Sumporovodik (vodikov sulfid, H₂S) jedna je od najozbiljnijih opasnosti povezanih sa zatvorenim prostorima na brodovima. Sigurnosne procedure, obuka posade i nadzor zato se tradicionalno usmjeravaju na trenutak ulaska u takav prostor: provjeru atmosfere, prozračivanje i izdavanje dozvole za ulazak. Međutim, istrage pomorskih nesreća pokazuju da opasnost može nastati i prije nego što itko uđe u prostor. Podaci o smrtonosnim incidentima prijavljenima Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO) pokazuju da je H₂S svladao pomorce i tijekom rutinskog održavanja i inspekcija izvan zatvorenih prostora.
Zbog toga se zaštita posade ne smije svesti samo na postupke sigurnog ulaska u tankove i druge zatvorene prostore. Jednaku pozornost treba posvetiti poslovima tijekom kojih može doći do iznenadnog oslobađanja plina, poput otvaranja tankova, rastavljanja cjevovoda ili održavanja pumpi. Razumijevanje načina na koji H₂S nastaje i djeluje ključno je za prepoznavanje opasnosti prije početka rada.
Svojstva sumporovodika i pojava naglog kolapsa
Sumporovodik je bezbojan, vrlo otrovan i zapaljiv plin. Teži je od zraka pa se može nakupljati u nižim dijelovima broda, poput dna tankova, kaljuža i udubljenja, te u slabo prozračenim prostorima. Upravo su takva mjesta često povezana s ozbiljnim incidentima, ali opasnost postoji i u blizini otvora kroz koje se plin oslobađa.
Pri niskim koncentracijama H₂S ima karakterističan miris pokvarenih jaja. Na taj se miris, međutim, ne može osloniti kao na upozorenje. Pri višim koncentracijama plin brzo onesposobljava osjet mirisa, pa osoba može ostati nesvjesna opasnosti. Prestanak osjećanja mirisa zato ne znači da je plin nestao ili da je područje sigurno.
Posebno je opasna pojava koja se u stručnoj literaturi naziva „H₂S knockdown”, odnosno nagli kolaps. Riječ je o iznenadnom gubitku svijesti nakon izloženosti vrlo visokim koncentracijama sumporovodika. Pri koncentracijama od približno 700 do 1000 ppm osoba se može srušiti nakon samo nekoliko udisaja, a prestanak disanja i smrt mogu uslijediti u roku od nekoliko minuta.
Kod iznenadnog oslobađanja visoko koncentriranog plina upozorenje detektora može ostaviti premalo vremena za povlačenje. Koncentracija pritom može premašiti i mjerni raspon uređaja. Detektori su važan dio zaštite, ali ni ispravan i kalibriran uređaj ne može zamijeniti procjenu rizika i mjere kojima se sprječava izlaganje posade.
Nastanak sumporovodika na brodovima
Sumporovodik može nastati razgradnjom organskog materijala u uvjetima nedostatka kisika. Na brodovima kombinacija morske vode te organskih ili masnih ostataka može pogodovati djelovanju bakterija koje reduciraju sulfate i pritom stvaraju H₂S.
Mogući izvori uključuju masne taloge i mulj, kanalizacijske sustave i sustave sive vode, ostatke loživog ulja, otpad od hrane, organski onečišćene vode od pranja, kaljuže i kaljužne tankove, ostatke tereta te kontaminirane balastne tankove.
Sve su to sustavi i tvari s kojima se posada susreće u svakodnevnom radu. H₂S zato nije opasnost ograničena na iznimne okolnosti ili loše održavane brodove. Može nastati i zbog uobičajenog nakupljanja otpadnih tvari i njihova duljeg zadržavanja u tankovima.
Dugotrajno skladištenje i stajanje takvog sadržaja mogu pogodovati nakupljanju plina. Otvaranje sustava, pumpanje ili miješanje sadržaja tada mogu dovesti do njegova naglog oslobađanja.
Smrtni slučajevi izvan zatvorenih prostora
Na širinu problema upozorava dokumentacija koju su IMO-u dostavili Međunarodno udruženje terminala za rasute terete (IBTA), Međunarodna federacija udruga zapovjednika brodova (IFSMA) i Nautički institut. Prema toj dokumentaciji, najmanje 29 od 56 zabilježenih smrtnih slučajeva povezanih s H₂S-om dogodilo se izvan zatvorenih prostora.
To znači da više od polovice stradalih u tom skupu podataka nije bilo unutar zatvorenog prostora. Pomorci su obavljali rutinske zadatke kada je iznenadno oslobađanje otrovnog plina uzrokovalo njihov kolaps.
Incidenti su se događali pri otvaranju tankova, demontaži pumpi i cjevovoda, radu u blizini otvora spremnika te tijekom pokušaja spašavanja kolega. U mnogim slučajevima stradali uopće nisu namjeravali ući u tank.
Takvi slučajevi pokazuju da sumporovodik treba promatrati i kao opasnost od ispuštanja plina tijekom redovitih brodskih operacija. Poseban problem predstavljaju pokušaji spašavanja bez odgovarajuće zaštite. Instinktivna želja da se pomogne kolegi može dovesti do novih žrtava, što se u stručnoj literaturi opisuje izrazom „rescue altruism”.
Širu sliku daje analiza prema kojoj je između 2000. i 2024. godine najmanje 1010 brodskih i obalnih radnika smrtno stradalo u zatvorenim prostorima na brodovima obuhvaćenima konvencijom SOLAS. Prema ažuriranju podataka objavljenom u svibnju 2026., najmanje 475 smrtnih slučajeva povezano je s nedostatkom kisika i/ili trovanjem otrovnim plinom, uključujući najmanje 56 slučajeva pripisanih sumporovodiku.
Navedene brojke potječu iz različitih izvora i metodologija pa ih ne treba izravno zbrajati niti uspoređivati. Ipak, upozoravaju na ozbiljnost opasnosti od otrovnih plinova i potrebu da se zaštita posade obuhvati i radove izvan zatvorenih prostora.
Mjere prevencije
Zaštita počinje prepoznavanjem mogućih izvora plina i procjenom rizika prije rada, a uključuje nadzor atmosfere, pravilno upravljanje sadržajem tankova i pripremu za hitne slučajeve.
Prva je mjera procjena rizika prije otvaranja sustava. Otvaranje tankova, pumpi i cjevovoda, kao i miješanje ili pomicanje taloga, treba promatrati kao radove tijekom kojih može doći do oslobađanja otrovnih plinova.
Potrebno je provjeriti prethodni i trenutačni sadržaj sustava, uključujući kanalizaciju, sivu vodu, zauljene vode, talog, ostatke tereta, morsku vodu i sredstva za čišćenje. U obzir treba uzeti trajanje skladištenja, temperaturu i planirane radove koji mogu uzburkati sadržaj. Gdje je moguće, uzorkovanje treba provesti zatvorenim sustavom. Rad ne smije početi prije završetka procjene rizika i uspostave odgovarajućih zaštitnih mjera.
Druga je mjera prepoznavanje mogućih putova širenja plina. Treba procijeniti kamo bi se H₂S mogao širiti pri otvaranju sustava, oslobađanju tlaka ili početku ventilacije. Posadu treba držati podalje od mogućih mjesta ispuštanja, nižih područja i položaja s ograničenim mogućnostima povlačenja.
Ako je radi provjere nužno djelomično otvoriti sustav, postupak mora biti obuhvaćen procjenom rizika i odgovarajućim radnim postupkom, uz siguran položaj osoblja, nadzor i spremnost za hitnu reakciju.
Treća je mjera ispitivanje atmosfere i njezino kontinuirano praćenje. Potreban je odgovarajući, kalibrirani detektor za više plinova koji mjeri H₂S, kisik i zapaljive plinove, kao i druge plinove utvrđene procjenom rizika.
Mjerenja treba provoditi na reprezentativnim visinama i lokacijama te ih ponoviti nakon pranja, pumpanja, miješanja sadržaja, promjena ventilacije i drugih aktivnosti koje mogu promijeniti atmosferu. Pritom se zaštita ne smije oslanjati isključivo na rezultate mjerenja. Naglo oslobađanje visoko koncentriranog H₂S-a može ostaviti premalo vremena za reakciju, čak i kada detektor aktivira alarm.
Četvrta je mjera upravljanje sadržajem tankova i smanjivanje uvjeta za nastanak H₂S-a. Treba izbjegavati nepotrebno dugo skladištenje zauljenih voda i drugih smjesa bogatih organskim tvarima. Sustave odvodnje potrebno je nadzirati kako kuhinjski, sanitarni i drugi organski otpad ne bi dospijevao u sustave zauljenih voda.
Gdje je izvedivo i u skladu s brodskim postupcima, za čišćenje treba koristiti slatku vodu, pažljivo upravljati upotrebom biorazgradivih deterdženata i izbjegavati dugotrajno stajanje sadržaja koje pogoduje nastanku plina.
Peta je mjera priprema za hitne slučajeve bez izlaganja dodatnih članova posade. Budući da H₂S može uzrokovati iznenadni kolaps, nitko ne smije nepromišljeno ući u onečišćeno ili neprovjereno područje kako bi pomogao kolegi.
Treba aktivirati brodske postupke za hitne slučajeve, a spašavanje prepustiti obučenom osoblju s odgovarajućim aparatima za disanje i opremom za izvlačenje. Povezane prostore također treba smatrati potencijalno opasnima dok se ne provjeri njihova sigurnost.
Iskustva iz nesreća pokazuju da opasnost od sumporovodika ne počinje tek ulaskom u zatvoreni prostor. Plin može nastati u sustavima koji su dio svakodnevnog brodskog rada, a osloboditi se upravo tijekom održavanja, otvaranja tankova ili rastavljanja opreme.
Zato procjena rizika, nadzor i obuka moraju obuhvatiti svaku operaciju koja može osloboditi H₂S. Posada mora razumjeti kako plin nastaje, koliko brzo može djelovati i zašto miris ili detektor sami po sebi nisu dovoljna zaštita. Ključno je prepoznati opasnost i uspostaviti zaštitne mjere prije otvaranja sustava.
Milo Miklaušić, kap.
Navigirajte glavom, srcem i zvijezdama — ne samo ekranom.
Dragim pomorcima — sretni vam putovi, povoljni vjetrovi i siguran povratak kući!