Stručni rad – Autor: Milo Miklaušić;   Datum: 13. travnja 2026.

SAŽETAK

Teretnica (engl. Bill of Lading, BL) jedno je od najstarijih i najvažnijih trgovinskih dokumenata u međunarodnoj pomorskoj razmjeni. Ispunjavajući tri temeljne funkcije — potvrdu primitka robe, dokaz ugovora o prijevozu i dokument naslova vlasništva — teretnica je stoljećima bila osnova povjerenja između prijevoznika, naručitelja i financijskih institucija. U suvremenom kontekstu, papirni model suočava se s rastućim neučinkovitostima, troškovima i sigurnosnim rizicima. Procjene McKinseyja ukazuju da bi potpuna digitalizacija teretnica mogla uštedjeti industriji 6,5 milijardi USD u izravnim troškovima te otključati 30–40 milijardi USD godišnjeg rasta globalne trgovine. Unatoč tome, svega oko 2 % teretnica izdaje se u elektroničkom obliku, ponajprije zbog fragmentiranosti digitalnih platformi i nedostatka Inter operabilnih standarda. Ovaj rad analizira razvoj elektroničke teretnice (eBL), zakonodavni okvir koji ju podupire (UNCITRAL MLETR, UK ETDA 2023, Singapurski ETA 2021), te okvir TradeTrust koji razvija Singapurska agencija IMDA kao otvorenu infrastrukturu digitalnog povjerenja. Posebna pozornost posvećuje se prvoj Inter operabilnoj prekograničnoj transakciji Afrika–Singapur–Kina iz siječnja 2026., kao paradigmatičnom primjeru budućnosti digitalne trgovine.

UVOD

Globalna trgovinska razmjena temelji se na kompleksnoj mreži dokumentacije kojom se dokazuje vlasništvo, reguliraju obveze i uspostavljaju financijske garancije. Teretnica — za koji Međunarodna trgovinska komora (ICC) navodi da je jedan od petnaest temeljnih instrumenata međunarodne razmjene — posebno se ističe kao centralni dokument u pomorskom prijevozu. ICC procjenjuje da se svaki dan sustavom globalne trgovine protječe četiri milijarde dokumenata, a teretnice čine nerazmjerno velik udio vrijednosti koja se njima prenosi.

Unatoč tehnološkom napretku, u ovom sektoru dominira papirnata teretnica: procjene govore o svega 2 % elektroničkih teretnica u ukupnom volumenu, pri čemu tek nešto manje od 50 % sudionika u industriji koristi eBL u nekakvom obliku prema istraživanju FIT Aliance iz 2024. Prepreke nisu ponajprije tehnološke naravi, već se tiču fragmentiranosti digitalnih platformi, neusklađenosti zakonodavnih okvira te nepovjerenja u interoperabilnost sustava između različitih jurisdikcija.

Ovaj rad polazi od hipoteze da razvoj otvorenih, standardiziranih i zakonodavno usklađenih okvira — poput TradeTrusta — predstavlja ključnu pretpostavku za masovnu digitalnu transformaciju teretnice. Metodološki, rad kombinira pregled relevantne literature s analizom industrijskih istraživanja, studijama slučaja te zakonodavnom komparativnom analizom. Cilj je pružiti akademski utemeljen uvid u stanje i perspektive digitalizacije teretnice relevantnom akademskoj i stručnoj javnosti.

POVIJESNI RAZVOJ TERETNICE

Podrijetlo i rana povijest

Korijeni teretnice sežu do mediteranskih trgovinskih ruta antičke i kasno srednjovjekovne Europe. Najranije reference na dokumente slične teretnicama pojavljuju se u rimskom pravu i mediteranskim trgovačkim praksama oko 1. stoljeća p. Kr. Feniški, grčki i rimski trgovci koristili su rudimentarne brodske potvrde kako bi dokumentirali robu ukrcanu na plovila. Takvi dokumenti štitili su obje strane: kupac je imao dokaz o onome što je povjereno brodu, a Zapovjednik je imao evidenciju o teretu za koji je bio odgovoran za isporuku.

Prema Murrayevu istraživanju, teretnica u pravno prepoznatljivom obliku pojavljuje se u engleskom common law sustavu od 13. do 16. stoljeća, kada su venecijanski, a potom i engleski trgovački sudovi počeli razvijati doktrinu o odgovornosti prijevoznika prema sadržaju teretnice. Ključna presuda Grant v. Norway (1851.) definirala je granice ovlaštenja kapetana broda pri potpisivanju teretnica, što je imalo dalekosežan utjecaj na anglosaksonsko pomorsko pravo.

Do 16. i 17. stoljeća teretnica je postala nezaobilazni instrument europske ekspanzivne prekooceanske trgovine. Trgovačke kuće poput Fuggerovih ili Medicijevih koristile su teretnice kao kolaterala za kreditna aranžmana, a banke su ih prihvaćale kao instrument financijskog jamstva. Papir je bio simbol moći — tko drži original teretnice, taj kontrolira teret, čak i ako je brod na otvorenom moru.

Standardizacija u 19. i 20. stoljeću

Industrijalizacija i globalna ekspanzija parobrodarstva u 19. stoljeću ubrzale su potrebu za standardizacijom. U SAD-u je Interstate Commerce Commission (ICC) standardizirala tzv. Uniform Straight Bill of Lading za kopneni prijevoz, dok su međunarodne konferencije brodovlasnika počele razvijati unificirane obrasce. U tom kontekstu nastaju i ključni međunarodni instrumenti: Haaška pravila (1924.), Visby amandmani (1968.) i Hamburška pravila (1978.), koji reguliraju odgovornost prijevoznika i status pravno definiraju teretnicu odnosno dokument koji ju nadomješta.

Digitalizacija poslovnih procesa u drugoj polovini 20. stoljeća donijela je prve pokušaje automatiziranog upravljanja teretnicom kroz EDI sustave (Electronic Data Interchange), no bez iskoraka prema punoj dematerijalizaciji dokumenata naslova. Razlog su bili kako tehnička ograničenja, tako i pravna konzervativnost koja je zahtijevala fizički original kao uvjet za prijenos vlasništva tereta.

TERETNICA: PRAVNE I FUNKCIONALNE DIMENZIJE

Tri temeljne funkcije

U teoriji pomorskog i trgovačkog prava teretnica ispunjava tri ključne i međusobno isprepletene funkcije, koje čine osnovu njezine pravne i poslovne vrijednosti:

1) Potvrda primitka robe (receipt for goods): Prijevoznik potvrđuje da je teret preuzet u opisanom stanju i količini. Time kupac dobiva neoboriv dokaz o primitku robe od strane prijevoznika.

2) Dokaz ugovora o prijevozu (evidence of contract of carriage): Teretnica inkorporira ili upućuje na uvjete prijevoznog ugovora — route, freight, demurrage i ostale odredbe.

3) Dokument naslova/vlasništva (document of title): Pregovarački oblik teretnice (negotiable BL) omogućuje prijenos vlasništva tereta samim prijenosom papira, čineći je instrumentom sličnim vrijednosnom papiru. Ova funkcija je ključna za sustav robnog financiranja i dokumentarne naplate.

Troškovi i rizici papirnog modela

Papirna teretnica funkcionira u sustavu koji podrazumijeva fizički prijenos originala: original se šalje kurirskim službama s mjesta utovara do destinacijske banke ili konzignatara, a teret se može preuzeti tek po predaji originala. Ovaj je sustav u modernoj globalnoj logistici duboko neučinkovit. Studije pokazuju da ručna predaja papirnih dokumenata pridonosi skupljim i sporijim lancima opskrbe, a problem je bio osobito vidljiv na početku pandemije COVID-19 kada su papirni BL procesi potpuno zakazali jer se originali nisu mogli fizički obraditi na vrijeme.

McKinsey&Company procjenjuje da bi prelazak s papirnih na elektroničke teretnice mogao uštedjeti industriji 6,5 milijardi USD u izravnim troškovima dokumentiranja, te omogućiti rast globalne trgovine od 30 do 40 milijardi USD godišnje smanjenjem administrativnih frikcija. Uz to, papirni model izrazito je ranjiv na prijevare: teretnica se relativno lako može krivotvoriti, izgubiti ili ukrasti, a industrija  se tradicionalno oslanja — nečitko rukom potpisani papir koji se šalje kuririma — ICC svrstava u sigurnosno veoma slab standard.

ELEKTRONIČKA TERETNICA: RAZVOJ I FRAGMENTIRANI KRAJOLIK

Rani pokušaji digitalizacije

Prve ozbiljnije inicijative za elektroničku teretnicu pojavljuju se devedesetih godina 20. stoljeća. CMI (Comité Maritime International) razvio je Pravila o elektroničkim teretnicama (CMI Rules for Electronic Bills of Lading) još 1990. godine, a Bolero konzorcij pokrenuo je platformu krajem istog desetljeća. Međutim, te su inicijative imale ograničen uspjeh: platforme su funkcionirale kao zatvoreni sustavi koji su zahtijevali da svi sudionici koriste istu platformu i pristanu na isti pravni okvir, što se pokazalo neprovedivim u globalnom kontekstu s tisućama heterogenih aktera.

Pojavom blockchain tehnologije u drugom desetljeću 21. stoljeća ideja elektroničke teretnice dobila je novi zamah. Blockchain je ponudio tehničko rješenje za temeljni pravni problem: kako jamčiti singularnost digitalne kopije (tj. da postoji samo jedan izvorni “original”) i ekskluzivnu kontrolu nad dokumentom, što su ključni zahtjevi za funkcioniranje dokumenta naslova.

Fragmentacija kao strukturalna barijera

Unatoč proliferaciji platformi za eBL (essDOCS, Bolero, WaveBL, CargoX, Edoxonline i dr.), industrija je suočena s ozbiljnim problemom fragmentacije. Prijevoznik može izdati eBL na jednoj platformi, dok primatelj, pošiljatelj ili financirajuća banka koristi drugu. Bez interoperabilnosti između platformi, partneri se vraćaju paralelnim papirnatim procesima ili skupim prilagodnim integracijama. Istraživanje FIT Aliance iz 2024., provedeno u suradnji s Boston Consulting Groupom i HKUST institutom, pokazuje da je stopa korisnika koji koriste eBL u nekom obliku porasla s 33,0 % u 2022. na 49,2 % u 2024., ali pritom je ključna barijera za daljnje širenje upravo nedostatak interoperabilnosti i standardiziranosti.

Isti izvor navodi da 94,2 % korisnika eBL-a ističe bržu obradu kao ključnu prednost, 89,8 % uštede troškova, 89,2 % poboljšanu sigurnost, a 87,3 % veću točnost podataka. S druge strane, operativne neučinkovitosti koje nastaju zbog fragmentiranosti uključuju: kašnjenja u tranzitu eBL-a, visoke troškove ručnog usklađivanja i kurirske službe, pravnu nesigurnost u različitim jurisdikcijama te kašnjenja u novčanom toku.

ZAKONODAVNI OKVIR: PREMA GLOBALNOJ PRAVNOJ INTEROPERABILNOSTI

UNCITRAL Model Law on Electronic Transferable Records (MLETR)

Ključni međunarodni normativni instrument za digitalizaciju prenosivih dokumenata je UNCITRAL Model zakon o elektroničkim prenosivim ispravama (Model Law on Electronic Transferable Records, MLETR), usvojen 2017. godine. MLETR pruža pravni temelj za izjednačavanje elektroničkih prenosivih isprava s papirnim ekvivalentima, uz uvjet ispunjenja 

triju temeljnih zahtjeva: singularnosti (jedinstvenosti), ekskluzivne kontrole (exclusive control) te integriteta zapisa.

Prema podacima IMDA-e, MLETR je integriran u zakonodavstvo niza jurisdikcija uključujući Singapur, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku te savezne države New York i Delaware u SAD-u, kao i Abu Dhabi Global Market u UAE-u. Svaka od tih jurisdikcija pravno izjednačuje eBL s papirnom teretnicom (BL), stvarajući osnovu za prekograničnu pravnu valjanost elektroničkih dokumenata.

UK Electronic Trade Documents Act 2023 (ETDA)

Krebs (2023.) analizira donošenje UK Electronic Trade Documents Act iz 2023. koji implementira ključne odredbe MLETR-a u englesko pravo. Prema Krebsovoj analizi objavljenoj u Uniform Law Review, donošenje ETDA-a konačno je učinilo elektroničke teretnice praktičnom, a ne samo teorijskom mogućnošću u engleskom pravnom sustavu — što je posebno važno s obzirom na dominantnu poziciju engleskog prava u ugovorima o pomorskom prijevozu. Zakon izrijekom izjednačuje elektroničke isprave (uključujući eBL) s papirnim dokumentima ako ispunjavaju propisane uvjete pouzdanosti sustava.

Prema podacima s platforme za interoperabilnost OOCL–ICE Digital Trade–IQAX, eBL izdan temeljem UK prava i ETDA-e korišten je u prvoj prekograničnoj među platformskoj transakciji između dvaju eBL providera, što dokazuje da zakonodavni okvir sada pruža operativno upotrebljiv temelj za implementaciju.

Singapurski Electronic Transactions Act (ETA) 2021

Singapur je bio jedna od prvih jurisdikcija koja je implementirala MLETR kroz reviziju Zakona o elektroničkim transakcijama (Electronic Transactions Act, ETA) 2021. Ovom izmjenom singapursko pravo pravno izjednačuje eBL-ove s fizičkim teretnicama, čineći Singapur jednom od najprivlačnijih jurisdikcija za implementaciju digitalnih rješenja u pomorskoj trgovini. TradeTrust okvir koji je razvila IMDA izravno se oslanja na tu pravnu osnovu.

TRADETRUST: OTVORENI OKVIR DIGITALNOG POVJERENJA

 Arhitektura i temeljni principi

TradeTrust je open-source okvir koji je razvila singapurska Infocomm Media Development Authority (IMDA) s ciljem rješavanja problema interoperabilnosti između digitalnih platformi za elektroničku razmjenu trgovačkih dokumenata. Ključna inovacija TradeTrusta nije u zamjeni postojećih platformi, već u uspostavi infrastrukture povjerenja koja različitim sustavima 

omogućuje sigurnu međusobnu komunikaciju bez potrebe za posebno razvijenim API integracijama.

Tehnički, TradeTrust se oslanja na otvorene standarde — W3C Verifiable Credentials i Distributed Ledger Technology (DLT) — što eBL-ovima omogućuje protok između višestrukih sustava. Budući da nije zaključan u format jednog dobavljača, TradeTrust-omogućen eBL može biti verificiran i prihvaćen od strane svakog entiteta koji koristi open-source alate. Okvir je integriran s blockchain mrežama Ethereum, Polygon i XDC, a za siguran prijenos vlasništva ETR-a koristi mehanizam koji je konceptualno sličan non-fungible tokenima (NFT).

Četiri komponente TradeTrust okvira djeluju zajedno kako bi osigurale pravnu valjanost i tehničku pouzdanost digitalne razmjene: (1) pravna harmonizacija temeljena na MLETR-u, (2) standardizacija dokumenata, (3) registar titula za praćenje vlasništva, te (4) tehnička interoperabilnost.

Prednosti i tržišni doseg

Prednosti koje TradeTrust nudi u odnosu na zatvorene platforme su višestruke. Budući da je open-source i dostupan bez licenčnih naknada, bariera za ulaz je minimalna — tehnički timovi tvrtki mogu početi eksperimentirati s minimalnim troškovima. Dokument izdan putem TradeTrusta ispunjava zahtjeve MLETR-a te, ako je uvjetovan pravom MLETR-kompatibilne jurisdikcije (Singapur, UK, Francuska, New York/Delaware, ADGM), smatra se ekvivalentnim papirnoj teretnici. Prava i obveze putuju zajedno s elektroničkim dokumentom, potkrijepljene zakonskim odredbama, bez potrebe da svaki sudionik potpiše pravilnik jedne platforme.

Prema podacima IMDA-e, TradeTrust mreža danas obuhvaća više od 25 zemalja i blizu 47.000 tvrtki. IMDA je 2025. objavila i TradeTrust Model Terms za eBL-ove, razvijene u suradnji s međunarodnom odvjetničkom firmom Watson Farley & Williams, čime je pravna interoperabilnost dodatno operacionalizirana.

Pilot projekti i prekretnice

Ključna prekretnica u razvoju TradeTrusta bio je 30. ožujka 2023., kada je provedena prva živuća ETR transakcija na svijetu sukladno zahtjevima UNCITRAL MLETR-a. U transakciji su sudjelovali ExxonMobil Asia Pacific kao pošiljatelj, Bunkerchain kao TradeTrust-kompatibilna digitalna platforma i VLK kao vlasnik plovila za prijevoz tekućih kemikalija iz Singapura u Tajland. Transakcija je demonstrirala digitalizaciju izdavanja, prijenosa naslova vlasništva i predaje eBL-a između različitih sustava, bez potrebe za razvojem među sistemskih protokola poput API-ja.

Raniji pilot iz 2021.–2022. demonstrirao je mogućnost korištenja TradeTrusta za dokumentarnu naplatu (Documents against Payment, D/P) u pošiljci konzervirane hrane iz Xiamena u Singapur, uz sudjelovanje kineskih (Bank of China, ICBC) i singapurskih (DBS, UOB) banaka.

STUDIJA SLUČAJA: PRVA INTEROPERABILNA TRANSAKCIJA AFRIKA–SINGAPUR–KINA (SIJEČANJ 2026.)

Kontekst i dionici

Dana 20. siječnja 2026. okončana je prekretna transakcija koja se smatra prvom Inter operabilnom digitalnom trgovinskom transakcijom s plaćanjem između Afrike, Singapura i Kine. Transakcija uključuje pošiljku bakra vrijedne oko 5 milijuna USD iz Južne Afrike u Kinu, uz sljedeće ključne dionike: CNMC New Bridge Logistics & Trading i Jiangxi Copper kao kineske sudionice, Pacific International Lines (PIL) kao prijevoznika, te banke DBS, OCBC (Singapur) i Bank of China kao financijske posrednike.

Tehnološka osnova transakcije bila je platforma AEOTradeChain i TradeTrust okvir. Transakcija je bila potaknuta Memorandumom o razumijevanju (MoU) potpisanim 2023. između IMDA-e i Pekinškog ureda za dvije zone (Beijing Municipal Two Zones Bureau), koji je utemeljio okvir za digitalno-trgovinsku suradnju između Singapura i Kine.

Rezultati i komparativna analiza

Rezultati transakcije pružaju uvjerljive empirijske dokaze o superiornosti Inter operabilnog digitalnog pristupa u usporedbi s konvencionalnim papirnim procesima. Ključni indikatori učinkovitosti prikazani su u sljedećoj usporedbi:

Parametar   |   Papirnati proces   |   Interoperabilni eBL (TradeTrust)

Prijenos vlasništva   |   ~20 dana   |   5 dana

Obrada dokumentacije   |   Dani   |   Minute

Stopa pogreški   |   Bazna razina   |   Redukcija za 93 

Redukcija pogrešaka u obradi za 93 % i skraćenje prijenosa vlasništva s 20 dana na 5 dana pokazatelji su koji ne ostavljaju prostora za dvojbu o operativnoj prednosti eBL modela kada se temelji na Inter operabilnoj infrastrukturi. Usporediva poboljšanja zabilježena su i u ranijim TradeTrust pilot transakcijama: prema podacima WCO, implementacija TradeTrusta u GUUD platformi skratila je end-to-end obradu dokumentiranih financiranih transakcija s 10–14 dana na ispod 30 minuta.

 Implikacije za globalnu digitalnu trgovinu

Opisana transakcija nadilazi tehničku demonstraciju i ima strateške implikacije za globalnu digitalnu trgovinu. Ona potvrđuje da je moguće premostiti ne samo platformnu, nego i geopolitičku fragmentaciju (Afrika–Azija–Kina) kroz zajednički pravno-tehnički okvir. Ujedno postavlja operativni model koji može poslužiti kao referenca za širu međunarodnu suradnju.

INDUSTRIJSKA DINAMIKA: INICIJATIVE I PROGRAM SPREMNOSTI

FIT Allijansa i DCSA: industrijska mobilizacija

Future International Trade (FIT) Allijansa, osnovana u veljači 2022. uz sudjelovanje BIMCO, DCSA, FIATA, ICC i SWIFT, ključni je industrijski akter koji potiče usvajanje standardiziranog, Inter operabilnog eBL-a. Allijansa je 2023. objavila Declaration of the electronic Bill of Lading, a Digital Container Shipping Association (DCSA) — čiji su članovi odgovorni za 75 % globalnog kontejneriziranog prijevoza — preuzela je obvezu postizanja 100 % eBL do 2030. godine. Uz to, BIMCO-va kampanja 25×25 — koja obvezuje najveće suhe rasute brodare da 25 % godišnjeg volumena željezne rude prebace na eBL do 2025. — ostvarena je i premašena već sredinom 2024.

TradeTrust Readiness Programme (2026.)

U veljači 2026. IMDA je pokrenula TradeTrust Readiness Programme kako bi pomogle prijevoznicima i platformama da implementiraju pilot projekte interoperabilnih eBL transakcija. Program nudi financijsku potporu od 80.000 singapurskih dolara po paru (operater + platforma), a sudionici su obvezni provesti živuće među platformske transakcije demonstrirajući sigurno izdavanje, razmjenu i prijenos eBL-a. Prema riječima Johnsona Poha, pomoćnog glavnog direktora IMDA-e, cilj nije provođenje pilot projekata samih sebi, već prijelaz prema svakodnevnoj operativnoj primjeni elektroničkih trgovinskih dokumenata u cijeloj industriji.

Prepreke na putu do masovnog usvajanja

Unatoč snažnim poticajima, literatura identificira nekoliko strukturalnih prepreka koje usporavaju masovnu adopciju eBL-a. S regulatornog stajališta, čak i tamo gdje su elektroničke isprave pravno dopuštene, vladina tijela poput carine ponekad i dalje zahtijevaju papirne primjerke. S industrijskog stajališta, problem je konzervativnost sudionika koji su godinama ulagali u papirnate procese i rizici percipirani kao preveliki za tik prelazak. Pitanja odgovornosti između platformi, mehanizmi osiguranja (P&I Club suglasnost) i nedostatak unificirane politike zamjene za slučaj tehničkih kvarova samo su neke od barijera koje i dalje postoje, premda ih sustavno adresiraju inicijative poput OOCL Inter operabilnog eBL rješenja.

PERSPEKTIVE: EKONOMSKA, EKOLOŠKA I STRATEŠKA DIMENZIJA

Digitalizacija teretnice nije samo tehnička optimizacija — ona nosi dalekosežne ekonomske, ekološke i strateške implikacije. S ekonomskog stajališta, uštede od 6,5 milijardi USD u izravnim troškovima dokumentiranja te otključavanje 30–40 milijardi USD u rastu globalnog prometa (McKinsey) nisu zanemarive čak ni u kontekstu globalne ekonomije vrijednosti višestrukih bilijuna dolara. Manji igrači i tržišta u razvoju imaju posebnu korist od smanjenja 

frikcija jer se za njih relativni transakcijski troškovi smanjuju nerazmjerno. McKinseyjev izvještaj ICC-a navodi da bi 100 % eBL adopcija u kontejnerskom sektoru sačuvala 28.000 stabala godišnje eliminacijom papira i značajno smanjila emisije CO₂ eliminacijom kurirskog transporta.

S geostrateškog aspekta, Singapurova inicijativa TradeTrust oslikava model u kojemu mala, otvorena ekonomija može zauzeti infrastrukturno-posredničku poziciju u globalnoj digitalnoj trgovini, kreirajući de facto standarde koje usvajaju drugi akteri. Ovo je u potpunosti u skladu s Singapurovom tradicijom razvoja digitalnih javnih dobara (Digital Public Infrastructure, DPI) kao strateškim instrumentom ekonomske i diplomatske projekcije.

ZAKLJUČAK

Teretnica je u više od sedam stoljeća dokazala svoju nezaobilaznu ulogu u organizaciji međunarodne robne razmjene. Suvremena digitalizacija ne dokida tu ulogu, već je transformira: od fizičkog papira podložnog krivotvorenju i sporoj kurirskoj distribuciji prema elektroničkom zapisu koji jamči singularnost, integritet i ekskluzivnu kontrolu u realnom vremenu.

Ključni zaključci ovog rada su sljedeći. Prvo, tehnološke prepreke digitalizaciji teretnice u načelu su riješene — blockchain i W3C Verifiable Credentials pružaju tehničke alate za elektroničke transferabilne zapise. Drugo, pravni okvir ubrzano sazrijeva: UNCITRAL MLETR, UK ETDA 2023 i Singapurski ETA 2021 postavili su nužne normativne temelje. Treće, pravi izazov je interoperabilnost između platformi, i upravo to adresira TradeTrust kao otvorena, neutralna infrastruktura digitalnog povjerenja. Četvrto, empirijski dokazi iz pilot projekata i studija slučaja pokazuju dramatična poboljšanja u brzini, točnosti i troškovima obrade.

Za budućnost, masa usvajanja eBL-a zahtijeva kombinaciju regulatorne harmonizacije, industrijskog povjerenja i dosljednih financijskih poticaja. Inicijative poput TradeTrust Readiness Programmea i FIT Allijansine deklaracije ukazuju na to da je industrija dostigla kritičnu masu volje za promjenom. Ukoliko se taj zamah ne uspori novim geopolitičkim fragmentacijama ili regulatornom inercijom, 100 % eBL adopcija do 2030. postaje realistična ambicija, a ne samo aspiracija.

Teretnica i digitalizacija u hrvatskim lukama — kratki pregled

Hrvatska pomorska industrija u kontekstu digitalizacije dokumentacije, pa tako i teretnice, znatno zaostaje za globalnim trendovima. U pomorstvo i luke digitalizacija prodire sporo, pa je ta gospodarska grana među najslabije digitaliziranim sektorima. 

Što se tiče infrastrukture, Hrvatska ima CIMIS (Croatian Integrated Maritime Information System) i razvija PCS (Port Community System) sustave. CIMIS je pušten u uporabu 2013. godine i njime se danas najviše služe lučke kapetanije koje prate dolazak, boravak i odlazak brodova. Pomorskodobro Što se tiče PCS-a, Luka Ploče prva je razvila PCS informacijski sustav 

— elektroničku platformu za povezivanje različitih informacijskih sustava i subjekata u lučkom poslovanju. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Luka Rijeka ostvarila je potpuni prijelaz na PCS, koji je razvijen upravo u Luci Ploče. 

Elektronička teretnica (eBL) u pravom smislu, međutim, nije zaživjela u hrvatskim lukama. Hrvatska nema zakonodavstvo usklađeno s UNCITRAL MLETR-om (za razliku od UK, Singapura ili Francuske), što znači da papirna teretnica ostaje pravno obvezujući dokument u domaćoj praksi. Bez interoperabilnosti između platformi partneri se vraćaju paralelnim papirnatim procesima. 

Na akademsko-istraživačkoj razini postoji svijest o problemu — Sveučilište u Rijeci provodi projekt TRANSMAR koji istražuje primjenu blockchaina, umjetne inteligencije i IoT-a u upravljanju lučkim procesima. No od istraživanja do stvarne implementacije eBL-a u lukama poput Rijeke ili Ploča još je dug put.

Ukratko: hrvatska lučka digitalizacija je u tijeku na operativnoj razini (PCS, CIMIS), ali elektronička teretnica kao pravno valjani instrument u domaćim lukama još nije implementirana, ponajprije zbog nepostojanja odgovarajućeg zakonodavnog okvira i općenite sporost sektora u prihvaćanju inovacija.

LITERATURA

1. Krebs, T. (2023). Electronic bills of lading, transnational and English law: blocking the blockchain? Uniform Law Review, 28(3–4), 323–338. https://doi.org/10.1093/ulr/unad022

2. Murray, C. (1983). History and Development of the Bill of Lading. University of Miami Law Review, 37(3), 689–731.

3. UNCITRAL. (2017). Model Law on Electronic Transferable Records (MLETR). United Nations Commission on International Trade Law, Beč.

4. FIT Alliance, Boston Consulting Group & HKUST Li & Fung Supply Chain Institute. (2024). 2024 eBL Survey: Steady Rise of Electronic Bill of Lading Adoption Globally. FIT Alliance, Amsterdam. [Objavljeno 12. prosinca 2024.]

5. McKinsey & Company. (2023). The economic potential of the electronic bill of lading: cost savings and trade enablement. McKinsey Global Institute. [Navedeno prema ICC, DCSA i FIT Alliance publikacijama]

6. Infocomm Media Development Authority (IMDA). (2024, January 26). TradeTrust is transforming global trade. IMDA Blog. https://www.imda.gov.sg/resources/blog/blog-articles/2024/01/tradetrust-transforms-cross-border-trade

7. IMDA. (2023, March 30). IMDA Partners Industry to Conduct World’s First Live Electronic Transferable Record Cross-Border Trade. Press Release. https://www.imda.gov.sg/resources/press-releases-factsheets-and-speeches/press-releases/2023

8. IMDA. (2021). TradeTrust: A Trusted Global Network for Digitally Enabling Trade. Fact Sheet / Annex B. IMDA, Singapore.

9. International Chamber of Commerce (ICC). (2024). How the Electronic Bill of Lading (eBL) is Transforming Digital Trade. ICC Academy, Paris. https://academy.iccwbo.org/international-trade/article/how-the-electronic-bill-of-lading-ebl-is-transforming-digital-trade/

10. ICC Academy / IMDA. (2025, December 11). Why TradeTrust is the Key to Digital Trade Interoperability. ICC Academy. https://academy.iccwbo.org/digital-trade/article/why-tradetrust-is-the-key-to-digital-trade-interoperability/

11. International Trade Centre (ITC). (2025). Expediting Trade Through Electronic Bills of Lading. ITC, Geneva. https://www.intracen.org/file/20250423itcexpediting-tradewebpagespdf

12. Digital Container Shipping Association (DCSA). (2023). Multi-Carrier Agreement on 100% eBL Adoption by 2030. DCSA, Amsterdam.

13. World Customs Organization (WCO). (2025). Scaling Digital Trade: TradeTrust’s Journey Since 2021. WCO News Magazine, Issue 107. https://www.mag.wcoomd.org/magazine/wco-news-107-issue-2-2025/tradetrusts-journey-since-2021/

14. Shipping and Freight Resource. (2025, March 20). Goodbye Paper, Hello Digital: Electronic Bill of Lading Interoperability is Finally Here. https://www.shippingandfreightresource.com/electronic-bill-of-lading-interoperability/

15. FIT Alliance. (2023). The History of the Bill of Lading. FIT Alliance Blog. https://www.fit-alliance.org/post/the-history-of-the-bill-of-lading

16. Supply Chain Digital. (2025). How Asia-Pacific Economies are Championing Digital Trade. Supply Chain Magazine.

17. BIMCO. (2023). 25 by 25 Campaign: Committing Bulk Shippers to eBL Adoption. BIMCO, Copenhagen.

18. UK Parliament. (2023). Electronic Trade Documents Act 2023. His Majesty’s Stationery Office, London.

19. Singapore Parliament. (2021). Electronic Transactions Act (Amended), Chapter 88. Attorney-General’s Chambers, Singapore.

20. ICC Academy. (2024). MLETR: An Overview of UNCITRAL’s Model Law on Electronic Transferable Records. https://academy.iccwbo.org/digital-trade/article/mletr-an-overview-of-uncitrals-model-law-on-electronic-transferable-records/

Napomena: Ovaj rad nastao je na temelju javno dostupnih industrijskih izvještaja, akademskih publikacija i institucionalnih komunikacija relevantnih organizacija (IMDA, ICC, FIT Alliance, UNCITRAL, DCSA). Svi navedeni podaci odražavaju stanje do travnja 2026. godine.