Umjetna inteligencija sve se češće pojavljuje i na moru. Sustavi koji prepoznaju objekte na radaru, procjenjuju opasnost od sudara ili prate plovidbu po zadanoj ruti više nisu daleka budućnost, nego oprema koju proizvođači već ugrađuju u brodove. Pritom se postavlja jednostavno, ali vrlo važno pitanje: tko jamči da su takvi sustavi sigurni i pouzdani?

Upravo se o tome trenutačno govori u pomorskom svijetu. Europske države i Europska komisija, uz potporu klasifikacijskih društava, traže od Međunarodne pomorske organizacije (IMO) da izradi prve posebne standarde za sustave umjetne inteligencije u navigacijskoj i komunikacijskoj opremi. 

Tko je IMO i zašto je važan

IMO je agencija Ujedinjenih naroda koja postavlja globalna pravila o sigurnosti plovidbe i zaštiti mora od onečišćenja. Brodovi plove svijetom i stalno prelaze granice država, pa im je potreban zajednički skup pravila. Da svaka država propisuje svoje, brod bi na putu od Rijeke do Singapura morao zadovoljiti desetke različitih zahtjeva. Zato je važno da pravila dolaze s jednog mjesta i da vrijede za sve.

Odluke IMO-a donose države članice, a o sigurnosti odlučuje Odbor za pomorsku sigurnost (MSC). Upravo je tom odboru upućen europski prijedlog. Raspravljat će se na njegovoj 112. sjednici, koja bi se trebala održati u Londonu od 14. do 18. prosinca 2026.

Što Europa točno predlaže

Prijedlog je zajednički pripremilo svih 27 država članica Europske unije zajedno s Europskom komisijom. Traže da IMO otvori novi radni program i izradi standarde za sustave umjetne inteligencije koji na brodu obavljaju sigurnosnu funkciju.

Najvažnija je novost u tome što se pozornost pomiče. Do sada se u IMO-u o umjetnoj inteligenciji uglavnom razgovaralo u vezi s autonomnim brodovima, dakle brodovima koji plove bez posade ili se upravljaju na daljinu. Novi prijedlog ide šire. Standardi bi se odnosili na svaki brod na kojem umjetna inteligencija ima sigurnosnu ulogu, uključujući obične, konvencionalne brodove s cjelokupnom posadom. To je važna razlika, jer takvih brodova ima daleko najviše.

Opseg je ipak jasno ograničen. Prijedlog ne želi urediti svaku primjenu umjetne inteligencije u pomorstvu, nego samo opremu iz poglavlja IV. i V. Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskog života na moru (SOLAS), koja se odnose na radiokomunikacije i sigurnost plovidbe. Riječ je o sustavima koji, primjerice, razvrstavaju objekte oko broda, procjenjuju opasnost od sudara, nadziru tijek rute ili obrađuju pozive u pomoć. Sustavi koji služe samo za veću učinkovitost, uštedu goriva ili udobnost putnika ne bi bili obuhvaćeni.

Zašto postojeća pravila nisu dovoljna

IMO je u svibnju 2026. donio prvi međunarodni kodeks za autonomne površinske brodove, poznat kao MASS kodeks, koji je na snazi od 1. srpnja. Taj dokument nije obvezujući i namijenjen je brodovima koji plove samostalno ili na daljinu. Europske države smatraju da on sam po sebi ne daje osnovu za ocjenjivanje umjetne inteligencije koja je ugrađena u uobičajenu sigurnosnu opremu običnih brodova.

Postoji i dublji razlog. Umjetna inteligencija drukčija je od klasičnog računalnog programa. Klasični program radi točno ono što mu je napisano, pa se njegova ispravnost može provjeriti korak po korak. Sustav umjetne inteligencije uči iz podataka i njegovo ponašanje ovisi o tome što je u tim podacima vidio. Ako podaci nisu dovoljno raznoliki, sustav može zakazati u situaciji koju nikad nije upoznao.

Možemo to usporediti s vozačem koji je učio voziti samo po lijepom i sunčanom vremenu. Na suhoj cesti bit će izvrstan, ali nije sigurno kako će se snaći u gustoj magli ili tijekom oluje. Europski prijedlog upravo upozorava na takve slučajeve: ekstremne vremenske uvjete, pokvarene ili prljave senzore te brodove čija konfiguracija nije bila dovoljno zastupljena u podacima za učenje. Postojeći IMO standardi te posebnosti ne obrađuju sustavno.

Primjer iz prakse

Zamislimo brod koji noću, po gustoj magli, plovi kroz prometan pojas. Sustav umjetne inteligencije na zaslonu označava druga plovila i upozorava časnika straže da se jedno od njih opasno približava. To je veliko olakšanje, jer je časnik umoran, a magla otežava svaki pogled kroz prozor.

Što ako je sustav zbog prljavog senzora pogrešno procijenio udaljenost? Ili ako ga je zavarao neobičan oblik plovila koji nije vidio tijekom učenja? U tom slučaju časnik mora znati da sustav nije nepogrešiv, da mora provjeriti podatke drugim sredstvima i da smije preuzeti odluku. Novi bi standardi trebali osigurati da proizvođač takve slabosti unaprijed prepozna, ispita i jasno opiše, tako da posada zna na što se može osloniti, a na što ne.

Pet područja koja bi standardi pokrivali

Predložena pravila trebala bi obuhvatiti pet glavnih područja. Ona nisu zamišljena kao zamjena za postojeće tehničke norme za pojedinu vrstu opreme, nego kao njihova nadopuna.

• Upravljanje rizicima. Proizvođač mora unaprijed procijeniti što može poći po zlu i kako će se to spriječiti.
• Kvaliteta i upravljanje podacima. Podaci na kojima je sustav učio moraju biti kvalitetni i dovoljno raznoliki.
• Točnost, otpornost i kibersigurnost. Sustav mora davati pouzdane rezultate i biti zaštićen od zlonamjernih napada.
• Ljudski nadzor i transparentnost. Posada mora razumjeti što sustav radi i moći se umiješati kad je potrebno.
• Sljedivost i dokumentacija. Mora biti moguće naknadno utvrditi kako je sustav došao do određene preporuke.

Čovjek ostaje odgovoran

Posebno je zanimljiv dio prijedloga o ljudskom čimbeniku. Umjetna inteligencija ne uklanja potrebu za pomorcima, nego mijenja njihov posao. Članovi posade moraju razumjeti kako se sustav ponaša, pratiti njegov rad i umiješati se kad je to potrebno.

Prijedlog prepoznaje dvije suprotne opasnosti. Prva je da operater olako prihvati pogrešnu preporuku stroja samo zato što mu vjeruje. Druga je da počne zanemarivati i ispravna upozorenja jer sustavu ne vjeruje. Obje krajnosti mogu dovesti do nesreće. Zato standardi ne bi trebali propisivati samo kako tehnologija mora raditi, nego i kako je ljudi trebaju razumjeti i s njom surađivati.

Što bi to značilo za brodovlasnike i proizvođače

Brodovlasnici se ne trebaju bojati da će morati odmah mijenjati opremu. Prema europskom prijedlogu, nitko ne bi bio obvezan ugraditi nove uređaje. Pravila bi se odnosila na sustave umjetne inteligencije koje proizvođači sami odluče ugraditi u navigacijsku ili komunikacijsku opremu.

Sukladnost bi se provjeravala postojećim postupcima ispitivanja i odobravanja tipa opreme, u kojima važnu ulogu imaju klasifikacijska društva. Standarde bi IMO mogao donijeti rezolucijom Odbora za pomorsku sigurnost, a međunarodne organizacije za normizaciju ISO i IEC bile bi zamoljene da izrade odgovarajuće norme za ispitivanje. Drugim riječima, teret bi prije svega pao na proizvođače, koji bi morali dokazati da je njihov sustav siguran, a ne na brodovlasnike.

Kako izgleda vremenski okvir

Treba naglasiti da je za sada riječ samo o prijedlogu. Na prosinačkoj sjednici Odbor za pomorsku sigurnost mora odlučiti hoće li uopće uvrstiti taj posao u svoj program. Ako pristane, rad bi predvodio Pododbor za navigaciju, komunikacije te traganje i spašavanje (NCSR), uz pomoć skupine koja radi između sjednica. Predviđeno je da se radi od 2027. do 2029., nakon čega bi se tekst vratio Odboru na odobrenje. Cilj je da međunarodni standardi budu gotovi do 2029. godine.

Otvorena pitanja

Iako je cilj razuman, ostaje nekoliko pitanja. Prvo je brzina. IMO odluke donosi dogovorom velikog broja država, što traje, a umjetna inteligencija razvija se vrlo brzo. Postoji rizik da će pravila kasniti za tehnologijom i da će do 2029. na tržištu već biti sustavi koje standardi nisu predvidjeli.

Drugo je pitanje ravnoteža. Prestroga i preopširna pravila mogla bi usporiti razvoj korisnih sustava, osobito manjim proizvođačima. S druge strane, preblaga pravila ne bi pružila stvarnu sigurnost. Pomorstvo je područje u kojem pogreška može ugroziti ljudske živote i okoliš, pa je razumljivo da se oprez cijeni više od brzine.

Treće je pitanje prihvaćanje. Da bi standardi bili djelotvorni, moraju ih podržati i države izvan Europe. Zasad je riječ o europskoj inicijativi, a hoće li je prihvatiti ostatak svijeta, pokazat će tek rasprava u IMO-u.

Četvrto je pitanje odgovornost. Ako sustav umjetne inteligencije da lošu preporuku i dođe do nezgode, tko snosi krivnju: proizvođač, brodovlasnik ili časnik koji je preporuku prihvatio? Standardi o sljedivosti i dokumentaciji mogli bi pomoći da se na to pitanje lakše odgovori, ali će ga vjerojatno tek trebati dodatno razraditi u praksi.

Zaključak

Europski prijedlog govori o tome da umjetna inteligencija na brodovima više nije tema samo za autonomne brodove budućnosti. Ona već ulazi u svakodnevnu opremu i zato joj treba jasan i zajednički okvir. Predloženi standardi usmjereni su na kvalitetu podataka, transparentnost, kibersigurnost i ljudski nadzor, dakle na ono što odlučuje hoće li se na sustav moći osloniti.

Hoće li prijedlog biti prihvaćen i u kojem obliku, znat ćemo nakon sjednice u prosincu. No sama činjenica da se ta rasprava vodi pokazuje da pomorska zajednica prepoznaje jednostavnu istinu: tehnologija je korisna tek onda kad joj se može vjerovati, a povjerenje se ne podrazumijeva, nego se gradi pravilima, provjerom i odgovornošću ljudi koji je koriste.

Milo Miklaušić, kap.

Navigirajte glavom, srcem i zvijezdama — ne samo ekranom.

Dragim pomorcima — sretni vam putovi, povoljni vjetrovi i siguran povratak kući!

Izvori

El Estrecho Digital (24. 9. 2026.): The EU proposes to the IMO specific standards for artificial intelligence in navigation and communications equipment.

Lloyd’s List: Europe wants IMO to write a new AI rulebook for shipping.