Moćni bojni brod Szent István, ponos Austrougarske mornarice, sagrađen je u brodogradilištu u Rijeci 1914. godine, točno uoči početka Prvog svjetskog rata; piše Povijest.hr

Rijeka je u to doba pripadala Ugarskoj (zbog poznate Riječke krpice u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi), pa je brod nosio ime prvog mađarskog kralja sv. Stjepana Arpadovića (mađ. Szent István). Taj je brod bio izgrađen kao četvrti iz Tegetthoff klase bojnih brodova. Prva tri zvala su se Viribus Unitis, Tegetthoff i Prinz Eugen i izgrađeni su u Trstu.

Tegetthoff klasa bila je najveća klasa bojnih brodova ikada sagrađena u Austro-Ugarskoj. Szent István imao je maksimalnu istisninu od 21.689 tona, bio je dugačak preko 152 metara i pogonjen strojem od 26.000 konjskih snaga.

Posada broda brojala je 1.094 mornara i časnika. Glavno naoružanje broda bilo je 12 topova kalibra 305 milimetara, a čelični oklop broda na mjestima je bio debeo 280 milimetara.

Nakon porinuća u Rijeci, Szent István je bio stacioniran u Puli, glavnom sjedištu austro-ugarske mornarice. U Prvom svjetskom ratu sva četiri broda Tegetthoff klase poslana su u Jadran protiv savezničke blokade Otrantskih vrata.

Dana 10. lipnja 1918. godine, dok je Szent István bio na putu prema južnom Jadranu, uočila su ga dva neprijateljska talijanska torpedna čamca. Ispalili su torpeda i pogodili brod s dva pogotka, kad se nalazio u blizini otoka Molata u sjevernoj Dalmaciji.

Brod se počeo puniti vodom. Kretao se na sjever u pokušaju da se vrati u matičnu luku, no uskoro je postalo jasno da će potonuti. Posada je većinom napustila brod i on je potonuo u blizini otoka Premude.

Od otprilike 1.000 članova posade poginulo je 89 mornara, a ostali su spašeni. Olupina broda danas leži pokraj otoka Premude na dubini od 66 metara i jedna je od najvećih podmorskih atrakcija na Jadranu.