Život je težak! To je ono što svaki dan slušam, svaki dan gledam, svaki dan osjećam. Ne očekujem da bude lak. Previše toga lošeg sam se nagledala da bi vjerovala u bajke. Rekle bi moje prijateljice da je u ovom mom mladom tijelu sakrivena stara umorna duša.
Jedna sam od onih koja je od prvog dana radnog staža gledala kako smrt ne bira i samo odnosi. Odnosi i staro i mlado na najgore moguće načine. Ostavlja tugu za sobom koja ili blijedi jako polako ili nikad ne izblijedi. Mnogo njih mi je reklo kako nikad ne bi mogli raditi moj posao, a ja na to ne gledam tako.
Da se još 100 puta rodim uvijek bi radila isti posao. Da, nije lako gledati bolesti i smrti u lice i ostati pribran i hrabar kad se sve oko tebe ruši, gledati i biti uz čovjeka koji je svjestan da dolazi njegov kraj i naći pravu riječ, ali i u svoj toj tuzi naučila sam ono što mnogi nikad neće naučiti da žive i 200 godina , a to je cijenit čovjeka i ŽIVOT. Život nisu samo vitalne funkcije: puls, tlak disanje . Život je sve ono drugo što čovjeka čini čovjekom. Život su osmjesi, sreća, ljubav,djeca. Život su zalasci sunca, vožnja cestom, šetanje uz more, penjanja u planinu, gledanja utakmice, jutarnje umivanje, odlasci na posao i kolege oko vas.
Život je ples, pjesma od koje zasuzi oko ili film koji vas vrati u prošlost. Život su zagrljaji, suze, ruka u ruci, osmjeh voljene osobe i kućni ljubimac koji vam se veseli. Život su i jutarnje novine i kava sa prijateljima . Život su otkazi,računi,krediti, probušene gume, i razbijene ponistre. Život su prvi klimavi i bolni koraci nakon operacije i dugotrajnog ležanja. Život su prvo samostalno češljanje i pranje zuba bez tuđe pomoći. Život je zvuk radija u tišini sobe koji svakog sata podsjeća koji je dan i sat.
Život je i oproštaj od ljudi koji nas napuštaju i sjećanje na njih i kavi su bili. Život je naš odnos prema ljudima oko nas, pozdrav i osmjeh koji ponekad vrijedi više nego što možemo zamisliti. Život je pomaganje drugima. Život je i sve ono loše što nekom napravimo bilo riječju ili djelom ne razmišljajući kakav će život toj osobi biti nakon toga. Gledam s prozora svog mladog susjeda kojemu je život svakodnevna borba sa koracima, kojemu je put do vrha ulice i povratak njegova osobna pobjeda. I tako svaki dan. On i njegova hodalica u borbi za svaki novi dan. Ono što je nama najnormalnije za njega je pobjeda. Svaki put i ne uspije doći natrag , a onda mu u pomoč stiže prijatelj i vrati ga doma.Istovremeno gledaš nešto tako tužno i predivno.
Tako olako shvaćamo život, tako olako negativnim emocijama dopuštamo da vladaju našim životima, tako lako prestajemo razmišljati o drugima, tako lako prestajemo činiti dobro,tako se lako prestajemo truditi zadržati prijateljstva, tako lako zažmirimo kad netko drugom čini zlo i pravimo se da ne vidimo. Život je pun prečica na koje se spotičemo i padamo te se često ne dočekamo najsretnije na „sve 4″ Život je pun podmetnutih nogu na koje čovjek zapne i padne. S godinama naučiš spretnije padati. Zovemo to životnim iskustvom. Često se i ponosimo sa sobom kad preskočimo podmetnutu nogu, a zapravo je to jako tužno da se život na kraju svede na preskakanje i zaobilaženje prepreka i što spretnije dočekivanje na sve 4 što je dokaz da sve lakše drugom nanosimo zlo i ne cijenimo ŽIVOT. Kad su padovi teži nego inače bez tuđe pomoči teško je ustati.
Za to postoje prijateljstva, ljudi iz sjene koji pruženom rukom život čine lakšim. Ljudi te koji sa lijepom riječi i djelima podsjete da je dobro što postojiš i da nisi sam .Kad misliš da si na dnu, a još je puno života u tebi ali nedovoljno snage da doplivaš do površine oni su tu da ti pokažu put poput lanterene u noći bez mjeseca .Dar s neba je imati lanterne oko sebe. Ja ih imam i smatram se sretnom. Hvala im na svjetlu i što su uz mene.
Koliko ste često nekom lanterna, a koliko često gasite svjetlo ?
