O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Array

Brod »Navilux« nasljednik stoljetnog jedrenjaka

Jedan, skoro pa slučajni telefonski poziv ponudio je izuzetno zanimljivu temu. Priču o čovjeku i brodu, odnosno jednoj obitelji i brodovima, njihovu suživotu, međusobno prožimanju i nerazdvojnosti što traju generacijama. Nazvao nas je Dušan Rebernik. Crikveničanin, diplomirani inženjer brodogradnje, a poslom što ga radi projektant brodova. Naval architect, reklo bi se suvremenim rječnikom globalizacije, direktor tvrtke Ultramarin kojoj je sjedište, također, u Crikvenici. Putujemo u Split, a ona nas poziva da pronađemo malo slobodnog vremena i produžimo desetak kilometara do Dugog Rata. Tamo se izvode intenzivni radovi na završnom opremanju broda kojemu je projektant, a koji bi uskoro trebao zaploviti. Novog, velikog broda namijenjenog za turističko poslovanje. Što bi drugo i mogao biti kad mu je naručitelj iz Dugog Rata, gdje valjda svaka kuća ima jedan brod.
Tko nije čuo za Krilo Jesenice taj, očito, malo zna o brodovima, posebno drvenim brodovima na kojima u ljetnim mjesecima našim morem krstare tisuće turista. Drvenima što postupno uzmiču, malo pod teretom godina, malo pred novim materijalima gradnje brodova. Ali, neće se tek tako predati, iako neki plove već u trećem stoljeću, budući da im datum prve plovidbe datira u 19. stoljeće.
Brod na kojeg nas zove Dušan Rebernik bit će, barem ovog ljeta, najmlađi u toj floti. Vjerujemo, i najsuvremenije opremljen, možda i najveći, to nismo provjeravali. Sigurno je da će otvoriti novo poglavlje u brodarstvu tog kraja, što je čitav okrenut moru i brodovima. Prva plovidba tek mu predstoji, jer u plovidbu ne možemo računati njegovo premještanje od brodogradilišta u Kaštelima do privezišta u Krilu Jesenice, gdje se oprema.

Nagrada za projekt

Paralelno sa završnim radovima inspektori Hrvatskog registra brodova obavljaju testiranja.
Brod se zove »Navilux«, a naručitelj je obitelj Ercegović iz Dugog Rata. Ne brod, nego jahta, tu joj je klasifikaciju dao naš nacionalni registar, a njegove kriterije nije jednostavno ispuniti. Projekt velike i lijepe jahte potpisuju Ultramarin i Simtec Marine iz Rijeke, odnosno Dušan Rebernik i Ivo Sišul kao autori. Prije dvije godine projekt je nagrađen na sajmu inovacija, što se tradicionalno održava u sklopu riječkog sajma Nautica. U gradnji je primijenjena inovativna tehnologija, takav brod još nije građen u Hrvatskoj, ističu projektanti.
»Navilux« nije najveća, ali je jedna od najljepših jahti što dolaze iz hrvatskih brodogradilišta. Jahta dugačka 36 metara, široka 8, s dva jarbola, predviđena za 12 putnika kojima se nudi smještaj u šest kabina visoke klase. Vrijedi spomenuti da svaka ima površinu 16 četvornih metara. Vrhunsku opremljenost ima kompletan brod, nudi mnoštvo sadržaja za ugodan boravak i zabavu. Brod s pet zvjezdica. Trup i kompletno nadgrađe broda građeno je od čelika. Od istog su materijala i jarboli, što ih je projektirao Simtec Marine prema pravilima Germanischer Lloyda, a projekt je odobren od Hrvatskog registra brodova. Izgradio ih je Đuro Đaković u Slavonskom Brodu, materijal je debljine šest milimetara, za njih je rađen proračun, tako da će omogućavati jedrenje.
»Navilux« je velikim dijelom hrvatski proizvod, u njega je ugrađeno malo serijskih proizvoda. Projektanti su iz Crikvenice i Rijeke, trup je građen u Brodogradilištu Porta u Kaštelima kojemu je vlasnik Mirko Purić. Led rasvjeta posebno je dizajnirana i, također, se proizvodi u Hrvatskoj. Zahtjevnu i veliku plastičnu masku za gornju palubu u jednom je komadu napravila tvrtke Velum Nautika iz Omiša, motore je montirao Euronavis iz Dugog Rata. Jasno, motori su uvozni – Doosan iz Južne Koreje. Stjecajem okolnosti, odnosno najpovoljnijih ponuda, inozemna tvrtka uređuje interijer – Metalika iz Sevnice u Sloveniji, kojoj je vlasnik Igor Arh. Sve se radilo po mjeri, prostor je maksimalno iskorišten.

Visoka klasa

»Navilux« je namijenjen za charter krstarenja. Kapacitet mu je 12 putnika, a opsluživat će ga posada od pet do osam članova. Zahtjevan brod visoke klase predstavlja i izuzetno skupu investiciju. Eugen Ercegović ističe da će konačna brojka značajno premašiti dva milijuna eura, završni račun raditi će kad brod krene na prvu komercijalnu plovidbu. Nije bilo jednostavno u teškim vremenima upustiti se u takvu investiciju. Za zatvaranje financijske konstrukcije prodan je drveni brod »Petrina«, što je također bio namijenjen za turističku djelatnost, a puno veći iznos osiguran je iz kredita. Teško je bilo, ističe Eugen Ercegović, ne razbacuju se banke takvim kreditima. I uvijek je novaca nedostajalo, trebalo je još nešto naručiti, napraviti, a jedna od posljednjih, ne malih investicija bila su jedra.
– Da je ovaj brod gradilo neko od razvikanih europskih brodogradilišta cijena bi bila višestruko veća, možda i deset puta, komentira Dušan Rebernik. U gradnju smo svi ušli s određenim emocijama, svima nam je veliki izazov, prilika za dokazivanje, manje smo se vodili zaradom.
»Navilux« je, zasad, rasprodan za osam tjedana krstarenja, prvo isplovljavanje s turistima zakazano je za 16. lipnja. Rezerviran je i jedan tjedan za sljedeće ljeto. Vlasnici broda nadaju se većem angažmanu do kraja sezone, treba ploviti i zarađivati za vraćanje velikih kredita. Kad brod zaplovi i počne raditi sigurno će porasti zanimanje potencijalnih putnika.
Priča o novom brodu što ljepotom mami poglede i odskače među mnoštvom privezanih u Krilu Jesenice, ima neočekivani nastavak. Nakon »tehničkog« dijela priče o brodu slijedi ona o – ljudima s broda, ili brodova. Eugen Ercegović poziva nas kući, blizu je broda.

Sjećanje na »Petrinu«

Tamo upoznajemo veći dio obitelji, u priču se uključuju stari i mladi kapetan, Ante djed i Ante unuk. Starina obitelji sa sjetom priča o starom brodu »Petrini« što su ga prodali. Jedrenjaku građenom 1886. godine. Iznenađuje ga kad mu kažem da sam bio na njegovu brodu, da smo se upoznali prije mnogo godina.
Brzo se odmotava film sjećanja. Prisjećamo se događanja i ljudi, prepričavamo detalje, a puno godina prošlo je od tada. Bilo je to 1991. godine, na našim prostorima počeli su ratni sukobi, turizam se raspao, brod »Petrina« plovio je u sklopu manifestacije Mare Croaticum. Ona je imala za cilj očuvanje i revitalizaciju starih drvenih brodova tradicionalne drvene brodogradnje, s njom se, uzalud, pokušavalo privući turiste u ratom zahvaćenu zemlju. Dugo smo razgovarali u salonu »Petrine«, skupilo se više zapovjednika ostalih, sličnih brodova. Pričali smo, a o čemu bi drugome, o brodovima, njihovim godinama i dugim plovidbama, održavanju i obnavljanju. Tinjala je nada među zapovjednicima, valjda im sezona neće propasti… A, propalo ih je nekoliko, ne jedna.
Barba Ante nastavlja priču… Pažljivo slušam, ponešto bilježim a, nije to samo obiteljska priča o brodu što život znači, njegova je priča dio hrvatske turističke povijesti.

Turistički počeci

– Bio sam prvi u Krilu Jesenica koji je počeo voziti turiste. Došao mi je Petar Mardešić, 1958. godine, nagovara me da pođem na krstarenje s grupom Austrijanaca. Do tada sam pjeskario, kao i većina ovdašnjih brodova. Nisu to bila turistička putovanja poput današnjih, nije bilo komfora na brodu. Malo smo isprali pijesak, ukrcali vodu, jednu bačvu od 200 litara i dvije kante. Bojao sam se, bili su to bogati ljudi, a uvjeti na brodu skromni. Jedino je bilo friške ribe u izobilju svakog dana. Na kraju, umjesto planiranih 14 navigali smo 18 dana, bili su oduševljeni.
Za kraj još dodaje, onako usput, a izuzetno je važno:
– Ja sam peta generacija u obitelji koja se bavi brodarstvom i živi od broda.
Unuk Ante je sedma, zato treba spomenuti i njega, mladog kapetana. Dvadeset mu je godina, ima dvije sestre i brata koji je krenuo nogometnim stazama, juniorski je vratar u »Splitu«, oporavlja se od loma noge zarađenog minule zime na splitskoj poledici. Počeo je u »Hajduku«, a gdje bi drugdje. Uostalom, Dugi Rat i susjedni Omiš dali su više vrhunskih nogometaša, možda krene njihovim putem. Na spomen nogometa uključuje se Dušan Rebernik:
– Trebali ste biti na porinuću. Na krmi je bila hrvatska zastava, po propisu, a na provi Hajdukova.
– To je normalno, nastavlja Eugen Ercegović. »Hajduk« je za nas puno više od običnog navijanja, on je sastavni dio života svih nas u ovom kraju.

Velike mogućnosti malog brodograditelja

Brod »Navilux« građen je u brodogradilištu Porta u Kaštelima. Značajno je spomenuti da se u njegovu susjedstvu nalazi još jedno slično brodogradilište – Brodogradnja Nuić, kojemu je vlasnik Ivan Nuić. Jedan od njegovih brodova – »Korab« vidjeli smo i upoznali na oba nedavna sajma, u Splitu i Podstrani. Nije novogradnja, ali je temeljito preuređen, sad je više jahta nego brod za turistička krstarenja. Namijenjen je za charter, a ne klasična krstarenja, cijena je po plovidbi i klasi, a ne po krevetu.
»Korab« je dugačak 25,5 metara, luksuzno opremljen, na krstarenja će isplovljavati s najviše 12 putnika. Brodar je tvrtka MV Krstarenja, njen je vlasnik Mate Vitaljić, kapetan duge plovidbe s puno plovidbenog staža, rodom iz Komiže. Njegova tvrtka ima dvije djelatnosti – brodarstvo i uređenje interijera luksuznih brodova. Suradnja s Brodogradnjom Nuić rezultirala je sadašnjim izdanjem »Koraba«, sami su ga uredili, po vlastitim rješenjima.
– Nastojimo zajednički nastupati, bez suradnje investitora, banaka i kooperanata ne bismo uspjeli, govori nam Ivan Nuić. Izgradili smo mnogo brodova za turizam, zajedno imaju 2.000 ležaja.
U zaglavlju Brodogradnje Nuić stoji da je osnovana 1982. godine, a ima tri djelatnosti – projektiranje, brodogradnja i servis plovila.
– Kad sam počeo morao sam nagovarati ljude, a onda su došle tri narudžbe. Zanimljivo, sve tri iz istog malog mjesta, Drašinica na makarskoj rivijeri. Danas gradimo brodove različite namjene, od čelika i stakloplastike, dužine 25 do 50 metara. Radili smo ribarske brodove, koćare, plivarice. Ovaj posao je čitav proces, treba uvijek udovoljiti zahtjevu naručitelja, a mi im nudimo razne varijante. Mnogi su iznenađeni našim mogućnostima.

Tjedan za 50 tisuća eura

Vrhunski opremljen brod imati će i adekvatnu cijenu krstarenja. Prema najavama, u prvoj sezoni cijena će biti promotivna, ali ne svakome dostupna. Za tjedan plovidbe plaćat će se 50.000 eura, bez obzira na to da li će na brodu biti 12 ili dva putnika. Neke inozemne agencije što prodaju takve charter aranžmane raspitivale su se o kvaliteti broda, sadržajima što ih nudi, nije im bilo jasno da se takav brod nudi za tako nisu cijenu. Sljedećeg ljeta cijena će biti adekvatna kvaliteti broda, što znači dosta veća.

novine.novilist.hr

Jedan, skoro pa slučajni telefonski poziv ponudio je izuzetno zanimljivu temu. Priču o čovjeku i brodu, odnosno jednoj obitelji i brodovima, njihovu suživotu, međusobno prožimanju i nerazdvojnosti što traju generacijama. Nazvao nas je Dušan Rebernik. Crikveničanin, diplomirani inženjer brodogradnje, a poslom što ga radi projektant brodova. Naval architect, reklo bi se suvremenim rječnikom globalizacije, direktor tvrtke Ultramarin kojoj je sjedište, također, u Crikvenici. Putujemo u Split, a ona nas poziva da pronađemo malo slobodnog vremena i produžimo desetak kilometara do Dugog Rata. Tamo se izvode intenzivni radovi na završnom opremanju broda kojemu je projektant, a koji bi uskoro trebao zaploviti. Novog, velikog broda namijenjenog za turističko poslovanje. Što bi drugo i mogao biti kad mu je naručitelj iz Dugog Rata, gdje valjda svaka kuća ima jedan brod.
Tko nije čuo za Krilo Jesenice taj, očito, malo zna o brodovima, posebno drvenim brodovima na kojima u ljetnim mjesecima našim morem krstare tisuće turista. Drvenima što postupno uzmiču, malo pod teretom godina, malo pred novim materijalima gradnje brodova. Ali, neće se tek tako predati, iako neki plove već u trećem stoljeću, budući da im datum prve plovidbe datira u 19. stoljeće.
Brod na kojeg nas zove Dušan Rebernik bit će, barem ovog ljeta, najmlađi u toj floti. Vjerujemo, i najsuvremenije opremljen, možda i najveći, to nismo provjeravali. Sigurno je da će otvoriti novo poglavlje u brodarstvu tog kraja, što je čitav okrenut moru i brodovima. Prva plovidba tek mu predstoji, jer u plovidbu ne možemo računati njegovo premještanje od brodogradilišta u Kaštelima do privezišta u Krilu Jesenice, gdje se oprema.

Nagrada za projekt

Paralelno sa završnim radovima inspektori Hrvatskog registra brodova obavljaju testiranja.
Brod se zove »Navilux«, a naručitelj je obitelj Ercegović iz Dugog Rata. Ne brod, nego jahta, tu joj je klasifikaciju dao naš nacionalni registar, a njegove kriterije nije jednostavno ispuniti. Projekt velike i lijepe jahte potpisuju Ultramarin i Simtec Marine iz Rijeke, odnosno Dušan Rebernik i Ivo Sišul kao autori. Prije dvije godine projekt je nagrađen na sajmu inovacija, što se tradicionalno održava u sklopu riječkog sajma Nautica. U gradnji je primijenjena inovativna tehnologija, takav brod još nije građen u Hrvatskoj, ističu projektanti.
»Navilux« nije najveća, ali je jedna od najljepših jahti što dolaze iz hrvatskih brodogradilišta. Jahta dugačka 36 metara, široka 8, s dva jarbola, predviđena za 12 putnika kojima se nudi smještaj u šest kabina visoke klase. Vrijedi spomenuti da svaka ima površinu 16 četvornih metara. Vrhunsku opremljenost ima kompletan brod, nudi mnoštvo sadržaja za ugodan boravak i zabavu. Brod s pet zvjezdica. Trup i kompletno nadgrađe broda građeno je od čelika. Od istog su materijala i jarboli, što ih je projektirao Simtec Marine prema pravilima Germanischer Lloyda, a projekt je odobren od Hrvatskog registra brodova. Izgradio ih je Đuro Đaković u Slavonskom Brodu, materijal je debljine šest milimetara, za njih je rađen proračun, tako da će omogućavati jedrenje.
»Navilux« je velikim dijelom hrvatski proizvod, u njega je ugrađeno malo serijskih proizvoda. Projektanti su iz Crikvenice i Rijeke, trup je građen u Brodogradilištu Porta u Kaštelima kojemu je vlasnik Mirko Purić. Led rasvjeta posebno je dizajnirana i, također, se proizvodi u Hrvatskoj. Zahtjevnu i veliku plastičnu masku za gornju palubu u jednom je komadu napravila tvrtke Velum Nautika iz Omiša, motore je montirao Euronavis iz Dugog Rata. Jasno, motori su uvozni – Doosan iz Južne Koreje. Stjecajem okolnosti, odnosno najpovoljnijih ponuda, inozemna tvrtka uređuje interijer – Metalika iz Sevnice u Sloveniji, kojoj je vlasnik Igor Arh. Sve se radilo po mjeri, prostor je maksimalno iskorišten.

Visoka klasa

»Navilux« je namijenjen za charter krstarenja. Kapacitet mu je 12 putnika, a opsluživat će ga posada od pet do osam članova. Zahtjevan brod visoke klase predstavlja i izuzetno skupu investiciju. Eugen Ercegović ističe da će konačna brojka značajno premašiti dva milijuna eura, završni račun raditi će kad brod krene na prvu komercijalnu plovidbu. Nije bilo jednostavno u teškim vremenima upustiti se u takvu investiciju. Za zatvaranje financijske konstrukcije prodan je drveni brod »Petrina«, što je također bio namijenjen za turističku djelatnost, a puno veći iznos osiguran je iz kredita. Teško je bilo, ističe Eugen Ercegović, ne razbacuju se banke takvim kreditima. I uvijek je novaca nedostajalo, trebalo je još nešto naručiti, napraviti, a jedna od posljednjih, ne malih investicija bila su jedra.
– Da je ovaj brod gradilo neko od razvikanih europskih brodogradilišta cijena bi bila višestruko veća, možda i deset puta, komentira Dušan Rebernik. U gradnju smo svi ušli s određenim emocijama, svima nam je veliki izazov, prilika za dokazivanje, manje smo se vodili zaradom.
»Navilux« je, zasad, rasprodan za osam tjedana krstarenja, prvo isplovljavanje s turistima zakazano je za 16. lipnja. Rezerviran je i jedan tjedan za sljedeće ljeto. Vlasnici broda nadaju se većem angažmanu do kraja sezone, treba ploviti i zarađivati za vraćanje velikih kredita. Kad brod zaplovi i počne raditi sigurno će porasti zanimanje potencijalnih putnika.
Priča o novom brodu što ljepotom mami poglede i odskače među mnoštvom privezanih u Krilu Jesenice, ima neočekivani nastavak. Nakon »tehničkog« dijela priče o brodu slijedi ona o – ljudima s broda, ili brodova. Eugen Ercegović poziva nas kući, blizu je broda.

Sjećanje na »Petrinu«

Tamo upoznajemo veći dio obitelji, u priču se uključuju stari i mladi kapetan, Ante djed i Ante unuk. Starina obitelji sa sjetom priča o starom brodu »Petrini« što su ga prodali. Jedrenjaku građenom 1886. godine. Iznenađuje ga kad mu kažem da sam bio na njegovu brodu, da smo se upoznali prije mnogo godina.
Brzo se odmotava film sjećanja. Prisjećamo se događanja i ljudi, prepričavamo detalje, a puno godina prošlo je od tada. Bilo je to 1991. godine, na našim prostorima počeli su ratni sukobi, turizam se raspao, brod »Petrina« plovio je u sklopu manifestacije Mare Croaticum. Ona je imala za cilj očuvanje i revitalizaciju starih drvenih brodova tradicionalne drvene brodogradnje, s njom se, uzalud, pokušavalo privući turiste u ratom zahvaćenu zemlju. Dugo smo razgovarali u salonu »Petrine«, skupilo se više zapovjednika ostalih, sličnih brodova. Pričali smo, a o čemu bi drugome, o brodovima, njihovim godinama i dugim plovidbama, održavanju i obnavljanju. Tinjala je nada među zapovjednicima, valjda im sezona neće propasti… A, propalo ih je nekoliko, ne jedna.
Barba Ante nastavlja priču… Pažljivo slušam, ponešto bilježim a, nije to samo obiteljska priča o brodu što život znači, njegova je priča dio hrvatske turističke povijesti.

Turistički počeci

– Bio sam prvi u Krilu Jesenica koji je počeo voziti turiste. Došao mi je Petar Mardešić, 1958. godine, nagovara me da pođem na krstarenje s grupom Austrijanaca. Do tada sam pjeskario, kao i većina ovdašnjih brodova. Nisu to bila turistička putovanja poput današnjih, nije bilo komfora na brodu. Malo smo isprali pijesak, ukrcali vodu, jednu bačvu od 200 litara i dvije kante. Bojao sam se, bili su to bogati ljudi, a uvjeti na brodu skromni. Jedino je bilo friške ribe u izobilju svakog dana. Na kraju, umjesto planiranih 14 navigali smo 18 dana, bili su oduševljeni.
Za kraj još dodaje, onako usput, a izuzetno je važno:
– Ja sam peta generacija u obitelji koja se bavi brodarstvom i živi od broda.
Unuk Ante je sedma, zato treba spomenuti i njega, mladog kapetana. Dvadeset mu je godina, ima dvije sestre i brata koji je krenuo nogometnim stazama, juniorski je vratar u »Splitu«, oporavlja se od loma noge zarađenog minule zime na splitskoj poledici. Počeo je u »Hajduku«, a gdje bi drugdje. Uostalom, Dugi Rat i susjedni Omiš dali su više vrhunskih nogometaša, možda krene njihovim putem. Na spomen nogometa uključuje se Dušan Rebernik:
– Trebali ste biti na porinuću. Na krmi je bila hrvatska zastava, po propisu, a na provi Hajdukova.
– To je normalno, nastavlja Eugen Ercegović. »Hajduk« je za nas puno više od običnog navijanja, on je sastavni dio života svih nas u ovom kraju.

Velike mogućnosti malog brodograditelja

Brod »Navilux« građen je u brodogradilištu Porta u Kaštelima. Značajno je spomenuti da se u njegovu susjedstvu nalazi još jedno slično brodogradilište – Brodogradnja Nuić, kojemu je vlasnik Ivan Nuić. Jedan od njegovih brodova – »Korab« vidjeli smo i upoznali na oba nedavna sajma, u Splitu i Podstrani. Nije novogradnja, ali je temeljito preuređen, sad je više jahta nego brod za turistička krstarenja. Namijenjen je za charter, a ne klasična krstarenja, cijena je po plovidbi i klasi, a ne po krevetu.
»Korab« je dugačak 25,5 metara, luksuzno opremljen, na krstarenja će isplovljavati s najviše 12 putnika. Brodar je tvrtka MV Krstarenja, njen je vlasnik Mate Vitaljić, kapetan duge plovidbe s puno plovidbenog staža, rodom iz Komiže. Njegova tvrtka ima dvije djelatnosti – brodarstvo i uređenje interijera luksuznih brodova. Suradnja s Brodogradnjom Nuić rezultirala je sadašnjim izdanjem »Koraba«, sami su ga uredili, po vlastitim rješenjima.
– Nastojimo zajednički nastupati, bez suradnje investitora, banaka i kooperanata ne bismo uspjeli, govori nam Ivan Nuić. Izgradili smo mnogo brodova za turizam, zajedno imaju 2.000 ležaja.
U zaglavlju Brodogradnje Nuić stoji da je osnovana 1982. godine, a ima tri djelatnosti – projektiranje, brodogradnja i servis plovila.
– Kad sam počeo morao sam nagovarati ljude, a onda su došle tri narudžbe. Zanimljivo, sve tri iz istog malog mjesta, Drašinica na makarskoj rivijeri. Danas gradimo brodove različite namjene, od čelika i stakloplastike, dužine 25 do 50 metara. Radili smo ribarske brodove, koćare, plivarice. Ovaj posao je čitav proces, treba uvijek udovoljiti zahtjevu naručitelja, a mi im nudimo razne varijante. Mnogi su iznenađeni našim mogućnostima.

Tjedan za 50 tisuća eura

Vrhunski opremljen brod imati će i adekvatnu cijenu krstarenja. Prema najavama, u prvoj sezoni cijena će biti promotivna, ali ne svakome dostupna. Za tjedan plovidbe plaćat će se 50.000 eura, bez obzira na to da li će na brodu biti 12 ili dva putnika. Neke inozemne agencije što prodaju takve charter aranžmane raspitivale su se o kvaliteti broda, sadržajima što ih nudi, nije im bilo jasno da se takav brod nudi za tako nisu cijenu. Sljedećeg ljeta cijena će biti adekvatna kvaliteti broda, što znači dosta veća.

novine.novilist.hr

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video