Da nema opstanka i razvoja otoka bez dobre prometne povezanosti, znaju i ptice na grani. Stoga su otočni zahtjevi za više brodskih i trajektnih linija, kao i bržih plovila, konstanta. I dok otočanima pozitivnih pomaka po pitanju kvalitete povezanosti nikada nije dovoljno i uvijek vide prostora za poboljšanja, s druge strane to iziskuje financijska sredstva koja je, posebice u ova krizna vremena, teško osigurati, a kako stvari stoje, novaca za subvencije iz državnog proračuna bit će sve manje. Dalo se to zaključiti i za boravka ministra prometa, pomorstva i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića proteklog mjeseca na Lošinju, gdje je održana i panel diskusija o pomorskom linijskom prometu u Primorsko-goranskoj županiji. Ministar je tada najavio kako će se i u drugim maritimnim županijama održati diskusije o istoj temi, pri čemu je kazao kako je cilj dogovorom unaprijediti stanje, najavio je racionalizaciju, ali i kazao kako namjera nije lomiti na štetu lokalnog stanovništva, nego zajednički doći do optimalnih rješenja. No, to će biti mukotrpan posao jer se kao i uvijek kada su racionalizacije u pitanju, mogu očekivati otpori. Naime, već je panel diskusija pokazala da ni sa sadašnjim stanjem prometne povezanosti otočani u Primorsko-goranskoj županiji u mnogočemu nisu zadovoljni. Među ostalim, iskazano je nezadovoljstvo brzobrodskom linijom katamaranom, koja povezuje cresko-lošinjsko otočje i Rijeku, a koja je posljednjih više od godinu dana, zbog usklađenja s europskim zakonima, umjesto brzobrodske postala sporovozna pa putovanje iz Malog Lošinja do Rijeke traje više od četiri sata.
Prednost kod ukrcaja
Vanja Seršić je u ime Grada Raba predložio da se državna brzobrodska linija Rijeka-Rab-Novalja produži do Zadra te uvede linija koja bi povezala Rab, Pag i Lošinj međusobno. Procjena je da bi ta linija ljeti bila profitabilna, a izvan sezone se predlaže njeno financiranje od lokalnih samouprava tih otoka. Predsjednik Udruženja obrtnika Cres/Lošinj Mario Kamalić smatra da bi otočna gospodarska vozila trebala imati prednost kod ukrcaja na trajekt, posebno u turističkoj sezoni, a taj je stav sukladan i stavu mnogih otočana da bi stanovnici otoka općenito trebali imati prednost kod ukrcaja jer na kopno u pravilu idu zbog posla, k liječniku i slično. Predsjednik MO Unije Robert Nikolić smatra da bi se subvencija na karte trebala odnositi samo na otočane, a takav stav iznio je i lošinjski gradonačelnik Gari Cappelli koji kaže kako nema logike da turisti kartu katamaranom od Malog Lošinja do Suska plaćaju tek nekoliko kuna. Jadranka Matas, predsjednica MO Ilovik, predložila je da se Ilovik uvrsti u brzobrodsku liniju koja katamaranom povezuje Rab i Novalju s Rijekom, s tim da polazak bude s tog otoka, ranije od sadašnjeg, kako se red plovidbe ne bi mijenjao za Rabljane i Novalju. Predsjednik MO Susak Milan Jurlina traži da se i taj otok uvrsti kao luka pristajanja za brzobrodsku liniju katamaranom »Bišovo« koji povezuje otočje s Pulom i Zadrom. Creski gradonačelnik Kristijan Jurjako kazao je da je linija Valbiska-Merag profitabilna i da zaslužuje kvalitetne trajekte te predlaže da se takvi osiguraju za tu liniju, a predlože i da se usklade redovi plovidbe trajekta Lopar-Valbiska i autobusne linije koja Cres i Lošinj povezuje s Rijekom, kako bi je putnici s Raba mogli koristiti. To je tek dio otočnih prometnih želja, a kako iz nadležnog ministarstva najavljuju racionalizaciju linijskog pomorskog prijevoza, tek treba vidjeti što će se od prijedloga uvažiti i u kojoj mjeri.
Nekoliko manjih otoka
Inače subvencije države za pomorski linijski promet su goleme i dok se koriste trajekti, brodovi ili katamarani, putnici teško mogu zamisliti o kojim se iznosima radi, a podaci i brojke izneseni u sklopu panel diskusije, ne mogu nikog ostaviti ravnodušnim. Međutim otvaraju i pitanja zaslužuju li pojedine linije tako velike iznose subvencija i bi li se s manjim iznosima uz drugačiju organizaciju postiglo više. Tako se naprimjer linija koja zbog izrazito duge vožnje stagnira po broju putnika i vozila, a koja trajektno povezuje Zadar i Mali Lošinj s pristajanjem na nekoliko manjih otoka, subvencionira s 14,8 milijuna kuna godišnje. Katamaranska linija koja povezuje cresko-lošinjsko otočje s Rijekom subvencionira se sa 15,5 milijuna kuna, a subvencija za katamaransku liniju Rijeka-Rab-Novalja iznosi 13 milijuna kuna. Porast u broju putnika bilježi sezonska brzobrodska veza koja povezuje Pulu, Lošinj i još nekoliko otoka sa Zadrom, a subvencija je lani za četiri ljetna mjeseca koliko prometuje, iznosila 4,6 milijuna kuna. Iako bilježi porast prometa, linija Valbiska- Lopar se subvencionira, a za prošlu godinu subvencija je iznosila pet milijuna kuna. Ocjena je da bi se kvalitetnijim i bržim brodom na ovoj liniji promet značajnije povećao. Brodska linija koja povezuje otoke lošinjskog arhipelaga, Susak, Unije i Srakane s Malim Lošinjem, subvencionira se s 10,4 milijuna kuna. Od studenog prošle godine do lipnja ove godine, brodska linija koja povezuje Ilovik s Mrtvaškom, subvencionirana je u visini 784.853 kune. Zbog nepristajanja broda i katamarana na Iloviku tijekom radova na dogradnji rive registrirana je ušteda goriva od 1.190.000 kuna. U Primorsko-goranskoj županiji profitabilne su trajektne linije Brestova-Porozina, Valbiska-Merag i Mišnjak-Rab.
Prvo mjesto
Dakle, potpore za pomorski linijski promet u Primorsko-goranskoj županiji premašuju pedeset milijuna kuna, a prvo mjesto na ljestvici drži Zadarska županija kojoj je lani isplaćeno 84,7 milijuna kuna državnih potpora. Slijedi Splitsko-dalmatinska županija sa subvencijom u visini 78,2 milijuna kuna, a Dubrovačko-neretvanskoj županiji lani je isplaćena potpora u iznosu od 51,3 milijuna kuna, dok najmanji iznos ide za Šibensko-kninsku županiju gdje je lanjska subvencija iznosila 17,6 milijuna kuna. Ukupan iznos isplaćenih potpora za pomorski linijski promet u 2011. godini iznosi 382,7 milijuna kuna, od čega je 118,5 milijuna kuna isplaćeno brodarima za linije koje se protežu kroz više županija, pa taj iznos nije moguće uvrstiti u raspodjelu sredstava prema županijama.
U Ministarstvu prometa, pomorstva i infrastrukture navode kako je izrađen prijedlog mjera mogućih ušteda koje će se za svaku liniju posebno analizirati i uskladiti sa stavovima i potrebama jedinica lokalne samouprave.
Hidroavioni na našoj i talijanskoj obali Jadrana
Boljoj prometnoj povezanosti otoka pridonijelo bi povezivanje hidroavionima, o čemu se mnogo govori, ali i malo čini više od deset godina, kada su prvi investitori iskazali interes, pa je duž Jadrana bilo nekoliko pokaznih letova, među ostalim i u Malom Lošinju još 2002. godine. Inače, Mali Lošinj je imao vezu hidroavionom, a morska avioveza Zadra, Malog Lošinja i Trsta startala je 16. listopada 1926. godine. Hidroavion je prometovao na toj relaciji do pred Drugi svjetski rat. U ljetnim je mjesecima četiri puta u tjednu pristajao u lošinjskoj luci. Agencija avioprijevoznika bila je u prizemlju današnje zgrade gradske uprave. Putnici su do plutače u luci prevoženi barkom. Inače, u Italiji je upravo obitelj Cosulich, porijeklom s Lošinja, u svom brodogradilištu u Monfalconeu, izgradila hidroavion. Probni i promotivni letovi bili su 1921. u Portorožu, gdje su osnovali društvo S.I.S.A. (Societa Italiana Servizi Aerei) koje je nudilo komercijalne letove hidroavionima, na našoj i talijanskoj obali Jadrana. Osim Lošinja hidroavioni su prije sedamdeset i osamdeset godina povezivali s kopnom još nekoliko naših otoka, a na pitanje u Ministarstvu prometa, pomorstva i infrastrukture što se poduzima kako bi hidroavioni ponovno prometovali, iz Ureda za odnose s javnošću navode:
– Projekt uspostave hidroavionskog prijevoza u RH je u fazi implementacije, pri čemu ističemo da Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, lučke uprave i županije pružaju pomoć potencijalnim investitorima u pogledu ishođenja potrebitih dozvola. Zahtjev za postavljanjem pontona za hidroavionsko pristanište podnosi nadležna Lučka uprava u okviru ishođenja lokacijske dozvole, ili za to ovlasti zainteresiranog investitora. Prema našim saznanjima, do sada su tri gospodarska subjekta pokazala interes za uspostavljanjem hidroavionskog prijevoza u RH. U pogledu postavljanja pontona uvijek je potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu te na temelju iste koncesiju. Kada se radi o području pomorskog dobra izvan luke, koncesiju daje nadležna županija, a ukoliko se ponton želi postaviti unutar lučkog područja koncesiju daje nadležna lučka uprava.
novine.novilist.hr
