Od inženjera Navis Conzulta, tvrtke u vlasništvu Rolls-Royce Marine, koji projektiraju tehnološki napredne brodove, preko Viktora Lenca kojem se smiješe novi ugovori s američkom flotom, pa do privatnih investitora poput Talijana .Da je hrvatska brodograđevna pamet iznimno cijenjena u svijetu, svjedoči primjer velike riječke projektantske tvrtke Navis Conzult, koja je već 13 godina u vlasništvu Rolls-Royce Marine, norveškog ogranka te poznate korporacije. Riječani projektiraju i nadgledaju gradnju tehnološki složenih brodova, koji imaju Rolls-Royce propulziju.Brodogradilište Viktor Lenac lani je uspješno odradilo remont zapovjednog broda američke Šeste flote USS Mount Whitney, u vrijednosti 6,5 milijuna eura
Navis Consult je osnovan 1996., okupivši šestoricu iskusnih inženjera i tehničara iz nekad uglednog riječkog Brodoprojekta, čiji su stručnjaci osim svih vrsta brodova uspješno konstruirali i podmornice, a koji je uništen samo zato da bi se netko dokopao velike i vrijedne zgrade te tvrtke u središtu grada. Za hrvatske uvjete priča o uspjehu Navis Consulta djeluje nestvarno, ali istodobno svjedoči da stranim ulagačima Hrvatska nije zanimljiva samo zbog jeftine kupnje zemljišta uz naše more, ili gradnja robnih središta, u kojima većina zaposlenih za robovski posao dobiva mizerne 2000 kuna na mjesec.
Moćne svjetske industrijske sile, Južna Koreja i Kina, odavno vide Rijeku kao svoja moguća vrata za ulazak u jugoistočni dio Europe i pokazuju veliko zanimanje za otvaranje svojih radnih zona u okolici Rijeke
Izreka kaže, staviš prst u more i imaš vezu s cijelim svijetom. Zahvaljujući upravo moru, odnosno sposobnosti riječkih stručnjaka za brodogradnju, pomorstvo i lučke djelatnosti razasutih diljem svijeta, u taj grad dolazi sve više ozbiljnih stranih ulagača, i to ne samo u spomenute djelatnosti, nego, na primjer, i u riječki sport. To je slučaj i s Talijanom Gabrijeleom Volpijem, koji će u iduće četiri godine u Nogometni klub Rijeku uložiti 8,5 milijuna eura, te tako postati većinskim vlasnikom toga sportskog kolektiva, s namjerom da ga učini profitabilnim. Volpi na Kantridi namjerava sagraditi i dva pomoćna nogometna terena, za razvoj omladinskog pogona te preurediti glavni stadion.
Tog su talijanskog naftaša Riječani odmah prozvali Mali Abramovič, koji bi njihov nogometni klub trebao pretvoriti u hrvatski Chelseae. Usporedbe radi, Roman Abramovič je »težak« 13 milijardi, a Volpi 2,5 milijarde dolara. Treba reći da je Volpija u Rijeku dovela poslovna povezanost s dvojicom riječkih stručnjaka za pomorstvo Predragom Slobodom i Damirom Miškovićem, koji za njega u Nigeriji već godinama odano vode naftni biznis, prije svega opskrbu naftnih platformi.
Mali Abramovič u Nigeriji ima 15.000 zaposlenih, a na njegovim opskrbljivačima platformi plove i stotine naših ljudi, a sada bi ih trebalo biti još i više. Doduše, raditi, posebno ploviti u Nigeriji nije nimalo lako, jer su u toj zemlji gusarski napadi gotovo jednako česti kao i u somalijskim vodama. Nigerijska bi nafta tako trebala pomoći NK Rijeci da postane sređen i uspješan klub, što bi, zasad, bilo rijedak slučaj u našem nogometu.Kad je već riječ o (ne)profitabilnosti, mnogi bi voljeli i da Volpi preuzme i dobro izbrendiran Riječki karneval, koji već 29 godina uglavnom egzistira kao sponzorirano veselje domaćeg puka, te ga uz to pretvori i u poželjan turistički proizvod, kao što je to slučaj sa ostalim karnevalima na svijetu. Prije gotovo desetak godina francuski kruzer Adriana sa 300 putnika svratio je na Riječki karneval, ali to se više nije ponovilo, odnosno kruzeri zaobilaze Rijeku. Inače, Adriana je nekada plovila u sastavu Jadrolinija cruisinga, tvrtke koja je brzopleto likvidirana potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Gabrijele Volpi u iduće će četiri godine u Nogometni klub Rijeku uložiti 8,5 milijuna eura, te tako postati većinskim vlasnikom tog sportskog kolektiva, s namjerom da ga učini profitabilnim
Mnoge velike svjetske pomorske kompanije, poput francuskog kontejnerskog brodara CMA – CGM, jednog od triju najvećih te vrste na svijetu s flotom od 150 brodova, u Rijeci imaju svoje urede, u kojima su zaposlili i dio iskusnog kadra propalog riječkog brodara Croatia linea. CMA – CGM osim što na svojim brodovima zapošljava mnogo hrvatskih pomorskih časnika, u svojim uredima diljem svijeta zapošljava i mlade obrazovane Riječane.
Propašću Croatia linea 2000. godine Rijeka je prvi put nakon 200 godina ostala bez brodarske tvrtke. Primjer uspješnog razvoja brodara u relativno kratkom razdoblju je pulska Uljanik plovidba, koju je osnovalo brodogradilište Uljanik 1986., kad nisu znali što učiniti s tri novosagrađena broda koje naručitelj nije preuzeo. Danas je Uljanik plovidba po veličini treći hrvatski brodar, s flotom od devet gotovo novih brodova, pa nema razloga ne vjerovati da bi i Croatia line opstao na tržištu da je krenuo poslovati s četiri preostala broda koji su za malo novca prodani na sudskoj dražbi.Brodogradilište Viktor Lenac lani je uspješno odradilo remont zapovjednog broda američke Šeste flote USS Mount Whitney, u vrijednosti 6,5 milijuna eura
Što znači imati vrhunske brodograđevne stručnjake svjedoči i primjer brodogradilišta Viktor Lenac, koje je potkraj prošle godine uspješno odradilo remont zapovjednog broda američke Šeste flote, USS Mount Whitney, u vrijednosti 6,5 milijuna eura. Amerikanci su bili oduševljeni tehničkim rješenjima koje su im ponudili inženjeri Lenca tijekom remonta, pa se u Martinšćici nadaju ugovaranju novih poslova sa Šestom flotom. Lenac je vjerojatno jedina tvrtka u Hrvatskoj koja je tijekom stečaja, od studenoga 2003. do travnja 2008. sama zarađivala novac za plaće 400 zaposlenih.
To svjedoči o velikom poslovnom ugledu tog brodogradilišta među stranim brodarima, koji su mu povjeravali poslove dokovanja i remonta, iako je bilo u stečaju. Hrvatska brodogradnja oduvijek posluje na nemilosrdnom inozemnom tržištu, na kojemu je konkurentna zahvaljujući svojoj tehnološkoj pameti. Primjerice, 3. maj je prošle subote predao drugi od triju tankera za prijevoz kemikalija norveškom naručitelju, a riječ je o brodovima čija je gradnja započeta u jednom talijanskom škveru, nedaleko od Venecije, koji je bankrotirao, a tankeri ostali nedovršeni. Gradnja i opremanje tih složenih brodova nastavljeni su u 3. maju, čiji su inženjeri morali izradili gotovo cjelokupnu novu projektnu dokumentaciju, s obzirom na to da je talijanska bila krajnje loše napravljena, odnosno neupotrebljiva.
Prije dvije se godine za kupnju koncesije za upravljanje kontejnerskim terminalom riječke luke na Brajdici nadmetalo desetak najvećih svjetskih operatera, od Singapura preko Barcelone do Hamburga. Sljedećih 30 godina Brajdicom će upravljati filipinski operater ICTSI, koji je pravo na rad platio Luci Rijeka 141 milijun kuna. ICTSI će uložiti u opremanje Brajdice oko 100 milijuna eura, što je 30 milijuna eura više od planiranoga, a završetkom gradnje nove operativne obale na Brajdici 2013. kontejnerski promet trebao bi narasti sa sadašnjih 145.000 TEU-a na 500.000 TEU-a na godinu.
Moćne svjetske industrijske sile Južna Koreja i Kina odavno vide Rijeku kao svoja moguća vrata za ulazak u jugoistočni dio Europe, pokazujući veliko zanimanje za otvaranje svojih radnih zona u okolici Rijeke, što će biti posebice zanimljivo ako se sagradi ravničarska pruga Rijeka – Zagreb – Botovo.
Multiplikativni faktor riječke luke tiče se niza djelatnosti; na primjer, ako prijevoz jednog kontejnera s robom od Malte preko Rijeke do Zagreba stoji 1100 dolara, od tog iznosa luka zaradi 100 dolara, brodar 250, kopneni prijevoznik 600 dolara, a ostatak tog iznosa dijele špediteri, carina, lučke vlasti te drugi u tom dugačkom poslovnom lancu.
kigo.hr
