Pripadnici “Pomorskog naroda” okupili su se ponovno na svjetskom festivalu mora. Prošle su još četiri godine i krenuli su, s raznih mora i oceana, u veliku luku na krajnjem zapadu Francuske. Neki su u tu metropolu oceana, kako Brest s ponosom zovu njegovi stanovnici, doplovili iz drugih atlantskih luka zapadne Europe, drugi su ultrabrzim trimaranima u svega par dana dojedrili iz New Yorka. Jadranska grana “Pomorskog naroda”, mala hrvatska flota predvođena komiškom gajetom falkušom, ovog je puta pristigla cestom, ukrcana na trajlere i pridružila se sedmodnevnom slavljenju mora i brodova. U Brest je došlo 9000 mornara s skoro tisuću brodova, nekih posve krhkih ali i starinskih jedrenjaka dužih od stotinu metara. I tako se već dvadeset godina u Brestu skupljaju ljudi od mora, koje je Joško Božanić, inicijator izgradnje prve komiške falkuše nakon niza godina, na večeri posvećenoj prijateljima iz raznih zemalja nazvao Pomorskim narodom. Izrecitirao je i svoju pjesmu, pisanu na komiškom dijalektu, a koja vrvi lingua francom, jezikom s romanskom bazom kojim su se nekoć sporazumijevali sredozemni pomorci. Pjesma je stoga bila donekle razumljiva i Xaguinu iz španjolske Galicije, jednom od stranaca pozvanih u hrvatski šator tu, zadnju večer festivala. Bili su to sve sami veterani, uključujući Nizozemca Renéa, koji u Brestu prodaje svoje dimljene haringe.
Hrvatski aduti Pjesmom su bili ganuti, a ponuđenim jelom vrlo zadovoljni – brujet od rakova napravio je Tonko Božanić Gruje, fascinantni izdanak komiških ribara kojeg bi Hrvatska trebala zaštititi kao pokretno kulturno dobro. Kao što je zadivio nazočne Hvarane – predvođene vinarom Androm Tomićem, čija su se vina točila – nabrojivši im svaku, pa i najmanju valu njihova otoka, tako je jedna strankinja, vidjevši koliko je spretan u vezivanju čvorova, samo zinula i rekla “what a man”… Kao privilegirani gosti, Komižani su jedini – uz karizmatičnog Renéa s njegovim pušnicama za haringe – smjeli ložiti vatru na otvorenome. A Gruje je brujet za četrdesetak ljudi spremio rutinski, kao da im peče tost. Komižanima je ovo četvrti put zaredom da dolaze u Brest. Prošlog puta, 2008., Hrvatska je bila specijalni gost. Ove su godine to bili Indonezija, Meksiko, Rusija i Maroko, no i neki stari prijatelji festival ponovno su dobili svoje mjesto, pa su tako u selu posvećenom dvadesetoj godišnjici fešte u Brestu u jednom šatoru predstavljene fotografije Rota Palagruzona Ive Pervana, a u drugom pomorska baština Istre i Kvarnera; rovinjska batana, krčka pasara, rapska lađa, kvarnerski i lovranski guc također su došli u Brest. Jadranski su brodovi smješteni između vijetnamske džunke i brodova iz španjolske Galicije, čije su zastave ukrašene poznatom nam crvenom zvijezdom, koja je slijedom povijesnih okolnosti postala simbolom tamošnjih nacionalista. Tu su i stari znalci, brazilski “jangadas”, koji se na svojim brodićima, naizgled malo većim daskama za jedrenje, otiskuju na višednevna pučinska ribarenja.
poslovni.hr
