Na inicijativu Ante Sanadera, župana splitsko-dalmatinskog, i splitske tvrtke “Jelić-inženjering” održala se prezentacija projekta tunelskih mostova, prave revolucije u prometnoj povezanosti otoka s kopnom i drugim otocima, koji bi mogli predstavljati kvalitetno rješenje problema povezivanja kopna s poluotokom Pelješcom i obilaženja neumskog “koridora” koji dijeli Hrvatsku na dva dijela.
Sigurno i jeftino
Projekt je osmislio inženjer građevine Boženko Jelić, čelni čovjek “Jelić-inženjeringa”, a prezentaciju i dizajn osmislio je Rino Jelić. Na sastanak u sjedište Županije pozvani su čelni ljudi svih otočnih gradova i općina, te gradonačelnici iz okolice Splita, a osim podmorskih tunela koji bi u skoroj budućnosti mogli povezivali kopno s Bračem, Šoltom, Hvarom i Drvenikom, prvi put će se govoriti i o mogućnosti rješavanja prometnih teškoća na hrvatskom jugu.
– Mi smo već prezentacijom projekta u Zadru, vezanog uz prometno spajanje tamošnjih otoka, ali i nizom preliminarnih sastanaka u Zagrebu otvorili jednu, za mnoge, senzacionalnu stvar, no nama koji na tome radimo to je zapravo vrlo jednostavno. Najbitnije stvari su podmorska povezanost tunelskim mostovima, koja je najsigurnija i najjeftinija, te veliki potencijal za otvaranje novih radnih mjesta, posebice u brodogradilištima i specijaliziranim pogonima u kojima bi se gradili elementi budućih objekata – ističe Rino Jelić.
Prema njegovim riječima, jedinstvenost njihova projekta krije se u činjenici da se elementi za podvodne tunele ne ukopavaju u morsko dno, što je kod sličnih objekata najveći i ujedno najskuplji posao, već se doslovno sustavom poput lego kockica sastavljaju dijelovi tunela, učvršćuju na odabranim mjestima i idu najmanje 20 metara ispod razine mora, pa se ne ugrožava plovidba brodova na površini.
– Naš projekt povezivanja kopna kod Komarne i rta Blace na Pelješcu, u dužini od 2300 metara, vrijedan je 600 milijuna kuna, što je za tri puta, a u nekim varijantama i četiri puta jeftinije od bilo kakvih mostova ili podvodnih tunela koji se mogu ukopavati u morsko dno. Osim toga, projekt koji nudimo državi ekološki je prihvatljiv, relativno brz za realizaciju, a sa sobom bi donio i moguće otvaranje jednog proizvodnog pogona u blizini gradilišta gdje bi se izrađivali elementi budućeg tunela.
Da bi se još više uštedjelo, ponudili smo i projekt povezivanja poluotoka Pelješca s Korčulom, tako da bi se praktički s jednim gradilištem i ukupnim ulaganjem od 900 milijuna kuna mogla riješiti oba problema, a toliko spominjani pelješki most, prema dostupnim izračunima, koštao bi oko dvije milijarde kuna – naglašava Jelić.
Budući tunel imao bi dva kolnička traka, širine devet metara, kakvi su izgrađeni u autocestovnom tunelu “Sveti Rok”, pa bi se udaljenost od Komarne do Pelješca prelazila automobilom za pet-šest minuta, a do Korčule bi se stizalo za 15-ak minuta. Dubina mora na tom dijelu Malostonskog zaljeva iznosi oko 28 metara, a tuneli bi se gradili na dubini od 20 metara, tako da bi i najveći brodovi, čak i kruzeri koji bi uplovljavali u teritorijalno more BiH prema Neumu, mogli nesmetano ploviti.
– Tijekom izgradnje podmorskog tunela s obje strane zaljeva mogla bi se izgraditi privremena trajektna pristaništa koja bi se eventualno mogla i kasnije koristiti. Jednim potezom mogli bismo riješiti dugogodišnje teškoće s povezivanjem južnog dijela Dubrovačko-neretvanske županije s ostatkom Hrvatske, ali i odvojenost zapadnog dijela te županije od Dubrovnika – dodaju iz “Jelić-inženjeringa”.
Čelni ljudi te tvrtke ističu da su njihov projekt svesrdno prihvatili i podržali iz klastera koji djeluje u sklopu Hrvatsko-njemačkog društva u Splitu koji su im pomogli u nizu stvari.
Vraćanje života na otoke
– Uspjeli smo otopiti led i kod najvećih skeptika. Danas je tehnologija takva da mi u našoj maloj ali bogomdanoj državi možemo urediti prometnu infrastrukturu na relacijama kopno-otoci i otok-otok za relativno mali novac. Time bi se vratio život na raseljene otoke, a otvorila bi se širom vrata i njihovu turističkom razvoju – naglašava Rino Jelić.
Premda se na prvi pogled čini pomalo futurističkim, posebice imajući u vidu (ne)utemeljene kritike kakve su Hrvatskoj prate slične projekte, ulaganje u podmorske tunele moglo bi dugoročno biti isplativo, posebice tijekom turističke sezone kada kolone vozila čekaju na prolazak kroz teritorij BiH, što će se dodatno pogoršati nakon 1. srpnja i ulaska Hrvatske u EU.
Dubrovačko područje najčešće se promatra kao odredište gostiju koji dolaze zrakoplovima, ali u cijeloj priči ne smije se zanemariti ni značenje cestovnog prometa, pogotovo u hrvatskim okvirima, jer u ovom slučaju doista vrijedi uzrečica “Što južnije, to tužnije”.
Podsjetimo, osim nekoliko puta otvaranih radova na nesuđenom pelješkom mostu i nekoliko stotina milijuna kuna uloženih u pristupne ceste kojima danas caruju korov i zahrđale konstrukcije, na rješavanju tog problema ništa se nije pomaknulo.
Dolaskom Milanovićeve Vlade u Banske dvore otvoreno se spominjala i mogućnost trajektnog povezivanja dvaju dijelova hrvatskog teritorija, što bi ujedno bilo i najjeftinije, ali ta opcija je vrlo brzo odbačena, pa je most ostao tema političkog prepucavanja vladajućih i oporbe.
FOTO: Jelić inženjering i Denis Jerković / CROPIX
