Nestanak pet milijuna DEM početkom devedesetih godina, koje je Veljko Barbieri, osnivač ACI-ja, namijenio za gradnju marine na Osejavi u Makarskoj, prvi put je problematiziran na sjednici makarskoga Gradskoga vijeća. Naime, porezni obveznici ponovno plaćaju izgradnju lukobrana i privezišta na tom dijelu makarske rive, zbog čega se pitanje samo po sebi nameće.
Tu je problematiku pokrenula vijećnica HDZ-a Verica Raos još na prvoj radnoj sjednici novog saziva gradskog parlamenta. Odgovor da se to ne tiče vijećnika, već nadležnih institucija, nije je zadovoljio. Potrudila se na klupe kolegama u Vijeću podijeliti nalaz sudskog vještaka Srđana Kovačića, u kojemu je nedvojbeno utvrđeno kako je poduzeće “Osejava” d.d. (osnovano zajednički od ACI-ja i “Hotela Makarska” radi izgradnje marine), oštećeno za više od pet milijuna DEM, plus 15 posto kamata od 1990. godine.
Općinsko državno odvjetništvo u Makarskoj podiglo je tek 2008. godine optužni prijedlog protiv odgovornih osoba Augustina Alača, direktora “Osejave” d.d., i Hrvoja Urlića, direktora “Hotela Makarska”, zbog zloupotrebe ovlasti u gospodarstvu i poticanja na zloporabu i pritom nastalu štetu.
“Hoteli Makarska” u temeljni kapital za svoju polovicu udjela unijeli su hotel “Osejava” u vrijednosti od 2,5 milijuna DEM, dok je ACI unio “keš” u istom iznosu. Za potrebe novoosnovanog dioničarskog društva ACI je kupio i privatnu kuću uz hotel “Osejava”, međutim nije upisana u zemljišnik na “Osejavu” d.d., kao ni istoimeni hotel, pa je nekretnine poslije pripojilo makarsko hotelsko poduzeće i prodalo ih.
Direktor “Osejave” d.d. August Alač novcem “Osejave” d.d. počeo je kreditirati hotelska poduzeća na Makarskoj rivijeri, bez zakonskog osiguranja povrata sredstava, a njihovo vraćanje sada je prešlo u zastaru. Na isti način kreditirano je i ugostiteljsko poduzeće “Mornar”.
U optužnici se na teret direktora “Osejave” d.d. i “Hotela Makarska” također stavlja i isplata novca na ime fiktivnih troškova izrade projektne dokumentacije.
Na pljačku imovine “Osejave” d.d. posebno je upozoravao Veljko Barbieri davnih godina. Otac ACI-ja u međuvremenu je umro, a da nije doživio kraj sudskog procesa, niti dobio satisfakciju da za uništavanje vrijednih projekata netko odgovara. Predmet je s Općinskog suda u Makarskoj prebačen na rješavanje u Split, ali procesu nikada kraja.
Vijećnica Verica Raos zatražila je od službi Grada da joj se očituje o toj problematici u pisanom obliku. Međutim, teško da će politika, kao ona prošla tako i sadašnja, htjeti otvarati Pandorinu kutiju jer gradonačelnik Tonči Bilić odmah je odgovorio kako je pitanje vijećnica uputila na krivu adresu. Grad ni onda ni danas nije imao veze s pet milijuna maraka.
Poznato je samo da su određene sudske radnje u tijeku, te je lopticu prebacio HDZ-u rekavši kako bi Joško Lelas, tada još u funkciji HDZ-ova vijećnika, kao bivši direktor “Hotela Makarska” mogao znati više. Općenito o pljački i potpunom uništenju makarskogA gospodarstva i svih velikih poduzeća, od ratnih godina naovamo, nikada nitko nije progovorio u Gradskom vijeću, tako da se uzaludno nadati da će građani dobiti podrobniji odgovor i o “Osejavi”, nekada privatnoj imovini koja je oporučno ostavljena gradu Makarskoj i njenoj mladosti, a čiji je dobar dio vrijednosti prešao u neutvrđene privatne džepove. Građani neće dobiti ni odgovor zašto po drugi put plaćaju izgradnju lukobrana.
