Lampedusa je otok površine svega 20,2 četvorna kilometra, koji geološki pripada afričkom kontinentu – bliži je Africi (113 kilometara) nego Europi (127 kilometara. Kipar Domenico Paladino izgradio je 2008. godine spomenik imigrantima i nazvao ga vrata Europe iako je Europa daleka, gotovo nedostižna, brodovi prepuni imigranata plove i tri dana da bi stigli do vrata koja su udaljena od Sicilije (iako daleko veći i to je otok) oko 130 kilometara. Prije dvije godine stiglo je na otok 62.000 imigranata iz Tunisa, tokom masovnog bijega 1.500 mladića i djevojaka utopilo se na putu i leže na dnu Mediterana.
Tek kratka natuknica u svezi pojma “vrata”: 155 preživjelih imigranata brodoloma s početka listopada morat će odgovarati na sudu u Agrigentu zbog kaznenog djela ilegalne imigracije, kažu pravnici da će za godinu i pol dana biti kažnjeni novčanom globom od 5.000 eura. Ljesovi s posmrtnim ostacima 373 poginula imigranta iz hangara aerodroma u Lampedusi prebačeni su na Siciliju i trenutno se ukopavaju na grobljima sicilijanskih općina koje su pristale prihvatiti određeni broj poginulih. Predsjednik vlade Enrico Letta obećao je nakon tragedije da će se pogreb svih žrtava održati uz državne počasti no, ništa od toga, sve se odvija u tajnosti dok na Lampedusu i dalje stiže rodbina poginulih tražeći tijela najdražih.
Gledano s perspektive imigranata, Lampedusa je otok neizvjesnosti i otok smrti: shodno talijanskom zakonu, na otoku je izgrađen prihvatni centar koji može primiti najviše 400 osoba. Kako se Lampedužani nose s problemom imigranata? Ribarstvo i turizam su osnovne privredne djelatnosti: na otoku je izgrađeno 24 hotela, sve vrvi od privatnih iznajmljivača. Kaže načelnica općine Lampedusa Giusi Nicolini da je tijekom zadnjih dvadeset godina otok devastiran bespravnom gradnjom. Nekontrolirani razvoj turizma vidljiv je i po broju ilegalnih smetlišta koja su nikla u unutrašnjosti otoka.
Mještani tvrde da imigranti nisu krivi za to već lokalni i sicilijanski političari koji nisu ništa napravili kako bi se stalo na putu bezakonju. Talijanska vlada je predložila Europi da se Lampedužanima dodjeli Nobelova nagrada za mir, mještani s druge strane traže manje retorike i više konkretnih akcija za spas otoka. Njihovo je groblje prepun anonimnih grobnica, nema više mjesta za pokapanje, groteska europske politike prema globalnoj pojavi migracije ogleda se u tom malom velikom problemu sitnog otočića u srcu Mediterana.
