Hrvatska ribarska flota svakim je danom sve manja, jučer je još jedan ribar u Puli okačio mreže o klin. U samo sat vremena trebalo je jučer ujutro moćnom stroju zvanom grajfer u Tehnomontovu brodogradilištu da drvenu ribaricu “Igor” iz Pule, točnije iz Ližnjana, pretvori u prah. Nakon što su iz tankova i stroja iscijeđene i posljednje kapi goriva i motornog ulja, snažna metalna “ruka” krenula je od krme rasparčavati drvenu građu stare plivarice. To je četvrti od deset brodova i brodica koje će se u pulskom brodogradilištu uništiti do kraja rujna u sklopu provedbe mjere “Trajni prestanak ribolovnih aktivnosti”.
Najviše posla oko pripreme
I dok je stroj razvaljivao trošno drvo “Igora”, na navozu je na scraping čekala već i kočarica oznake “PN27” s Punta na otoku Krku.
– Sav opasni materijal, poput akumulatora i protupožarnih aparata, je uklonjen. Pred uništavanje trupa izvađeno je gorivo. Najviše je zapravo posla oko pripreme te kasnije sortiranje i odvoza materijala, kaže Zdenko Bakiš, rukovoditelj Tehnomontovog odjela za remont.
Uništavanju je prisustvovala i predstavnica Uprave za ribarstvo Ministarstva Poljoprivrede i, naravno, vlasnik ribarice. Međutim, ribar koji je odlučio odustati od svog zanata i s novcem države i Europe, započeti novi život, nije bio voljan razgovarati s nama pa čak se ni predstaviti.
U registru brodova nailazimo na podatak da je “Igor” u vlasništvu Ljubomira Dorića, da je izgrađen 1957. u Piranu, duljine 17,36 metara, gotovo 4,5 metara širok i gaza 1,23 metara. Godine rada broda na svjetlo dana izašle su u trenutku kada su se pokazale smrvljene daske s krme, u naočigled lošem stanju. Svejedno, bio je to za vlasnika zasigurno tužan prizor.
Ili gradimo ili uništavamo
– To je posao kao svaki drugi. Ili gradimo ili uništavamo. Uništavanje je tužno samo po sebi, ali nekih mi brodova i nije žao s obzirom na njihovo stanje. Kod većine drvenih brodova je takva situacija – dio koji je ispod razine mora, u slanoj vodi, dobro je očuvan, dok je paluba trula, kaže Bakiš.
Pokazuje nam i krčku kočaricu koja čeka na uništavanje kao primjer dobro očuvane brodice koja bi se lako dala prenamijeniti u, primjerice, izletnički brodić. I to je jedna od mogućnost u skladu s mjerom Trajnog prestanka ribolova, ali se za nju u ovom krugu natječaja, okončanom u veljači, odlučilo samo dva vlasnika ribarica. Na istom je natječaju za scraping pozitivno prihvaćen zahtjev 33 korisnika, od čega ih je osam iz Istarske županije, a s ostalim ribarima s rang liste podijelit će blizu 35 milijuna kuna potpora.
Uz osam istarskih brodova i brodica koje će u ovom krugu eliminirati Tehnomont, dva su s područja Primorsko-goranske. Posao brodogradilište dobiva preko natječaja, a konkurenciju mu u okruženju predstavljaju brodogradilišta u Rijeci i Crikvenici. Naknadu za svoj posao isplaćuje im vlasnik. Što se tiče uklanjanja opasnog materijala, za to su zadužene tvrtke specijalizirana za takav otpad, u ovom slučaju je to pulski Metis. Cijeli postupak prati opsežna dokumentacija te predstavnici ribarske inspekcije i Ministarstva kako bi prikupili dokaze da je uništen zaista onaj brod koji je i odabran natječajem.
Neslužbeno u brodogradilištu doznajemo da uskoro na red za uništavanje dolaze i drvene plivarice “Mramorka” i “Kantar”, također iz Pule, izgrađene 1960. i 1958. godine, preko svega duže od 17 metara.
Foto: Danilo Memedović
