Pomorac, ugostitelj, ali nadasve slikar, sve je to 76-godišnji Nikola Kožul iz Ražanca, vitalan i vrlo aktivan član zajednice u svom rodnom mjestu. Život je Nikolu vodio preko Ražanca, do školovanja u Opatiji i “navigavanja” po svjetskim morima na putničkim brodovima. Povrh svega što mu je život donio ovaj je Ražančanin uvijek gajio jednu posebnu ljubav – prema slikarstvu.
– Bio sam šef na brodovima drugim konobarima, ali mijenjao sam kompanije jer su me vidjeli kako radim te su me “vrbovali” za druge brodarske kompanije. Na karnevalu u Riju sam bio 60-ih godina, s američkim istraživačima na indijskim otocima, uglavnom proputovao sam cijeli svijet do Domovinskog rata. Radio sam u Atlasu, a zanimljivo mi je bilo u Dubrovniku na brodu Nautica 90-ih godina gdje su se u to vrijeme održavali sastanci sa svjetskim političarima, a bilo je ondje i poznatih svjetskih glumaca. U vrijeme rata bilo je teško jer je grad bio okružen neprijateljem, pa sam otišao na ro-ro brodove i to su bila opasna, ali lijepa vremena. Odgojen sam tako da mi poštenje bude na prvom mjestu što mi je rekao otac kada sam odlazio u svijet, a na svim tim putovanjima pratila me ljubav prema kistu i slikarskom platnu. Na brodovima sam radio 25 godina i uvijek sam ostavljao slike u brodskim salonima, ispričao je ovaj zaljubljenik u more, brodove i slike.
Slikarski talent, kaže on, pokazao je još u osnovnoj školi, kada je i dobio prvu peticu iz likovnog, a po svijetu je obilazio muzeje te se družio s akademskim slikarima.
– Dinamika života mi je bila drugačija, pa nisam razmišljao o tome da studiram slikarstvo. U Dubrovniku sam imao bazu do 1997. godine, kada sam konačno dovršio i ovu kuću u kojoj živim s obitelji. Tada sam se odlučio i malo više angažirati u društvenom životu, pa sam postao i vijećnik u Općinskom vijeću i to s mišlju da svi mi koji smo ovdje radimo za dobrobit mjesta. Zimi malo više slikam, ali kad je lijepo vrijeme odlazim na ribarenje i to me ispunjava. Imam dvije unučice u Ražancu i još njih dvoje u Dubrovniku, i oni su moja radost, s ponosom govori Nikola. Svoja slike, ulja na platnu, radi i po narudžbi, a one se nalaze u domovima njegovih poznanika i prijatelja u cijelom svijetu. Nekima je slike poklonio, ali je bilo i onih koje je prodao jer, kako kaže, takve su bile prilike.
– Nisam nikada bio član niti jedne umjetničke organizacije jer sam uvijek morao raditi izvan Dubrovnika, ali kako i moj sin slika, on se više druži s umjetnicima. Malo sam ograničen jer su me godine pritisle, ipak ja i dalje uživam u svakoj slici koju naslikam, zaključio je ovaj zanimljivi Ražančanin.
Foto: Vedran Sitnica
