Skoro četiri sata trebalo je Šibenčanki Eriki Baranović Popović i njezinom suprugu da jučer ujutro malim brodom dođe do Zlarina i vrati se nazad na vez u Mandalinu. Probijajući se kroz gustu maglu doživjela je pravu dramu koja je, na sreću, prošla bez ikakvih posljedica.
– Rođena sam na otoku Silbi i od malih nogu sam na moru na ribama. Doživjela sam i nevere, ogromne valove, orkanska juga i bure, ali ovako nešto kao jutros nikad nisam vidjela. Zavarala nas je noć kad je vidljivost bila relativno dobra, pa smo krenuli na ribe oko tri ujutro misleći da će magla dignuti kad se razdani. Bila je to velika greška. Prošli smo kroz kanal i krenuli prema Zlarinu kad smo odjednom shvatili da nemamo pojma gdje se uopće nalazimo – kaže predsjednica Udruge potrošača Plavi val.
I tada počinje prava drama.
– Stajali smo na mjestu i nismo se usuđivali krenuti ni lijevo ni desno. Nismo vidjeli prst pred nosom, ali smo čuli razne zvukove i tuljenje sirene, pa smo mislili da nam se približava nekakav veći brod i očekivali smo sudar. Niti jedan svjetionik se nije vidio, ni kod tvrđave sv. Nikole, ni zlarinski, ni onaj na Jadriji. Čula sam čak i neke ljude kako pričaju i lavež pasa, ali nismo mogli odrediti gdje se točno nalazimo. Bacili smo sidro i čekali. Čuli smo i jak zvuk brodskog motora koji je prošao kraj nas, ali ne znam koliko blizu. Jako neugodno iskustvo – o jučerašnjoj avanturi govori Erika Baranović Popović.
Srećom, na kratko je zapuhao burin i malo razbistrio horizont, pa su shvatili da su na punti Zlarina i napokon su vidjeli svjetla s Jadrije.
– Shvatili smo i da je ta siren s jadrijskog svjetionika pa smo se uputili prema svjetlima i zvuku. Nekako smo se dovukli do tvrđave sv. Nikole i relativno lagano prošli kanal sv. Ante. Međutim, kad smo ušli u luku, opet mrak, ne vidi se prst pred nosom a zvukova koliko hoćete. Uhvatio nas je strah i samo smo plutali sat vremena. Našli smo se u Docu, u totalno suprotnom smjeru od kojeg smo mislili da idemo i trebali ići. Onda se kroz maglu probilo mrvu, mrvu sunca, tek da puževom brzinom uz obalu dođemo do veza u Mandalini.
Bilo je magli, bilo je mora, ali ovako nešto nikad nisam doživjela i preživjela – kaže Erika Baranović Popović, koja će dobro promisliti hoće li opet na more i kad je najmanja magla.
Koliko Šibenčanima jučerašnja magla bila neobična, riječ je o pojavi sasvim normalnoj za ovo doba godine.
– Polako se nazire promjena vremena, a više ne puše ljetni maestral i noćni burin, pa su noći mirne i temperatura se polako spušta. Kad se ona približi točki rosišta, zrak zasićen vodenom parom pretvara se u maglu, što se i danas dogodilo u Šibeniku. Istina je da su magle na moru češće u proljeće, kad se zrak zagrijava a more je još hladno. U jesen su češće na kopnu, ali zna doći i do ovakvih kao što su danas. Zadnji put ovako gusta magla nad Šibenikom pojavila se krajem prošle godine. U svakom slučaju, i ovo je znak da nam se bliži jesen – kaže Darko Begić iz Udruge Šibenik meteo.
