O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Brod-duh jezera Ladoga

Priče o mračnim napuštenim brodovima nastale su u davno doba. Među njima su i mnoge priče o fantomskim brodovima kojima upravljaju proklete duše. Jedna od njih, a možda i najpoznatija je legenda o mističnom brodu „Ukleti Holandez”. No, ispostavilo se, da ova priča ima nastavak.

Godine 1939., dva finska ribara bila su na palubi svog ribarskog broda. Mirna noć spuštala se na jezero Ladoga. Pojavio se mjesec, osvjetljavajući površinu jezera hladnim svjetlom. Dobro uho jednog od ribara uhvatilo je isprekidani zvuk koji je postajao sve jasniji. U njemu je vrebalo nešto skriveno i opasno. Oba mornara su se smrznula i gledali su jedan u drugoga s nelagodom. Brod se zaljuljao na valovima, a ribari su vidjeli kako blizu njih sporo klizi mali ribarski brod Johana Sigvarda koji se nedavno doselio u njihovo selo. Kapetan je stajao na pramcu i ispuštao ovaj zastrašujući zvuk. Iz daljine tamnog prostranstva jezera Ladoga, kao odgovor začuo se tutanj i voda je na horizontu u jednom trenutku bljesnula jarkim svjetlom. Motorni čamac odmah je promijenio smjer i krenuo prema tom mjestu.

Jezero, koja se često naziva Ladoško more, najveće je u Europi. Iako je voda pitka, nastanjuju ga morski stanovnici. Olujni valovi veličinom i snagom ne zaostaju za petmetarskim valovima na oceanu, a vjetar naglo mijenja smjer i snagu. Strane svijeta ovdje kao da su zamijenile mjesta. U južnom dijelu jezero se smrzava ranije nego na sjeveru. Neobična arktičke efekte stvara i Ladoga. Na nekim mjestima je mutno ili čak blatnjavo, a onda odjednom postaje kristalno jasno. Putovanja jezerom Ladoga oduvijek se smatralo opasnim, čak i među iskusnim mornarima. Danas je dno Ladoge dom olupinama žrtvama brodoloma, a svaki pristup jezeru, prema rijačima iskusnim mornara, praćen je neobjašnjivim fenomenom. Niti jedna ekspedicija na dno mora nije prošla bez poteškoća. Kao da jezero nije spremno odustati od onoga što je nekad oduzelo čovjeku.

s37636534Početkom kolovoza 2004. godine podvodni istraživač Konstantin Ovchinnikov s grupom je krenuo prema mjestu sljedećeg podizanja artefakta. U gustoj magli gotovo se sudario s nepoznatim plovilom bez navigacijskih svjetala, koje se kretalo ravno po kursu. Pritom radar nije pokazivao ništa, a kapetan je vidio siluetu motornog čamca te je u posljednji tren uspio skrenuti udesno. Zatim je pokušao putem radija kontaktirati čudni brod, no nije bilo odgovora. Rđavi brod je ponovno nestao u magli.

Ovo nije prvi nastup da se neobičan brod pojavio u vodama Ladoge. Putnički, teretni i ribarski brodovi s vremena na vrijeme vide u različitim dijelovima jezera mračan, loše održavan brod. Obično ga vide u zoru ili u sumrak. No, nekoliko puta su ga vidjeli i tijekom dana. Na hrđavom trupu uz puno napora može se vidjeti neki troznamenkasti broj. Ovakve pojave često se čuju u pričama lokalnog stanovništva koje se pričaju već više od 60 godina, a pojava takvog mističnog broda ne obećava ništa dobro.

U kolovozu 1982. godine iz pionirskog kampa “Ladoga” nestala su tri tinejdžera. Krenuli su do pristaništa gdje su bili brodovi. Jedan od kapetana pozvao je dječake na svoj brod. Stari motorni brod izgledao je kao muzejski eksponat. Djeca su se popela na brod i on je otplovio daleko od pristaništa. U to je vrijeme cijeli kamp tražio odbjegle momke. Jedan od redara kampa primijetio je motorni brod koji odlazi s djecom na krmi. Dječaci su veselo brbljali i motorni je brod nestao u večernjoj magli. U potrazi za dječacima sudjelovala je i policija. Nestalu djecu dugo su tražili, ali uzalud. Nestao je i brod iako su u istazi provjereni svi brodovi manje tonaže pa čak i oni iz luke Lenjingrad. Kamo i zašto tajanstveni brod odvodi ljude? To zna samo njegov kapetan Johan Sigvard.

Misteriozni događaji na jezeru Ladoga, privukli su pažnju mnogih istraživača anomalnih pojava. Jedan od njih, znanstvenik Jurij Popov iz St. Petersburga, već se godinama bavio potragom za napuštenim brodom. Tijekom 50 godina prikupljao je podatke iz novina i priče svjedoka, zahvaljujući kojima je saznao da povijest mističnog broda počinje u gradu Priozersku, koji se nalazi na obali jezera Ladoga.

Grad Priozersk, osnovan 1795. godine, tijekom svoje povijesti bio je u rukama Rusa, Šveđana i Finaca. Godine 1937. ovdje se nastanio švedski kapetan Johan Sigvard. Njegova pojava u finskom gradu uzrokovala je povećan interes koji je zapravo prije bio osjećaj odbojnosti i straha. Postojao je za to dobar razlog. Kapetan Sigvard je bio visok rastom, jak i ne baš obljubljen. Sve Fince smatrao je nehumanima i to je govorio lokalnom stanovništvu. Naselio se u dijelu grada koje je imao lošu reputaciju. Nikada nije dolazio na nedjeljne mise. Uskoro Sigvard je kupio stari motorni putnički brod pod imenom “Milost Gospodnja” i prebojao njegovo ime u crno obojan broj „666″. Tri šestice – poseban broj, koji se u Bibliji navodi kao broj sljedbenika sotone – Antikrist. Nakon samo nekoliko mjeseci na kraju kolovoza 1937. godine dogodio se nešto što će preobraziti život malog finskog grada.

U arhivu ratne mornarice Finske čuva se osobno djelo kapetana Sigvarda. U njemu je napisano da je Johan Sigvard rođen 1893. godine, diplomirao s odličnim uspjehom u pomorskoj navigacijskoj školi u Göteborgu. Godine 1923. pridružio se zabranjenom društvu Velikog grofa Barbadosa. Godine 1930., kao kapetan broda “Queen Christina” Sigvard je na njemu provodio tajanstvene obrede. Tamo se se skupljali najmračnije i najsumnjivije osobe koje su se mogle zamisliti. To se nije sviđalo zapovjedništvu i Sigvard je otpušten iz mornarice. Do 1936. je živio u Njemačkoj i Mađarskoj dok se nije preselio u finski grad Getsboln. Međutim, kapetan se nije slučajno pojavio u ovom gradu. Prije 300 godina njegovi su preci sudjelovali u izgradnji tvrđave. Očito, neke tajne vezane za tvrđavu bile su poznate kapetanu. Tražio je nekakve relikvije. Kasno noću, kada je grad spavao, Johan Sigvard je otišao do stare tvrđave u potrazi za nečim. Uskoro, sreća mu se nasmiješila. Pronašao je malu staru knjigu, skrivenu od svojih predaka, koji su savršeno poznavali mračne tajne. U toj su knjizi bili prikupljeni magični uroci. Upravo te vještine trebale su pomoći kapetanu u njegovom naumu. Od tog trenutka Sigvard je svaku večer išao brodom na otvoreno jezero Ladoga. Ali zašto – mještani su mogli samo nagađati. Da se ne radi o ribolovu bilo je svakome jasno. Stanovnike je uznemiravalo i to što je svaki izlazak motornog broda na jezero bio popraćem čudnom rikom motora i podrhtavanjem tla. Grmljavina, zvižduk parne lokomotive, jecanje žice slomljene gitare bili su zvukovi koji su se javljali na jezeru Ladoga. Zanimljivo je to što se ti karatkeristični zvukovi čuju i danas. Najčešće se s njima susreću ribari, izletnici na putničkim brodovima i jahtaši. No, kako se zvuk javlja rijetko, ne postoje neke teorije o tom fenomenu.

Petersburški istraživač anomalija Jurij Popov prikupio je dovoljno informacija o tim nevjerojatnim događajima. On je skrenuo pozornost na činjenicu da je u posljednjih 100 godina, ta se pojava javlja u određenim vremenskim razdobljima. Ugrofinski narodi su vjerovali da se svake godine 31. kolovoza nečiste sile sastaju na jezeru Ladoga. Jednog dana, 31. kolovoza, uoči Dana sv. Ulufa kada se prema skandinavskim vjerovanjima sastaju vještice i drugi zli duhovi, na Ladogu se srušila najveća oluja i uragan. Takva stihija nije pogodila to područje od pamtivijeka. Valovi su oštetili gradsko pristanište, a vjetar je čupao stoljetna stabla i nosio krovove kuća. Nakom tog uragana Johana Sigvarda i njegov neobičan brod više nitko nije vidio. Potraga nije donijela pozitivne rezultate. Zbog čega je za svoj nestanak kapetan Sigvard odabrao takvu strašnu noć. Možda je, kao i stanovnici Keksholma, vjerovao da Ladoga nije podivljala sama od sebe. To su se veselili duhovi jezera. Oni su glavni čuvari misterija i blaga jezera Ladoga. Upravo je zbog toga Johan Sigvard svake noći izlazio brodom na jezero.
Odtad je brod kapetana Sigvarda postao poznat kao “Ukleti Holandez ladoškog jezera”. Susret s napuštenim brodom, koji ne plovi nikuda, odavno je problem za nautičare. Najvjerojatnije, Johan Sigvard ponavlja sudbinu nizozemskog kapetana i njegov brod je opasan kao mitski “Ukleti Holandez”.

Ljudi su navikli na činjenicu da se većina brodskih olupina pojavljuje u oceanu. Krivci nesreća u pravilu su oluje, ledenjaci i koraljni grebeni. Međutim, oni koji žive u blizini Ladoge upoznati su s olujama i tajanstvenim valovima koji dosežu visinu od više od 5 metara. Ovi valovi nose smrt kako brodovima tako i ljudima na obali. Na dnu jezera Ladoga leži oko 40.000 uništenih brodova. Ovaj popis se ažurira jednom godišnje. Razlog – jaki uragani i oluje koji se javljaju iznenada. Mještani su dobro upoznati s jednim prirodnim fenomenom, koji još uvijek nije istražen. On se naziva „tri vala”. Ovi valovi se javljaju iznenada na glatkoj površini jezera i idu prema obali, brišući sve na svom putu. Postoji teorija da su oni krivi za podrhtavanje, ali zašto onda seizmolozi nemaju podataka o nastanku tih potresa. Mnogi stanovnici vjeruju da je tajna velikih valova skrivena na dnu jezera te da ima veze sa Johanom Sigvardom i njegovim motornim brodom “666” i „vodenom nečisti” u čijoj je službi kapetan.

Tijekom godina traženja, Jurij Popov uspio je shvatiti što se dogodilo 31. kolovoza 1937. godine u finskom gradu Kexholm. On je u srednjovjekovnoj kronici starog praznovjerja pronašao zapis o tome da će onaj tko može podčiniti silu čuvara Ladoge, moći steći bezbrojna blaga skrivena u dubinama jezera. S obzirom da je kapetan znao o drevnom vjerovanju, odlučio je iskoristiti svoje znanje u praksi. Ali vjerojatno nije imao dovoljno iskustva da u potpunosti podčini duhove jezera svojoj volji te su ga oni ubili zajedno s brodom. Od tada, kapetan i njegov prokleti brod osuđeni su na vječno lutanje kroz Ladogu. Svaki put njezinih zarobljenika postaje sve više i više. Gospodari vode zahtijevaju žrtve. Posljednji put brod-duh viđen je na jezeru Ladoga u zimi 2008. godine.

Danas, kao i prije mnogo godina, brod-duh predstavlja veliku opasnost. Dokaz za to su bez traga nestala djeca i četiri ljubitelja zimskog ribolova. Ljudi koji su nestali na isti način je mnogo više samo što nema svjedoka svaki put kad netko padne u hladan zagrljaj kapetana Johana Sigvarda.

Priče o mračnim napuštenim brodovima nastale su u davno doba. Među njima su i mnoge priče o fantomskim brodovima kojima upravljaju proklete duše. Jedna od njih, a možda i najpoznatija je legenda o mističnom brodu „Ukleti Holandez”. No, ispostavilo se, da ova priča ima nastavak.

Godine 1939., dva finska ribara bila su na palubi svog ribarskog broda. Mirna noć spuštala se na jezero Ladoga. Pojavio se mjesec, osvjetljavajući površinu jezera hladnim svjetlom. Dobro uho jednog od ribara uhvatilo je isprekidani zvuk koji je postajao sve jasniji. U njemu je vrebalo nešto skriveno i opasno. Oba mornara su se smrznula i gledali su jedan u drugoga s nelagodom. Brod se zaljuljao na valovima, a ribari su vidjeli kako blizu njih sporo klizi mali ribarski brod Johana Sigvarda koji se nedavno doselio u njihovo selo. Kapetan je stajao na pramcu i ispuštao ovaj zastrašujući zvuk. Iz daljine tamnog prostranstva jezera Ladoga, kao odgovor začuo se tutanj i voda je na horizontu u jednom trenutku bljesnula jarkim svjetlom. Motorni čamac odmah je promijenio smjer i krenuo prema tom mjestu.

Jezero, koja se često naziva Ladoško more, najveće je u Europi. Iako je voda pitka, nastanjuju ga morski stanovnici. Olujni valovi veličinom i snagom ne zaostaju za petmetarskim valovima na oceanu, a vjetar naglo mijenja smjer i snagu. Strane svijeta ovdje kao da su zamijenile mjesta. U južnom dijelu jezero se smrzava ranije nego na sjeveru. Neobična arktičke efekte stvara i Ladoga. Na nekim mjestima je mutno ili čak blatnjavo, a onda odjednom postaje kristalno jasno. Putovanja jezerom Ladoga oduvijek se smatralo opasnim, čak i među iskusnim mornarima. Danas je dno Ladoge dom olupinama žrtvama brodoloma, a svaki pristup jezeru, prema rijačima iskusnim mornara, praćen je neobjašnjivim fenomenom. Niti jedna ekspedicija na dno mora nije prošla bez poteškoća. Kao da jezero nije spremno odustati od onoga što je nekad oduzelo čovjeku.

s37636534Početkom kolovoza 2004. godine podvodni istraživač Konstantin Ovchinnikov s grupom je krenuo prema mjestu sljedećeg podizanja artefakta. U gustoj magli gotovo se sudario s nepoznatim plovilom bez navigacijskih svjetala, koje se kretalo ravno po kursu. Pritom radar nije pokazivao ništa, a kapetan je vidio siluetu motornog čamca te je u posljednji tren uspio skrenuti udesno. Zatim je pokušao putem radija kontaktirati čudni brod, no nije bilo odgovora. Rđavi brod je ponovno nestao u magli.

Ovo nije prvi nastup da se neobičan brod pojavio u vodama Ladoge. Putnički, teretni i ribarski brodovi s vremena na vrijeme vide u različitim dijelovima jezera mračan, loše održavan brod. Obično ga vide u zoru ili u sumrak. No, nekoliko puta su ga vidjeli i tijekom dana. Na hrđavom trupu uz puno napora može se vidjeti neki troznamenkasti broj. Ovakve pojave često se čuju u pričama lokalnog stanovništva koje se pričaju već više od 60 godina, a pojava takvog mističnog broda ne obećava ništa dobro.

U kolovozu 1982. godine iz pionirskog kampa “Ladoga” nestala su tri tinejdžera. Krenuli su do pristaništa gdje su bili brodovi. Jedan od kapetana pozvao je dječake na svoj brod. Stari motorni brod izgledao je kao muzejski eksponat. Djeca su se popela na brod i on je otplovio daleko od pristaništa. U to je vrijeme cijeli kamp tražio odbjegle momke. Jedan od redara kampa primijetio je motorni brod koji odlazi s djecom na krmi. Dječaci su veselo brbljali i motorni je brod nestao u večernjoj magli. U potrazi za dječacima sudjelovala je i policija. Nestalu djecu dugo su tražili, ali uzalud. Nestao je i brod iako su u istazi provjereni svi brodovi manje tonaže pa čak i oni iz luke Lenjingrad. Kamo i zašto tajanstveni brod odvodi ljude? To zna samo njegov kapetan Johan Sigvard.

Misteriozni događaji na jezeru Ladoga, privukli su pažnju mnogih istraživača anomalnih pojava. Jedan od njih, znanstvenik Jurij Popov iz St. Petersburga, već se godinama bavio potragom za napuštenim brodom. Tijekom 50 godina prikupljao je podatke iz novina i priče svjedoka, zahvaljujući kojima je saznao da povijest mističnog broda počinje u gradu Priozersku, koji se nalazi na obali jezera Ladoga.

Grad Priozersk, osnovan 1795. godine, tijekom svoje povijesti bio je u rukama Rusa, Šveđana i Finaca. Godine 1937. ovdje se nastanio švedski kapetan Johan Sigvard. Njegova pojava u finskom gradu uzrokovala je povećan interes koji je zapravo prije bio osjećaj odbojnosti i straha. Postojao je za to dobar razlog. Kapetan Sigvard je bio visok rastom, jak i ne baš obljubljen. Sve Fince smatrao je nehumanima i to je govorio lokalnom stanovništvu. Naselio se u dijelu grada koje je imao lošu reputaciju. Nikada nije dolazio na nedjeljne mise. Uskoro Sigvard je kupio stari motorni putnički brod pod imenom “Milost Gospodnja” i prebojao njegovo ime u crno obojan broj „666″. Tri šestice – poseban broj, koji se u Bibliji navodi kao broj sljedbenika sotone – Antikrist. Nakon samo nekoliko mjeseci na kraju kolovoza 1937. godine dogodio se nešto što će preobraziti život malog finskog grada.

U arhivu ratne mornarice Finske čuva se osobno djelo kapetana Sigvarda. U njemu je napisano da je Johan Sigvard rođen 1893. godine, diplomirao s odličnim uspjehom u pomorskoj navigacijskoj školi u Göteborgu. Godine 1923. pridružio se zabranjenom društvu Velikog grofa Barbadosa. Godine 1930., kao kapetan broda “Queen Christina” Sigvard je na njemu provodio tajanstvene obrede. Tamo se se skupljali najmračnije i najsumnjivije osobe koje su se mogle zamisliti. To se nije sviđalo zapovjedništvu i Sigvard je otpušten iz mornarice. Do 1936. je živio u Njemačkoj i Mađarskoj dok se nije preselio u finski grad Getsboln. Međutim, kapetan se nije slučajno pojavio u ovom gradu. Prije 300 godina njegovi su preci sudjelovali u izgradnji tvrđave. Očito, neke tajne vezane za tvrđavu bile su poznate kapetanu. Tražio je nekakve relikvije. Kasno noću, kada je grad spavao, Johan Sigvard je otišao do stare tvrđave u potrazi za nečim. Uskoro, sreća mu se nasmiješila. Pronašao je malu staru knjigu, skrivenu od svojih predaka, koji su savršeno poznavali mračne tajne. U toj su knjizi bili prikupljeni magični uroci. Upravo te vještine trebale su pomoći kapetanu u njegovom naumu. Od tog trenutka Sigvard je svaku večer išao brodom na otvoreno jezero Ladoga. Ali zašto – mještani su mogli samo nagađati. Da se ne radi o ribolovu bilo je svakome jasno. Stanovnike je uznemiravalo i to što je svaki izlazak motornog broda na jezero bio popraćem čudnom rikom motora i podrhtavanjem tla. Grmljavina, zvižduk parne lokomotive, jecanje žice slomljene gitare bili su zvukovi koji su se javljali na jezeru Ladoga. Zanimljivo je to što se ti karatkeristični zvukovi čuju i danas. Najčešće se s njima susreću ribari, izletnici na putničkim brodovima i jahtaši. No, kako se zvuk javlja rijetko, ne postoje neke teorije o tom fenomenu.

Petersburški istraživač anomalija Jurij Popov prikupio je dovoljno informacija o tim nevjerojatnim događajima. On je skrenuo pozornost na činjenicu da je u posljednjih 100 godina, ta se pojava javlja u određenim vremenskim razdobljima. Ugrofinski narodi su vjerovali da se svake godine 31. kolovoza nečiste sile sastaju na jezeru Ladoga. Jednog dana, 31. kolovoza, uoči Dana sv. Ulufa kada se prema skandinavskim vjerovanjima sastaju vještice i drugi zli duhovi, na Ladogu se srušila najveća oluja i uragan. Takva stihija nije pogodila to područje od pamtivijeka. Valovi su oštetili gradsko pristanište, a vjetar je čupao stoljetna stabla i nosio krovove kuća. Nakom tog uragana Johana Sigvarda i njegov neobičan brod više nitko nije vidio. Potraga nije donijela pozitivne rezultate. Zbog čega je za svoj nestanak kapetan Sigvard odabrao takvu strašnu noć. Možda je, kao i stanovnici Keksholma, vjerovao da Ladoga nije podivljala sama od sebe. To su se veselili duhovi jezera. Oni su glavni čuvari misterija i blaga jezera Ladoga. Upravo je zbog toga Johan Sigvard svake noći izlazio brodom na jezero.
Odtad je brod kapetana Sigvarda postao poznat kao “Ukleti Holandez ladoškog jezera”. Susret s napuštenim brodom, koji ne plovi nikuda, odavno je problem za nautičare. Najvjerojatnije, Johan Sigvard ponavlja sudbinu nizozemskog kapetana i njegov brod je opasan kao mitski “Ukleti Holandez”.

Ljudi su navikli na činjenicu da se većina brodskih olupina pojavljuje u oceanu. Krivci nesreća u pravilu su oluje, ledenjaci i koraljni grebeni. Međutim, oni koji žive u blizini Ladoge upoznati su s olujama i tajanstvenim valovima koji dosežu visinu od više od 5 metara. Ovi valovi nose smrt kako brodovima tako i ljudima na obali. Na dnu jezera Ladoga leži oko 40.000 uništenih brodova. Ovaj popis se ažurira jednom godišnje. Razlog – jaki uragani i oluje koji se javljaju iznenada. Mještani su dobro upoznati s jednim prirodnim fenomenom, koji još uvijek nije istražen. On se naziva „tri vala”. Ovi valovi se javljaju iznenada na glatkoj površini jezera i idu prema obali, brišući sve na svom putu. Postoji teorija da su oni krivi za podrhtavanje, ali zašto onda seizmolozi nemaju podataka o nastanku tih potresa. Mnogi stanovnici vjeruju da je tajna velikih valova skrivena na dnu jezera te da ima veze sa Johanom Sigvardom i njegovim motornim brodom “666” i „vodenom nečisti” u čijoj je službi kapetan.

Tijekom godina traženja, Jurij Popov uspio je shvatiti što se dogodilo 31. kolovoza 1937. godine u finskom gradu Kexholm. On je u srednjovjekovnoj kronici starog praznovjerja pronašao zapis o tome da će onaj tko može podčiniti silu čuvara Ladoge, moći steći bezbrojna blaga skrivena u dubinama jezera. S obzirom da je kapetan znao o drevnom vjerovanju, odlučio je iskoristiti svoje znanje u praksi. Ali vjerojatno nije imao dovoljno iskustva da u potpunosti podčini duhove jezera svojoj volji te su ga oni ubili zajedno s brodom. Od tada, kapetan i njegov prokleti brod osuđeni su na vječno lutanje kroz Ladogu. Svaki put njezinih zarobljenika postaje sve više i više. Gospodari vode zahtijevaju žrtve. Posljednji put brod-duh viđen je na jezeru Ladoga u zimi 2008. godine.

Danas, kao i prije mnogo godina, brod-duh predstavlja veliku opasnost. Dokaz za to su bez traga nestala djeca i četiri ljubitelja zimskog ribolova. Ljudi koji su nestali na isti način je mnogo više samo što nema svjedoka svaki put kad netko padne u hladan zagrljaj kapetana Johana Sigvarda.

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video