Brodski dnevnici i u suvremenom pomorstvu i dalje predstavljaju najobjektivniji način za sagledavanje svih segmenata života i rada na brodu. Brodski dnevnik i dalje je najvažnija pisana isprava koja se vodi kronološki, a sama činjenica da brodski dnevnici kroz povijest nisu doživljavali znatnije promjene u formalno-pravnom smislu, najbolje govori o valjanosti još davno uspostavljenog načina vođenja dnevnika, a samim tim potvrđuje vrijednost primjeraka kakvi se čuvaju u zbirci Pomorskog muzeja u Kotoru – kazao je kapetan duge plovidbe Neđeljko Radulović, otvarajući preksinoć u Pomorskom muzeju, izložbu pod nazivom „Brodske knjige –dokumenta pomorske baštine“.
Čast da otvori izložbu na kojoj je prikazano nekoliko desetina izuzetno vrijednih dokumenata i više brodskih i tzv. časničkih dnevnika s jedrenjaka, parobroda i motornih brodova na kojima su plovili bokeljski pomorci od početka 19. do prve polovice 20. stoljeća, pripala je kapetanu Raduloviću – Kotoraninu koji je jedan od zapovjednika brodova iz flote posljednjeg aktivnog velikog bokeljskog brodara – kompanije „Dabinović“ iz Monaca.
Dokumentarno blago koje je „izronilo“ iz muzejske biblioteke, impresivno je svjedočanstvo mnogih teških, ali i lijepih trenutaka koje su ovdašnji pomorci doživljavali širom svijeta, zarađujući „kruh sa devet kora“ i svom zavičaju donoseći ogromno materijalno i kulturno bogatstvo koje je i danas najprepoznatljiviji dio kulturne baštine Boke. Kotorski muzej posjeduje ukupno 78 brodskih knjiga od čega 24 brodska dnevnika, 13 časničkih dnevnika, 5 dnevnika stroja, jedan dnevnik brodskog tereta, 33 brodska dnevnika brodova male obalne plovidbe i dva privatna dnevnika starih bokeških kapetana- sve to u rasponu od početka 19. do sedamdesetih godina 20. stoljeća.
„Dnevnici koje večeras prezentiramo predstavljaju najznačajnije dokumente iz života naših pomoraca i ujedno su svjedočanstva naše bogate pomorske baštine. Oni nam neposredno dočaravaju, uglavnom kroz tragične a rijetko i radosne trenutke, život na brodu. Mnogi su romani napisani o pomorskom životu, ali ipak svi oni imaju subjektivan pristup u prikazu tog života u odnosu na brodske dnevnike“- kazao je bibliotekar Pomorskog muzeja Slavko Dabinović koji je jedan od autora izložbe. On je govorio o povijesti brodskih dnevnika u svijetu i pomorskih propisa koji ih reguliraju, a koji se može pratiti od 14. stoljeća, nekadašnjim brodskim pisarima-škrivanima, njihovim dužnostima, obrazovanju i odgovornosti, te doprinosu Bokelja kroz povijest, načinu na koji se i u međunarodnim okvirima, reguliralo ovo područja.
Brodski dnevnici nekoliko stotina bokeljskih jedrenjaka u vrijeme kada je ovdašnje pomorstvo bilo u zenitu u 18. i 19. stoljeću, vođeni su po propisima iz Edikta austrijske carice Marije Terezije iz 1774. a koji su bili na snazi sve do 1918. Pored ostaloga, Ediktom je bilo propisano da je kapetan broda dužan popunjeni brodski dnevnik vratiti lučkom uredu, tj. lučkoj kapetaniji koja mu ga je izdala, a koja ga je onda slala Carskoj i kraljevskoj realnoj i nautičkoj akademiji u Trstu, radu korištenja u stručnoj nastavi novih pomoraca. Od ožujka 1874. časnici austrijske trgovačke mornarice bili su obavezni voditi svoje posebne poručničke dnevnike tijekom časničke službe na brodovima, a koje su kasnije morali priložiti ispitnoj komisiji prilikom polaganja kapetanskog ispita.
Najstariji sačuvani brodski dnevnik u zbirci Pomorskog muzeja u Kotoru je dnevnik brigantina „Castore“ pod zapovjedništvom kapetana Julija Kolovića Matikole iz Perasta iz 1803., a koji spada među najstarije sačuvane brodske dnevnike na istočnoj obali Jadrana.
