O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

PARANGAL: Bušenje nafte u Jadranu – unosan profit za državu ili potencijalna ekološka katastrofa?

Istraživanje i eksploatacija ugljikovodika, odnosno nafte i plina omogućeno je svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Prema podacima Agencija za ugljikovodike na području Jadranskog mora definirano je 28 istražnih prostora koji su definirani u travnju 2014. godine, a tijekom iste i već godine prije norveška tvrtka Spectrum obavila je snimanja, no ipak krajem 2015. godine od eksploatacije se ipak, odustalo.

U ožujku ove godine Crna Gora je sklopila sporazum s grčkim proizvođačem nafte i plina, kompanijom Energean, a njihova istraživanja dala su optimistične rezultate i dva polja u njihovoj koncesiji mogla bi sadržavati zalihe plina. Samim time pitamo se neće li i Hrvatska u tome vidjeti moguće ideje za nastavak istraživanja u hrvatskom dijelu Jadrana.

Za Hrvatsku to ne bi bio dodatni trošak nego jedino korist jer, prema podacima i iskustvima drugih zemalja čak 60% takvih investicija stranih ulagača ostaje u lokalnoj zajednici. Iz toga bi luke, odnosno lučke usluge, logistika i brodogradilišta mogla profitirati.

Mišljenja pomoraca, onih iz offshore sektora i onih koji plove na drugim vrstama brodovima, su podijeljena. Neki od njih smatraju da će platforme u Jadranu donijeti samo probleme, kako u turizmu, tako i zbog toga što bi stranci ubrali novac, a lijepoj našoj bi ostale samo mrvice. Što se turizma tiče, uvijek vreba potencijalna opasnost jer, kažu naši pomorci, nemamo brodove koji bi mogli regairati u slučaju izlijevanja nafte. Drugi pak uspoređuju ovaj projekt s ulaganjem u autoceste koje su ekonomski isplative i svima potrebe, no nakon toga ponovno minus koji treba pokriti.

Ipak, ima i onih koji podržavaju bušenje u Jadranu i postavljanje platformi, no samo ako će posada na njima biti hrvatska. Top pozicije bi u tom slučaju mogle biti iz kompanije koja bi prihvatila taj projekt, no isto tako trebali bi se postaviti i striktni uvjeti za zaštitu okoliša koji će se morati poštovati. Ukoliko se ne poštuju trebale bi uslijediti drastične kazne. Uz sve to, nabava potrebne opreme, namirnica i slično trebala bi se obavljati isključivo u Hrvatskoj kako bi država ipak mogla nešto i zaraditi.

U svakom slučaju ako bušenje u hrvatskom dijelu Jadrana zaživi, pomorci se samo boje da to neće voditi netko iz struke i samim time postoji mogućnost da to, ponovno, ne ispadne dobro za Hrvatsku, niti za ljude koji zarađuju svoj kruh na moru.

Istraživanje i eksploatacija ugljikovodika, odnosno nafte i plina omogućeno je svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Prema podacima Agencija za ugljikovodike na području Jadranskog mora definirano je 28 istražnih prostora koji su definirani u travnju 2014. godine, a tijekom iste i već godine prije norveška tvrtka Spectrum obavila je snimanja, no ipak krajem 2015. godine od eksploatacije se ipak, odustalo.

U ožujku ove godine Crna Gora je sklopila sporazum s grčkim proizvođačem nafte i plina, kompanijom Energean, a njihova istraživanja dala su optimistične rezultate i dva polja u njihovoj koncesiji mogla bi sadržavati zalihe plina. Samim time pitamo se neće li i Hrvatska u tome vidjeti moguće ideje za nastavak istraživanja u hrvatskom dijelu Jadrana.

Za Hrvatsku to ne bi bio dodatni trošak nego jedino korist jer, prema podacima i iskustvima drugih zemalja čak 60% takvih investicija stranih ulagača ostaje u lokalnoj zajednici. Iz toga bi luke, odnosno lučke usluge, logistika i brodogradilišta mogla profitirati.

Mišljenja pomoraca, onih iz offshore sektora i onih koji plove na drugim vrstama brodovima, su podijeljena. Neki od njih smatraju da će platforme u Jadranu donijeti samo probleme, kako u turizmu, tako i zbog toga što bi stranci ubrali novac, a lijepoj našoj bi ostale samo mrvice. Što se turizma tiče, uvijek vreba potencijalna opasnost jer, kažu naši pomorci, nemamo brodove koji bi mogli regairati u slučaju izlijevanja nafte. Drugi pak uspoređuju ovaj projekt s ulaganjem u autoceste koje su ekonomski isplative i svima potrebe, no nakon toga ponovno minus koji treba pokriti.

Ipak, ima i onih koji podržavaju bušenje u Jadranu i postavljanje platformi, no samo ako će posada na njima biti hrvatska. Top pozicije bi u tom slučaju mogle biti iz kompanije koja bi prihvatila taj projekt, no isto tako trebali bi se postaviti i striktni uvjeti za zaštitu okoliša koji će se morati poštovati. Ukoliko se ne poštuju trebale bi uslijediti drastične kazne. Uz sve to, nabava potrebne opreme, namirnica i slično trebala bi se obavljati isključivo u Hrvatskoj kako bi država ipak mogla nešto i zaraditi.

U svakom slučaju ako bušenje u hrvatskom dijelu Jadrana zaživi, pomorci se samo boje da to neće voditi netko iz struke i samim time postoji mogućnost da to, ponovno, ne ispadne dobro za Hrvatsku, niti za ljude koji zarađuju svoj kruh na moru.