Premda se za njih dvije može reći kako su prave suprotnosti, nemaju skoro ništa zajedničko osim jedne velike ljubavi prema jedrenju, na brodu su itekako – uigrane. Mlađa je kormilarka, starija je flokistkinja, a obje čine CRO20 sailing team!
Hana Dragojević i Ana Zelić iz splitskog JK Labuda, trenutno su jedina ženska hrvatska posada u olimpijskom dvojcu “470”. U klasi u kojoj su Šime Fantela i Igor Marenić (JK Uskok-Zadar) prije godinu i pol, osvojili u vodama Ria prvo olimpijskog hrvatsko jedriličarsko zlato.
A sada ove dvije cure, 17-godišnja Hana i 22-godišnja Ana, žele vizu kako bi i one zajedrile na Olimpijadi 2020. godine u akvatoriju Tokia. – Zato i CRO 20 na jedru, sve nam je u znaku olimpijskih igara – u priču nas uvodi Goran Martinović, trener cura koje su pod njegovom paskom od lipnja minule godine, od kada im je klub kupio jedrilicu staru deset godina, no sa dobrim pedigreom – radi se o dvosjedu u kojem su Šime i Igor osvojili svjetsko juniorsko zlato.
Premda bi djevojkama više odgovaralo da one imaju novi brod, pa da u njemu pišu svoju povijest, zadovoljne su i sa ovim nešto starijim “ljepotanom” na kojem su svladavale prve korake jedrenja u dvoje. – Iako je u početku bilo više ronjenja nego jedrenja, ja sam više panulavala u moru nego visila na boku broda. Pa ona nespretna uhodavanje pri viradi kada sam se brzo trebala otkačiti s trapeza, češće je završavalo petljanjem nego gracioznim preletavanjem s jednog na drugi bok broda – kroz osmijeh nam zbori Ana, inače studentica treće godine Prirodoslovno matematičkog fakulteta, smjer matematika i fizika, koja je sada preuzela ulogu flokiste.
– A ja sam skoro na svakom treningu gubila po jedne očale. Ribicama su doplovile barem tri… Postale su mi noćna mora, pa ih više i ne nosim – smije se Hana, koja sada ima ulogu kormilarke, pa ispadne da ona mlađa zapovjeda starijoj kolegici. – Nema vam toga na moru, na regati. Sve dogovaramo zajedno. Kada ja bolje vidim regatno polje i protivnike ispred sebe, onda ja zapovjedam, a u drugim situacijama Hana. Sve se u dvosjedima radi zajedno – pojašnjava Ana, kao i to odakle im uopće ideja zajedriti u dvojcu, u klasi koja polako izumire na Jadranu.
Organizirat regatu gdje će na regatnom polju biti dovoljno posada u “470”, “420” ili u novijoj “49er” klasi, postala je prava noćna mora za hrvatske klubove. Jednostavno nema dovoljno flote za pravo natjecanje. – To je i nama problem, nemamo sparing partnera na moru, tek kada otputujemo na neku regatu vani, mogu snimiti koliko su cure napredovale – dodaje trener Martinović, dok nas Ana vraća na početak same priče – kako su dvije cure odlučile zajedriti zajedno:
– U klasi “laser radial” sam bila godinu dan bez trenera, stagnirala sam i u dogovoru sa klubom, odlučili smo pokušati u dvojcu. A s kim nego s Hanom! Željele smo kao i Zadranke Enia Ninčević i Romana Župan, zajediriti na olimpijadi. One su hrvatske boje branili u Londonu 2012., a valjda ćemo mi osam godina kasnije uspjeti to napraviti u Japanu.
U tim nastojanjima, cure treniraju sve u šest! Nije ih usporila ni Hanina ozljeda koljena, redovito su na moru, pod paskom trenera Gorana, koji zna i vikati kada nešto loše naprave, no noćna im je mora kada on – šuti. – Ako je muk u komunikaciji, onda smo stvarno krive! – pojašnjava nam Hana, koja je učenica trećeg razreda sportske gimnazije Vladimir Nazor.
A kako i njene školske ocjene kontrolira Goran, pojasnile su nam onu različitost s početka priče. – Moram priznat kako sam kampanjac, učim samo kada treba, dok je Ana pravi štreber, uvijek je spremna, sve polaže u roku. I to još matematiku i fiziku – iskrena je Hana, pa daje kompliment sportskoj partnerici:
– No uz nju se i ja popravljam. Sada smo sve manje suprotnosti. – Zajedno dobijamo žulje od konopa, zajedno se topimo u moru, zajedno krotimo valove i vjetar.
– Ništa nije lako, treba imati i snage i izdržljivosti, treba svladati tehniku jedrenja u dvoje – koncizno je djevojkama trener Goran još jednom i ispred nas iznio zadatke koje ih čekaju ako žele ostvariti olimpijsku normu. – Moraju biti među 20 najboljih nacija, od njih 40 koliko ih jedri u ovoj klasi, kako bi zajedrile na olimpijskim igrama. Osam normi se dijeli početkom kolovoza na svjetskom prvenstvu u Aarhusu. Nakon toga slijedi i juniorsko svjetsko prvenstvo u Rimu, pa se treba dobro pripremiti i zajedriti što bolje u jakoj konkureciji Britanki, Slovenki, Nizozemki, koje caruju u “470”. Prvi jaki ispit nam je u bugarskoj Varni sredinom svibnja na europskom prvenstvu. Puno regata, puno planova, još da je dobrih rezultata i eventualno novi brod, nova oprema… – s uzdahom nam zbori plan putovanja i nastupa trener Martinović, kojeg osim usavršavanja tehnike na moru njegove ženske posade, muči i novac.
Vrijednost novog broda sa jedriljem je oko 20.000 eura (usporedbi rade njihov vrijedi tek 3000 eura), a bez brzine koju vam osigurava nova oprema, teško ste konkurentni na regatnom polju. Pa kada se još zbroji 30.000 eura za godišnji plan putovanja, priprema i sudjelovanja na regatama, ima dovoljno razloga Martinović za brigu. No i za optimizam: – Zajedrile su cure na juniorskom europskom prvenstvu lani na talijanskom jezeru Garda, pa na još nekoliko u Italiji. Na zadnjoj voženoj u Imperiji sasvim su ravnopravno jedrile sa curama iz svjetskog vrha.
Za sada dovoljni pokazatelji kako se uhodava jedna dobra ženska posada u klasi “470”, odnosno “štiriju” kako tepaju morski vukovi ovoj klasi.