Malobrojnoj skupini riba čija se populacija u Jadranu nije smanjila pripada i murina. Zbog njene lakomosti i agresivnosti lako se lovi, lovni primjerci su znatno krupniji od većine ostale lovine u sportsko – rekreativnom ribolovu, a njeno meso je vrlo ukusno… Unatoč svemu tome, murina nije čest i osobito omiljen plijen naših udičara. Štoviše, ima ribolovaca koji slučajno ulovljene vraćaju u more kidanjem strune daleko od udice. Razlog su njena opasna čeljust i otrovna krv te sluz, zastrašujući zmijoliki izgled, agresivnost, o čemu postoje brojne mračne priče.
Ipak, iskusni i oprezni ribolovci rado je love, posebice ljeti, jer je murina među malobrojnim ribama koje se tada najbolje love udicom, osobito u vodama južnog Jadrana, gdje su njena staništa najbrojnija.
Za ciljani lov murine, tijekom koga plijen može biti i koja druga riba, najčešće ugor (gruj), škrpina, sarak i kavala, najvažniju je odabir mjesta lova. Naime, ta se riba može uloviti samo na kamenitom škrapastom dnu, najlakše uz obalu. Važan čimbenik uspješnosti lova je dubina. Istina je da se murine mogu uloviti i u plićaku, ali i da s porastom dubine raste šansa za ulov, ali i njihova veličina. Najbolje ih je potražiti na dubinama od preko dva metra.
Iako je moguć i dnevni, pogotovo u Dubrovačkom primorju popularni lov ostima u plićaku, neusporedivo je učinkovitiji noćni lov udicom, čak i po mrklom mraku. Naime, murina tijekom dana rijetko napušta skrovište pa se uloviti može jedino ako joj se mamac ponudi u neposrednoj blizini. No, sa zalaskom sunca kreće u akciju pretraživanja okoliša.
Osim uobičajenih za noćni ribolov, problem koji se najčešće javlja u lovu murine je često zapinjanje i kidanje pribora. Najprikladnije rješenje za to je pribor s olovnicom za gubljenje. To se rješava spajanjem olovnice na pribor pomoću priveza manje jačine nego što je ostatak pribora. Pri izboru debljine, odnosno jačine tog priveza valja voditi računa da on mora biti sposoban podnijeti bacanje olovnice težine do 150 grama, ali i puknuti kad olovnica zapne. Zato je potrebno imati barem dva kalema najlona različitih jačina. Jedan promjera 0,28 mm za bacanje mamaca na male i srednje udaljenosti pomoću olovnice čija težina ne prelazi 100 grama. Za bacanje na veće daljine pomoću teže olovnice potreban je najlon promjera 0,38 mm. Takav je potreban i za bolje držanje mamca na dnu kada se lovi po velikim i jakim valovima, a sve zbog toga da bi osnovna struna stalno bila napeta. No, treba znati da se murina, ali i ugor najbolje love po mirnom moru. Bez obzira koliko debeli bili, treba pripremiti više priveza, ali i živce jer je to cijena koju treba platiti u lovu na dnu gdje su zapinjanja česta. Najprikladniji završnjak za lov murine i ugora je onaj sa samo jednim privezom i klizačem – nosačem utega na osnovnoj struni.
Prednost treba dati „antitangl“ klizaču jer ta cjevčica omogućava najbolju osjetljivost sistema na ugriz. Jeftinije, ali lošije rješenje za klizač je obična vrtilica s kopčom.
Završnjak pribora, koji se postavlja posredstvom vrtilice s kopčom, čini samo jedan privez promjera 0,45 do 0,50 mm. Zbog mogućnosti ulova ugora, koji za razliku od murine zubima može prerezati bilo koliko debeli najlon, privez je najbolje izraditi od 15-tak centimetara najlona na koji se nadovezuje 20-tak centimetara čelične sajle jačine 30 kg. Na tu sajlu, najbolje pomoću spoja cjevčicom, postavlja se udica širine luka 15 do 21 mm, najbolje oblika „Cyrcle“ ili „Beak“.
Ovako kompletiranim priborom loviti se može „preko prsta“, ali je neusporedivo lakše štapom i rolom. Najprimjereniji su štapovi za „surf“ i „rock“ ribolov dužine 375 do 425 cm i težine bacanja 100 do 225 grama. Na njih se može postaviti stacionarna rola veličine 10 000 ili multiplikator rola od 12 do 16 libri.
Zahvaljujući istančanom čulu mirisa, murina će i u potpunom mraku vrlo brzo i nepogrešivom preciznošću pronaći i pograbit mamac. Unatoč tome mamac treba biti što mirisniji, najbolje srdela i to njen file u koji se sakrije udica i dio priveza pa zatim sve dobro obmota elastičnom niti. Nakon odbacivanja mamca strunu treba zategnuti i čekati.
Napad murine je munjevit. Ona ščepa plijen i polako se počne povlačiti unatrag. Indikator ugriza, ako je postavljen na pribor, se pritom rijetko oglase, a štap ostaju tek malo napetiji nego što je bio. Zbog stanke između dva ugriza murine se najčešće kače za usta, za razliku od ugora koji svoj plijen odmah gutaju. Kad osjeti ubod udice, murina prestaje povlačiti i do pola sata miruje ne odajući ničim svoju nazočnost. Kontra gotovo i nije potrebna, a u izvlačenju i nema nekog značajnijeg otpora – tek nešto malo bacakanja i zavlačenja. Prava drama počinje u trenutku kad murina izroni. Tada se žestoko trza i najčešće veže u komplicirani čvor, što olakšava njeno prihvaćanje pomoću mrežne prihvatnice.
I na suhom se murina žestoko bori pa je treba čim prije umiriti udarcima kakve batine, a zatim i usmrtiti te osloboditi otrovne krvi.
