Život specifičan u svakome obliku, pa tako i u psihološkom. Radno mjesto koje je tisućama kilometara udaljeno od rodnoga doma ili pak obiteljske kuće, radno vrijeme koje traje dvadeset i četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu, i radni uvjeti koji nisu ni nalik onima na kopnu, samo su dio stresora s kojima se svakodnevno susreću mnogobrojni pomorci na dalekim morima. Oni ujutro ne idu tramvajem, automobilom ili autobusom do svoga radnoga mjesta. Oni se nakon radnoga vremena ne vraćaju kući na obiteljski ručak. Njih ne muči udobnost uredske sjedalice niti gdje će tijekom pauze otići na popiti kavu. Oni se bude na svome radnom mjestu, ručaju sa svojim radnim kolegama i piju kavu uvijek na istome mjestu. Oni su – pomorci.
Uslijed takva života, odvojenosti od dragih osoba i mjesta, nemogućnosti imanja onoga što drugi ljudi uživaju svaki dan, te često teških životnih uvjeta popraćenih napornim radom, kod pomoraca se u nekim slučajevima javljaju psihičke bolesti, a kod gotovo svih se javlja njihova stara družica, nadasve poznata, prepoznatljiva u svakome smislu, prisutna često u njihovom odvojenom životu i neizostavni dio života jednoga pomorca. Riječ je o nostalgiji. Nostalgija je definirana još u drugoj polovici sedamnaestog stoljeća od strane J.Hofera. On ju je dijagnosticirao kod švicarskih vojnika plaćenika koji su čeznuli za svojim domom na udaljenim ratištima. Samo ime nostalgija nastalo je od grčkih riječi nostos, što znači povratak kući, i algos, što znači bol.
Nostalgija se, za razliku od nekadašnjega shvaćanja, danas doživljava kao jedna pozitivna pojava unutar ljudskog živčanog sustava duboko povezanoga sa njegovim duhovnim bićem. U stručnoj literaturi se definira kao sentimentalna želja za prošlošću, a zapravo je izražavanje emocija jedno od najvažnijih pitanja u životu svakoga čovjeka, a naročito pomorca. Nostalgija pomorce vraća u ugodna iskustva, odnosno prisjećaju se svoje sreće kroz slike rodnoga grada, svojih bližnjih i svoje domovine. Ona zapravo na datum prestanka ugovora o radu na brodu stavlja jedan fokus dobitka, odnosno mogućnost ponovnog povratka u stanje sreće. Pomorci kroz takvu intenzivnu i učestalu nostalgiju često imaju izraženije emocije prema obitelji, više cijene one duhovne vrednote čovjeka, te se u mnogim slučajevima događa rast ljubavi prema domovini, ali ne nužno i prema državi. Nostalgija podsvjesno pomaže izdržavanje cijeloga ugovora jer se u podsvijesti sjećanje na prošli doživljava kao pobjeda. Razvija se i izričita empatija prema drugim pomorcima, te se često oduševe kada sretnu nekoga na kopnu tko se nosi s istim problemima.
Ukoliko nostalgija ostane u spektru zdravoga, ona je motivacijski faktor napretka, dok se u slučaju nezdravog razvitka nostalgije javlja morbidna nostalgija. Ona karakterizira tugu za prošlim vremenom i idealiziranje prošlosti. Moguće ju je sresti kod starih mornara koji čeznu za minulim vremenom, te žale prvenstveno za svojom mladošću, te idealiziraju prošlost. Još jedna od zamki nostalgije je i usmjeravanje na već poznato, sprječavanje napredovanja i suzbijanje osobnoga rasta.
Korak dalje od nostalgije jest depresivnost. Depresivnost je važno razlikovati od prave dijagnoze depresije. Depresivnost je prisutnost nekih znakova depresije, a to su: tužno raspoloženje, gubitak interesa, poremećaji apetita, manjak živote energije i besperspektivnost, te osjećaj krivnje spram bliskih osoba. Depresija je riječ koja dolazi od latinskog deprimere, što znači potisnuti. Depresija je zapravo patološki sniženo raspoloženje. Ona je na četvrtom mjestu po zastupljenosti na svijetu, a u roku od deset godina trebala bi, prema procjenama, doći na drugo mjesto!
Depresivni ljudi imaju negativna očekivanja od budućnosti, smatraju sebe nedovoljno jakima za borbu i nemaju energije za izdržati sve brige koje im život nosi. Pomorac koji se nosi može završiti u dva ekstrema, od kojih niti jedan nije dobar. Prvi je ekstremitet pretjerano upošljavanje samoga sebe. Razvija se radoholičarstvo koje rezultira stvaranjem iluzije lažnoga raja. Usprkos ogromnim naporima i teškim uvjetima za tijelo, pomorac će biti zadovoljan. Njegov duh doživljava uzvišenje koje potpuno zanemaruje činjenicu pada tijela. Drugi ekstrem je nezainteresiranost za rad što je često popraćeno neumjerenošću u pojedinim aktivnostima, kao što su ispijanje alkohola, pušenje i drugi oblici ovisnosti.
Ukoliko počne dolaziti do paranoičnih ispada, pomorac je već vjerojatno prešao u stanje patološke anksioznosti. Patološka anksioznost stanje je konstantne pretjerane zabrinutosti, straha i pomanjkanja sigurnosti. Ono se razvija kroz niz stresora s kojima se susreću pomorci, a to mogu biti: pod život opasni uvjeti stanja mora, piratski napadi, prisutnost u političkim sukobima oružanoga karaktera na moru, strah od gubitka života na brodu zbog takvog događaja u neposrednoj prošlosti, panika zbog neisplate naknade za rad na moru, strah od financijskih gubitaka zbog razlike u odnosu tečajeva valuta i slično. Najteži oblik koji se može razviti je antisocijalni poremećaj, odnosno da pomorac počne kršiti pravila dana od društva, da nema osjećaj krivice nizašto što napravi, da izgubi empatiju, uđe u svijet laži itd.
Za razliku od depresije, anksioznost je mnogo rjeđa, te se javlja u svega kod svega osam do deset posto populacije svijeta, te od nje češće obolijevaju žene, i to preko šezdeset posto, te joj stoga pomorci nisu toliko podložni, no ukoliko preračunamo u postotke u brojke, sigurno će svaki pomorac bar jednom u životu susresti anksioznog kolegu. Antisocijalni poremećaji još su rjeđi, te spadaju u spektar psihopatskih poremećaja. Ipak, važno je biti na oprezu, jer upravo oni najgori često dolaze pod maskom koja ih predstavlja kao najbolje. Najveći problem pomoraca jest depresija. Depresija vodi pomorce u stanje beznađa, te je šest posto gubitaka života na brodovima uzrokovano samoubojstvima pomoraca zbog depresije. Zato je važno da se o njoj priča, te da se ona liječi.
Depresiju je u modernom vremenu definirala psihologija, a sam pojam psiha javlja se tek prije nekih četrdesetak godine, točnije 1980. godine. Psiha je u biti grčki naziv za dušu. Nekada su se sve bolesti koje se danas nazivaju psihičkima pripisivale duševnim bolestima. Napretkom medicine postalo je moguće utvrditi disfunkcije i devijacije živčanoga sustava, te tako doći do novih vrela bolesti. Depresija se često javlja i kod pomoraca koji su u dužničkome ropstvu, te plove usprkos svojoj nevolji, s ciljem vraćanja posuđenoga. Pomorci se u narodu predstavljaju kao ljudi koji odu na ugodno tropsko putovanje i vrate se sa punom torbom novca, no to je daleko od istine.
Depresiju ni pošto nemojte pokušavati pobijediti vanjskim ili unutarnjim kemijskim stimulansima jer to vodi u još gore situacije. Depresija se, kao i svaka druga bolest apstraktnoga, najbolje liječi ljubavlju. Neki će ju, kao što je već spomenuto, pokušati pobijediti radom, a neki će jednostavno – odustati. Najvažnije je iz svega izići živ i zdrav, pa tako i sa broda, a ukoliko vam ne odgovaraju uvjeti u kojima radite, ne bojte se promijeniti okolinu. Promjene su sasvim prirodan dio ljudskoga života.
Ukoliko ste primijetili da patite od depresije, možete i pročitati knjigu koju je napisao Dale Carnegie, a zove se “Kako zaboraviti brige i naći zadovoljstvo u životu”. Ne zaboravite da vas kod kuće čekaju vama bliske osobe, da vas netko čeka, da vas netko priželjkuje pokraj sebe, da će netko stajati u zračnoj luci s natpisom DOBRODOŠAO NATRAG, da je odvojeni život tek prolazno razdoblje, da vas ništa fizički ne veže uz brod i život na moru, da imate još mali milijun mogućnosti koji možda niste ni svjesni, da iz svake situacije postoji izlaz, da ne postoji nemoguće i da ćete kao pomorac, ako vjerujete u zagrobni život, otići u raj, jer pakao ste već prošli na tom dubokom, hladnom, nepredvidivom, divljem i olujnome moru.
U slučaju da primijetite da netko od vaših kolega pati od depresije, dajte mu podršku, poručite mu da nije sam u situaciji u kojoj se našao, te mu dajte do znanja da vam je važan i da je depresija bolest kao i svaka druga. Takvu osobu nemojte napuštati i dajte joj osjećaj zajednice, te podijelite, kao radni kolektiv, s njom pozitivna osjećanja i optimističnu viziju budućnosti. Ukoliko osoba nakon nekog vremena ne osjeti boljitak, neka svakako posjeti liječnika.
