U srijedu je u splitskom rodilištu svijet ugledala malena Lara. Ima li veće radosti nego dobiti živo i zdravo dijete, baš kakva je ta malena bublica, ta Lara Živaljić? Malo s čim se može usporediti taj osjećaj.
Na žalost, Larin tata Ante Živaljić nije priusustvovao porodu svoje druge kćerkice. Ne zato što zbog ovoga nesretnoga korona virusa još od ponedjeljka nije dozvoljeno da rodilje imaju pratnju na porodu, nego zato što ga je rođenje djeteta zateklo uz obalu Brazila.
Ante Živaljić je pomorac, drugi časnik palube, navigaje na jednom putničkom kruzeru. Kad se zadnji put ukrcavao na brod situacija je bila normalna, a ova sad je – sve, a ne normalna.
Ali, opet, rodilo se dijete, kvragu i korona, Ante je svoju radost odlučio podijeliti na virtualnom okupljalištu brojnih hrvatskih pomoraca, njihovom Facebook zidiću pod imenom ‘Lako njemu, on je pomorac’.
– Triba izdržat… Nisu nas ubile ni malarije ni sarsovi ni tajfuni ni ciklone. Ploviti se moralo i plovit će se opet. Pišem ovo na putu ka Europi u kojoj buja virus koji nam ne da k našim najmilijima, a isto tako odvlači koru kruha onima koji doma čekaju za prehranu svojih obitelji. U ovom sivilu me danas zadesila jedna prekrasna vijest, doduše daleko od moje voljene žene… Postao sam drugi put otac najsavršenijeg bića na svijetu, a sjećat ću se uvijek da nisam bio tu u trenucima proslave tog dana. Mnogi će reći – to si odabrao. Jesam, to je istina. Ono što sam uvijek mislio da će mi se dogoditi kući, dogodilo se evo na moru – dio je emotivne objave ovoga ponosnog tate, kojom je zaradio stotine čestitki od velike pomorske obitelji.
Uspjeli smo s njim stupiti u kontakt i posvjedočiti kako puca od radosti i ponosa, ali ga ujedno i muči što nije doma u ovim teškim vremenima. Miješaju mu se radost, tuga, sreća, zabrinutost, svašta nešto. Rekao nam je da jedva čeka doći kući i izgrliti svoju suprugu, malu Laru i njezinu stariju sestricu Mihaelu.
Nije mu svejedno što se sve ovo događa u vrijeme kad nam virus uvelike ograničava socijalne kontakte, kad su nam glavne riječi postale zaštitne maske, karantene, samoizolacije.
– Zabrinut sam, pogotovo sad. Svi smo u brizi, tim više šta ne znamo dokle će trajati sve ovo skupa. Strah nas je i da kompanije ne reduciraju posadu. Svi smo doma pod kreditima tako da analiziramo pomno situaciju i molimo se da što kraće traje sve ovo skupa – govori nam ovaj vrijedni četrdesetogodišnjak koji je počeo navigavati još 2005. i od konobara avancao na visoku poziciju.
Sam je sebi financirao i studij dok je navigavao i dobro je iskusio ovaj kruh sa sedam kora.
Uglavnom, dobro zna što je muka i odricanje. Poželimo mu zato da što prije dođe svojim curama i da ova korona ode kvragu.
