Dok ostatak svijeta neumorno žuri i žudi za napretkom, izgleda da je taj isti napredak u Hrvatskoj većinom rezultat neplaniranih okolnosti i sile prilika. Zorno to prikazuje i sustav za mrežno upravljanje dokumentacijom pomoraca, famozni ePomorac. Po prvi puta u povijesti modernoga hrvatskoga pomorstva i pomoraca, bilo je moguće ostvariti ispunjenje određenih obaveza prema državi bez famoznoga pečata koji se dobiva u prostorijama lučkih kapetanija. Napravljen je time svojevrsni presedan u administraciji pomorskih dokumenata, toliko željen i dugo iščekivan. Zbog takvoga noviteta, te komunikacije između pomoraca i lučkih kapetanija putem internetskih servisa, odlučili smo provesti anketu o zadovoljstvu pomoraca ovim novim modelom ophođenja, kao i samom konfiguracijom “aplikacije”.
Pomorci su u anketi na reprezentativnom uzorku prelomili u korist nezadovoljstva. Naime, 51% ispitanika smatra da usluga ePomorac nije po mjeri pomoraca, te da ne zadovoljava sve standarde koji bi trebali biti zadovoljeni. Sukladno tome, 49% ispitanih je izrazilo zadovoljstvo, pa se može reći da su mišljenja oko “aplikacije” gotovo simetrično podijeljena.
Grafikon 1 Zadovoljstvo sustavom ePomorac
Na pitanju “Je li administracija za pomorce dovoljno digitalizirana?” pokazala se sva tromost današnje digitalizacije. Gotovo četiri petine pomoraca, točnije 79% smatra da administracija nije dovoljno digitalizirana, a tek je 21% onih koji su dosadašnjim stupnjem digitalizacije zadovoljni. Iz pitanja o uočenim promjenama, većina ih odgovara kako su promjene u odnosu na prijašnje stanje minimalne i zanemarive, pa je tako graf opet otišao na stranu nezadovoljstva.
Povezanost između zdravstvenog, obrazovnoga i upravnoga sustava pomorstva čak pedeset posto ispitanika ocijenilo je s nedovoljnim. Gotovo petina njih je dala ocjenu dovoljan, naredna petina otpala je na ocjenu dobar, osam postotnih poena odlazi na četvorku, a za peticu je bilo svega nekoliko posto ispitanika. Podaci su to koji govore da je sedamdeset posto pomoraca ocijenilo povezanost između, za njih, tri ključna sustava, lošom ocjenom.
Grafikon 3 Ocjene povezanosti zdravstvenog, obrazovnog i upravnog sustava pomoraca
Kada je riječ o vremenu potrošenom na ishodovanje potrebne dokumentacije od strane nadležnih tijela triju prethodno spomenutih sustava, brojka nezadovoljnih je još više porasla. Nezadovoljnih je u ovome slučaju 86%, dok preostalih 14% posto smatra kako ne potroše previše vremena. Vjerojatno je u tih 14% dosta onih koji su u komentarima uz anketu napisali da im “papirologiju rješavaju žene”. Skoro polovica pomoraca, rješavajući potrebnu dokumentaciju, utroši preko četiri sata, a pretpostavljamo i mnogo više od toga, no tako je postavljen formular ankete. Deset posto ih potroši između tri i četiri sata, petnaest posto otpada u grupu koja uloži od dva do tri sata slobodnoga vremena, a još petnaest posto izjavilo je kako potroši između jednoga i dva sata. Ponovno je bio slučaj od 14% i to kod odgovora da troše manje od jednoga sata na prikupljanje dokumenata. Vjerojatno opet oni isti koji papirologiju i pečate predaju svojim suprugama u ruke!
Kada sagledaju sve stavke i komponente državne uprave koje se odnose na njih, pomorci su nešto blaži kada je riječ o ocjeni nedovoljan, pa su tako cjelokupne radnje od strane nadležnih tijela ocijenili nedovoljnim u nešto manje od 40% slučajeva. Preko trećine bilo je za ocjenu dovoljan, petina za ocjenu dobar, a 10% ocijenilo je ovakav način ophođenja s pomorcima s vrlo dobrim i odličnim.
Kroz komentare koje su pomorci ostavili u anketi, da se naslutiti da većinski vlada nezadovoljstvo, kako ljudskim potencijalima, tako i čitavim sustavom, ali i novokomponiranim ePomorcem i sustavom komunikacije na daljinu. Većina pomoraca priželjkuje jedinstvenu aplikaciju, odnosno mrežni sustav koji će objediniti sve od obrazovanja i liječničkih potvrda, preko izdavanja potvrdnica, pa do obračuna poreza. Takva aplikacija se u državi u kojoj još uvijek postoje državni biljezi smatra pravom malom znanstvenom fantastikom, no moguće komponente toga sustava već je moguće pronaći na internetskim stranicama putem inozemnih osnivača i ponuđača sofisticiranih software-skih rješenja. Tako se putem online sustava može pronaći čitav sustav programa po mjerilima STCW konvencije putem kojih se tečajevi slušaju na daljinu, putem prezentacija ili video poveznica. Dostupna su i programska rješenja za “skladištenje” dokumentacije, od ukrcaja, pa do ponovnoga iskrcaja, kao i sustav koji pohranjuje sve potrebne isprave i potvrdnice o osposobljenosti.
Hrvatska ima dvije opcije. Prva je pronalazak sofisticiranoga programskoga rješenja. To rješenje i ne treba biti fenomenalno sofisticirano da bi već spadalo u tridesete godine ovoga stoljeća, ali je nužno da bude funkcionalno i lako za uporabu svim pomorcima, te dostupno uvijek i svugdje. Odlična stvar bi bio i virtualni agent koji bi dao odgovore na postavljena pitanja. Takvoga virtualnoga agenta moguće je vrlo lako načiniti digitalizacijom svih pravnih normi u jednu platformu. Time bi se izbjeglo prebacivanje lopte na druge, kao i polupotpuni odgovori. Nešto nalik sadašnjem Andriji za Koronavirus, samo malko ozbiljnije. Tu aplikaciju koju priželjkuju mnogi, izvrsni studenti koji se bave programiranjem mogu sklopiti u roku trideset radnih dana, no nakon toga će se postaviti pitanje potrebe onih koji to danas, još uvijek, sve rade ručno.
Da bi se izbjegao taj crni scenarij tehničkoga viška, druga divna opcija bi bila da se državna tijela potrebna pomorcima, ali i svim drugim građanima, stave pod isti krov. Nije riječ o figurativnom, prenesenom značenju, već o doslovnom stavljanju više praktički vezanih tijela države u isti građevinski objekt, a poželjno bi bilo da je u takvom objektu i liječnik medicine rada za pomorce. Time bi se proces rješavanja papirologije znatno smanjio, po poznajući dosadašnje prakse Republike Hrvatske, ne treba očekivati mnogo. Na pitanja vezana uz anketu i val nezadovoljstva, nitko iz Lučkih kapetanija nije bio raspoložen dati odgovore i komentare, a nadležno Ministarstvo i Vlada Republike Hrvatske trenutno guraju neka druga kamenja uz brdo opstanka, pa im problematika pomoraca i nije pretjerano zanimljiva. Spominjala su se sada već fatalna 183 dana plovidbe, no od konkretnih poteza ni k ni p. Stoga valja nastaviti po staroj praksi dok se netko konačno ne sjeti da su pomorci ljudi kao i svi ostali u ovoj državi, a s obzirom na radno mjesto i vrijeme u puno goroj situaciji od većine, te da su problemi hrvatskih pomoraca neposredno i pitanje egzistencije za tisuće hrvatskih obitelji.
