Nova Vlada došla je na vlast, a nadamo se i nova nada za nas pomorce.
Zar mi pomorci, kojih je nemali broj – nas preko dvadeset tisuća – ne bismo trebali imati predstavnika u tijelima vlasti koji će se „istinski“ zauzimati za naša prava, kao što imaju npr. manjine? Ili mi nismo ravnopravni građani ove zemlje!?
Tko će nas predstavljati? Hoće li nova Vlada pokazati malo dobre volje i sluha i za nas pomorce? Nas ne čuje nitko, a kako će nas i ćuti kad smo daleko na pučini?
Naš sindikat potrebno je po hitnom postupku smijeniti jer do sada nisu pokazali da rade za dobrobit pomoraca. Treba nam svježa snaga, novi ljudi koji će se zaista boriti za naša prava. Mi možemo pisati, koliko kod želimo, ali nećemo stići do onih do kojeg trebamo doći.
dotakao bih se i tako ona slavna 183 dana za neplaćanje poreza – za one koji nisu upućeni, potrebno je ploviti 183 dana u kalendarskoj godini da ne bi platili porez Lijepoj našoj. Zakon kopiran iz Velike Britanije, ali 98% zakona, a preostalih 2% je prevara svih prevara. Javno je poznato da su naši pomorci morali platiti ogromnu svotu novca kao porez državi jer im je nedostajalo nekoliko dana ili samo čak samo jedan dan tj. 24 sata.
Priča mi jedan Englez kako on ako se nađe u sličnoj situaciji lijepo ode na Kanare s obitelji nekoliko dana i to mu se računa u 183 dana.
U Italiji se za pomorce 183 dana računaju za svakog pomorca posebno npr. ako ste se ukrcali 1. ožujka 2019. godine, 183 dana potrebno je skupiti do 1. ožujka 2020. godine.
Zato po hitnom postupku treba ukinuti dotični zakon o 183 dana iz već opće poznatog razloga koji se zove COVID-19 virus, ali ne samo za ovu godinu, već i za nekoliko idućih.
Brodarske kompanije se neće tako lako oporaviti kad prestane problem virusa, već će se osjećati posljedice godinama nakon. A samim time i problem pronalaska posla.
Posebna je priča Zakon o doprinosima, posebice zdravstveno osiguranje. To znaci da plaćamo zdravstveno kad smo na oceanima, a kad se šetamo po poljani ne. To bi bilo isto kao da vozač autobusa, na međugradskoj liniji Split – Dubrovnik pristupa polaganju vozačkog ispita tek kad stigne u Dubrovnik, A tko zna hoće li ga položiti iz prvog puta?
I kako kažu (neki neupućeni) „Pa tko više stoji na brodu 9,10 ili 13 mjeseci, danas su ugovori od 4 mjeseca na brodu, a nakon toga 4 kod kuće !?“.
Na brodu sam, imam članova posade koji su već sada prešli psihološku granicu. Znam da im nije lako, pogotovo kad nisu izašli na kopno 5 mjeseci. Da izađu vani i naprave đir, da nešto kupe, da napune baterije… Internet je taj koji ih drži na životu.
Kažu isti smo kao oni u Saboru, e pa nismo jer mi imamo obraz. Mi smo ponosni što radimo ovaj posao, što smo ambasadori Lijepe naše u punom smislu te riječi.
Ne plačem, ne žalim se jer radim posao koji volim, kao sto kaže M.T. ako izaberete posao koji volite, nećete trebati raditi niti jedan dan u životu.
Srdačan pozdrav iz plovećeg zatvora uz stihove „Lupi petama i reci sve za Hrvatsku!“
Kapetan ivica slavica
Mišljenja iznesena u tekstu ne moraju biti sukladna mišljenju redakcije, ali to ne znači da nemaju pravo da budu obznanjena.
