Tvrtka-kći Tankerske plovidbe TNG d.d. 21. kolovoza na glavnoj skupštini usvojit će odluku o neisplati dividende, najavljenu u prvoj polovici godine. Iako je društvo ostvarilo neto dobit od 23,3 milijuna kuna, sve će se raspodijeliti u zadržanu dobit i zakonske rezerve, kao mjera osiguranja pred moguće nestabilnosti uzrokovane krizom i pandemijom koronavirusa u ovoj i sljedećoj godini.
„Odluka o neisplati dividende u 2020. godini za 2019., temelji se na poslovnim rezultatima ostvarenima u prethodnoj godini te predviđanjima tržišta u segmentu produkt tankera u 2020. i previđenim troškovima vezanim za refinanciranje i praćenje regulatornog okruženja, ali prvenstveno zbog utjecaja COVID-19 na svjetsko gospodarstvo te nepredvidivog trajanja i razmjera oporavka, piše 057info.hr. Prijedlog Uprave je da se dobit Društva iz prethodne 2019. godine u cijelosti rasporedi u zadržanu dobit i zakonske rezerve“ – predložio je predsjednik Uprave John Karavanić.
Prvih šest mjeseci ove godine su najbolje u povijesti kompanije u pogledu financijskih rezultata. Suprotno ovom svečarskom ishodu, industrija bilježi porast napada pirata kako u azijskim vodama, tako i u novim žarištima u Gvinejskom zaljevu, potencijalno opasnim po život ljudi, a Karavanić ističe i trenutačno najveći problem zadarskih pomoraca, a to je njihova repatrijacija s brodova diljem svjetskih mora.
Naime, nakon isteka svoji ugovorenih, četveromjesečnih ili šestomjesečnih “šihti” na brodu, oni i dalje ostaju “zarobljeni” na njima, jer se zbog oštrih mjera oko pandemije koronavirusa ne mogu iskrcavati u brojnim svjetskim lukama. Zbog toga oni često dugo vremena čekaju dolazak do luke koja će ih primiti, tamo ovisno o državi u koju pristaju moraju prolaziti stroge mjere samoizolacije te tražiti avionske linije za povratak kući. U isto vrijeme, pomorci koje je pandemija zatekla “na suhome” možda su i u goroj situaciji (ne samo zbog supruga) – dok jedni na brodu zarađuju i prekovremeno, oni su kod kuće bez mogućnosti za zaradom.
„Ovu prepreku treba prevladati „de jure” u pogledu maksimalnog trajanja službe, nepredviđeno dugih zadržavanja kod kuće, odnosno vremena „na čekanju” i prava na repatrijaciju nakon isteka ugovora pomoraca. Brodarske zajednice sada zahtijevaju hitnu intervenciju, otvaranje pravaca i transporta za smjene pomoraca tretirajući ih kao ključne radnike. Nezadovoljstvo je doseglo točku u kojoj se vlade otvoreno optužuju za neprofesionalno pristupanje, loše upravljanje i neznanje. Tradicionalni brodari, poput TNG-a odnosno Tankerske kao Grupe, iskazuju izuzetnu zabrinutost pošto društva poput našeg visoko vrednuju vlastitu posadu, što u prijevodu znači i puno više od običnog čimbenika u našem poslovnom modelu“ – ističe Karavanić.
„Jasno je da je otvoreni dijalog s našom hrvatskom posadom bio cijelo vrijeme proaktivan te je činjenica da kompanija zapošljava pomorce iz velike lokalne zajednice donijela dodatnu vrijednost više nego ikad prije. Nemoguće je izraziti se u mjernim jedinicama, no najblaže rečeno, provoditi tjedne i mjesece na brodu s poznatim licima, sunarodnjacima, nešto je što ne treba podcijeniti u situacijama poput ove, gdje su pomorci „ostavljeni na moru” puno dulje nego li su mogli zamisliti“ – zaključuje Karavanić.
COVID-19 doveo je do smanjene potražnje za ugljikovodicima, što nije dobro za vlasnike tankera i operatere, ali isto tako se stvorio i tržišni contango koji je uzrokovao veću potražnju za skladišnim kapacitetom na moru, što se brodarima itekako dopalo.
