Oko ponoći 23. veljače, Eulalio Bravo, pomorski električar, drijemao je u svojoj ležaljci na brodu San Ramon, tankeru za naftu usidrenom uz obalu Venezuele. Odjednom je začuo nečije korake. Njegov kapetan, Jaime Herrera, zvao je upomoć.
„Budi miran!“ – zapovjedio je nepoznati glas.
Odjeknuo je pucanj.
Kad su se Bravo i ostalih osam članova posade pojavili da vide što se dogodilo, kapetan je ležao mrtav, pucano mu je u potiljak. Herrerina kabina bila je opljačkana, ladice otvorene, krevet prevrnut. Ubojice su nestale, kao i tisuće dolara koje je kapetan držao pod ključem, kažu članovi posade s kojima je razgovarao Reuters.
Ovo ubojstvo, tek je jedno od sve većeg broja nasilnih incidenata koji su posljednjih godina zahvatili vode Venezuele i nastavak je krvavog vala zločina koji je pogodio zemlju otkako je prošlog desetljeća propalo gospodarstvo te zemlje, piše Jutarnji List.
Ali to je također dio zabrinjavajućeg trenda u kojem su državni zaposlenici, od vojnih časnika, preko policije, pa do visokih državnih dužnosnika, optuženi za sudioništvo u samim zločinima koje bi trebali spriječiti.
Nakon istrage forenzičke policije o ubojstvu kapetana Herrere u obližnjoj luci Puerto La Cruz, državni je sud u ožujku naložio uhićenje trojice mornara iz venezuelske mornarice i četiri vojnika iz Nacionalne garde.
Neki od uhićenih, proveli su neko vrijeme na brodu par tjedana prije zločina, kazali su pomorci koji su Reutersu detaljno opisali epizodu. Optuženi se, objavio je sud, terete za tešku pljačku, ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i ubojstvo kapetana, 59-godišnjeg Kolumbijca.
Kriminal, i onaj sitan i onaj organiziran, jedna je od najtežih posljedica socijalnog sloma za vrijeme predsjednika Nicolasa Madura. Bande i paravojne skupine vode velik dio venezuelske ekonomije na crnom tržištu. Javni sektor je u problemima, od trgovine drogom do korupcije i mita koji podmazuje kotače naftne industrije, inače ključne u Venezueli.
Ministarstvo informacija Venezuele, odgovorno za komunikacije predsjedništva i drugih dijelova vlade, nije odgovorilo kad su ih novinari Reutersa zamolili za komentar. Ministarstva nafte, prometa i obrane također nisu odgovorila na pitanja o San Ramonu, ubojstvu Herrere ili zločinima koji pogađaju luke i pomorsku trgovinu.
Posada San Ramona, sastavljena uglavnom od Kolumbijaca, rekla je Reutersu da su znali kako bi njihovo putovanje, devetomjesečna odiseja koja je započela u Gvajani u srpnju 2019., moglo biti problematično.
Rastuća nesigurnost u Venezueli već je navela neke pomorce da otkažu plovidbu onamo. A američke sankcije, namijenjene blokiranju trgovine s Madurovom vladom, značile su da bi njihov poslodavac, gvajanska tvrtka koja je vlasnik broda, mogla biti kažnjena i zbog te same transakcije zbog koje su došli – utovara pošiljke venecuelanskog dizela.
Ipak, njihova je muka premašila sva njihova najgora očekivanja.
Ubrzo nakon ulaska u venecuelanske vode, brodu je otkazao motor te su pozvali kapetana Herreru da zatraži pomoć.
No umjesto pomoći, stigli su obavještajci, ukrcali se na brod i ukrali osobne stvari. Agenti su potom pokušali zastrašiti kapetana, dodali su pomorci, prijeteći da će optužiti i njega i posadu za šverc goriva – iako su njihovi spremnici tereta bili prazni.
Kad je Herrera odbio platiti, agenti su naredili vojsci da čuva plovilo. Sljedećih šest mjeseci, sve do Herrerinog ubojstva, brod i njegova posada plutali su u zakonskom limbu.
Nekoliko aspekata putovanja broda San Ramon čine se neobičnim.
Podaci o otpremi pokazuju da je njegov sustav automatske identifikacije, odnosno uređaj koji emitira lokaciju broda i koji je obvezan na svim plovilima prema međunarodnim pomorskim pravilima, bio isključen dok se približavao Venezueli. Raspored utovara za Petroleos de Venezuela SA, državnu naftnu tvrtku i jedinog tamošnjeg legalnog dobavljača, ne spominje nijedan teret namijenjen San Ramonu.
Članovi posade, u desecima odvojenih intervjua, rekli su za Reuters da je samo Herrera znao sve detalje o putovanju i da su razlike mogle nastati zbog kvara motora i naglog zaobilaznog puta kojim su zbog toga krenuli.
U početku je, rekli su pomorci, Herrera planirao prvo otploviti do Kolumbije radi održavanja i natovariti dizel po povratku. Nije jasno je li identifikacijski uređaj namjerno isključen ili su brodske smetnje možda omele njegov rad.
U svakom slučaju, problemi broda nadopunjeni su problemima venezuelskog gospodarstva, brodarske industrije i pomorskih i obrambenih agencija.
Piratstvo je kod obale poraslo nakon što je Venezuela ušla u recesiju – s nekoliko incidenata godišnje 2013. na 30 do 2017., prema londonskom konzultantskom poduzeću Control Risks. Iako su napadi u posljednje vrijeme prestali kako je teretni promet opao, čini se da se venezuelanske vlasti nisu u mogućnosti ili se ne žele baviti time.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
