Oni su braća Osić. Savudrijski ribari i brodograditelji, i to već tri generacije. Počeo je otac, preuzeli su braća Primo i Rino, nastavljaju djeca; piše HRT. Kroz suze pokazuju fotografiju samog početka, dok u konobi ispijaju gutljaj istarske malvazije.
– Na ovoj je slici kostur brodova koji smo mi počeli 1985., pokazuje ribar i brodograditelj Rino Ossich.
– Napravili smo novi brod 1975. od 12 metara i poslije smo išli po Kvarneru. Kad smo došli do nekog iskustva i uspjeha, do nekog znanja u ribarenju, napravili samo ova dva broda što imamo dolje. 1985. u veljači smo počeli, 1987. jedan je brod radio, kaže Primo Osić.
Vratimo se u pilanu, onamo gdje sve počinje, gdje su stekli iskustvo, gdje su uz brodove gradili i svoj zanat te postali jedini na ovim prostorima koji su, zamislite, sami radili čak i specijalne alate. Nije ih bilo u prodaji, a talijanski stručnjaci brodogradnje dolazili su u njihovo dvorište u Bašaniji, učiti od njih o posebnostima tih jedinstvenih alata.
Među rijetkima su koji i danas za život zarađuju samo ribolovom, i to jedino u drvenim brodovima, koji izlaze iz njihova dvorišta. Koriste hrast, jasen, ariš, bagrem i afrički tali.
Svoj brod popravlja i jedan od sinova – Moreno. Ručno. Brod trebaš osjetiti pod prstima, kaže. Drvo s vremenom odradi svoje.
Poznaju more, kažu, više nego sebe same. Ribarstvo se promijenilo nagore, ali ne odustaju, ljubav je ljubav, i zbog nje idu protiv svega.
– Mi radimo za sebe, ne radimo za druge. Sve iskustvo što imamo, to je na naš teret, na našu glavu uvijek došlo, kaže Primo Osić.
Video reportažu pogledajte ovdje.
