O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Marko Kovač – ekspedicije kajakom

Razgovarali smo s avanturistom Markom Kovačem, magistrom geografije koji najveći dio svoga vremena posvećuje kajakarenju.

Marko se osim kajakarenja bavi i planinarenjem, turistički je pratitelj i vodič u pustolovnom turizmu.

2010. godine je propješačio i planinario od Zagreba do Splita za 30 dana. Iako od Zagreba do Splita ima otprilike 400 km, prehodao je oko 750 km, zbog toga što je njegova ruta išla preko Sljemena, Samoborskog gorja, Delnica, Čabra, Risnjaka, Velebita, Dinare i Mosora.

2012. godine je odveslao svoju ekspediciju Otočna Odiseja 2012, tokom koje je kajakom obišao sve naseljene otoke Hrvatske – 47 otoka za 47 dana!

Posljednja Markova ekspedicija je bila prošle godine, pod nazivom Otočna Odiseja – Svjetionici u Hrvatskoj, kada je u 57 dana obišao 32 svjetionika na našoj obali. Cilj te ekspedicije je bio promovirati hrvatske svjetionike i morsko kajakarenje.

Foto: Marko Kovač

 

Pročitajte što nam je Marko rekao:

Marko, reci nam ukratko nešto o sebi – kako si se počeo baviti morskim kajakarenjem i otkud ljubav prema toj vrsti sporta?

Prijatelj Šime Sušić i ja smo išli istražiti Elafite u ljeto 2011. godine, pa smo odlučili iznajmiti kajak za dvije osobe i odveslati oko Koločepa. Prvi put smo sjeli u kajak zbog ljubavi prema istraživanja prirode, u ovom slučaju obale Koločepa. Nakon 4 sata veslanja i kupanja kod Modre špilje na Koločepu, zaljubili smo se u morsko kajakarenje. Nakon tog dana odlučili smo u ljeto 2012. odveslati kajakom do svih naseljenih otoka.

Možeš li nam reći nešto više o svojoj zadnjoj ekspediciji kada si obilazio svjetionike na obali? Koji je bio glavni motiv te ekspedicije, kako si se odlučio na to?

U proljeće 2013. godine, počeo sam raditi kao vodič u pustolovnom turizmu. U agenciji Raftrek Travel sam većinom radio na izletima raftinga, planinarenja, biciklizma i nešto morskog kajakarenja. Dolaskom u Split, te radom za agenciju RED Adventures počeo sam većinom voditi izlete kajaka na moru. Tijekom višednevnog veslanja kajakom po moru u razgovoru s gostima sam se prisjetio avanture iz ljeta 2012. kada smo Šime i ja odveslali do svih 47 naseljenih otoka u Hrvatskoj. Kada sam radio listu i plan veslanja, na pameti su mi bili određeni svjetionici koji tijekom cijele godine imaju prisutnu osobu na otoku. Zbog toga što su ljudi tamo na poslu, svjetionici nemaju status stalno naseljenog otoka. Upravo sam u jesen 2015. godine, veslanjem kroz Splitska vrata, kraj svjetionika Ražanj, došao do ideje kako bi jedne zime mogao odveslati do svih svjetionika iz 19. stoljeća na području današnje Hrvatske. Glavni motiv je bila nostalgija za ekspedicijskim veslanjem kajakom po moru.

Foto: Marko Kovač


Plan te ekspedicije je prvotno bio obići 57 svjetionika, budući da si ih obišao 32 planiraš li jednog dana dovršiti tu ekspediciju?

Prvotni plan je bio odveslati u jednoj zimi do svih 57 svjetionika. Nažalost sam krenuo tek krajem siječnja, što je značilo da bi prema planu završio s veslanjem krajem travnja. Trebalo je odveslati preko 2000 kilometara za obići svih 57 svjetionika. Imao sam obavezu prema poslu biti gotov početkom travnja, tako da sam tijekom ekspedicije odlučio usporiti i kvalitetnije provesti ovaj jedinstveni pothvat. Na otoku Sušac, donio sam odluku da ću podijeliti ekspediciju na tri djela: Dalmacija, Istra i Kvarner, te Palagruža. Ove zime sam u siječnju i veljači odveslao do svih 24 svjetionika na području Istre i Kvarnera, tako da je preostalo još samo do Palagruže odveslati, što planiram napraviti krajem svibnja 2020.

Ispričaj nam neki događaj s mora koji ti je posebno ostao u sjećanju

Prvo sam pomislio na opasne situacije na moru, zatim sam se sjetio kako sam skoro dobio batina u Cavtatu zbog dvije najpopularnije navijačke skupine u Hrvatskoj, ali realno mi je teško izdvojiti jedan događaj jer su mi najljepše uspomene bile od strane gostoprimstva svjetioničara i meni tada nepoznatih ljudi u nekim malim naseljima, gdje sam dobio krov nad glavom i ugodan krevet a nisu tražili zauzvrat ništa.


Jesi li se koji put našao u nekoj opasnoj situaciji tijekom kajakarenja? Ako jesi, ispričaj nam nešto o tome

Najgora situacija je bila veslanje kod Cavtata na buri od 30 s udarima do 60 čvorova. Ja sam tada trebao veslati samo oko rt-a Sustjepan, što je bilo oko 5-10 minuta, nakon čega sam nastavio veslati prema Molunatu u zavjetrini od Konavoskih stijena. Tih 5-10 minuta bilo je izuzetno teško, a nekih 2-3 minute je bilo baš grozno na kajaku tako da sam samo čekao da odem u zavjetrinu i najviše sam se koncentrirao na održavanje ravnoteže da me vjetar ne bi prevrnuo, pošto nemam pojma koliko dugo i komplicirano bi bilo spašavanje na takvim uvjetima. Kada sam vidio snimku, što me HRT-ov novinar snimio, rekao sam da to ne bi napravio. More s kopna uvijek izgleda manje opasno nego što ustvari je. To se nažalost osjeti kada ste na moru, a onda nema brzog povratka nego morate se boriti i biti uporni dok ne uspijete pobjeći u mirnije more. Druga opasna situacija je bila na sjeveru Dugog otoka u blizini uvale Sakarun gdje se stvaraju ogromni valovi dok puše jugo. Iako je bilo samo 10 čvorova juga, strme stijene obale poluotoka Veli rat stvaraju povratne valove, a sudarom povratnog vala i normalnog vala se stvaraju rupe od dva metra što je izuzetno neugodno iskustvo. Taj neugodan osjećaj i borba sa strahom je trajala oko pola sata, dok nisam došao bliže svjetioniku Veli rat gdje se ne stvaraju povratni valovi. Treća situacija je bila prelaskom Virskog mora od Rivnja do otoka Vir. Da ne bih ostao na otočiću Mala Rivanjska sestrica, na 3 dana bure, morao sam preveslati Virski kanal na 15 do 20 čvorova juga. Ta avantura trajala je 2 sata, a najgore je bilo veslati niz vjetar jer su valovi bili malo više od metar visine. Bilo je dosta neugodnih situacija kada se val lomi i udara vas u bočnu stranu trbuha, a morate održavati ravnotežu jer prevrtanje u toj situaciji može ozbiljno ugroziti život.


Kakav je osjećaj veslati kajakom, potpuno sam na moru?

Biti potpuno sam u prirodi, odnosno veslati sam na moru, s mojim iskustvom znači trening i meditacija u jednom. Kvalitetnom tehnikom veslanja imam dojam da mogu veslati cijeli dan a da ne osjetim umor. Zbog toga imam nekakvu vrstu aktivne meditacije jer sam opušten, razmišljam o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pjevam pjesme u glavi ili na glas jer me nitko ne čuje i tako. Ne želim poticati ljude da idu sami u prirodu, ali ja sam krenuo to raditi iz razloga što se ne mogu uvijek dogovoriti s prijateljima da idemo kuda ja želim i kada meni paše. Kada dođem na neko fantastično mjesto ili kada završim neki odličan dan veslanja, često pomislim kako bi bilo super da je netko bio sa mnom tako da imam s kim dijeliti sve te divne uspomene i trenutke koje sam doživio.


Kako možeš procijeniti kada je sigurno izaći kajakom na more, a kada ne? Jesi li se ikada prevario u procjeni ili te iznevjerila vremenska prognoza?

Prije svega pratim vremensku prognozu, što se najviše odnosi na jačinu i smjer vjetra. Kroz iskustvo sam saznao na koju jačinu i smjer vjetra mogu ići veslati a na koju mi nema smisla ili je životno opasno. Vremenska prognoza je samo jedan alat koji nam daje približno stanje atmosfere, odnosno uvjeta na moru, koje možemo očekivati dok veslamo. Uz vremensku prognozu treba znati određene zakone fizike i mikroklimatske uvjete koje možemo očekivati na području kojim idemo veslati. Takve vještine mogu se razviti samo iskustvom boravka na moru. Nekada vremenska prognoza bude netočna, zato uvijek gledam minimalno dva različita izvora vremenskih prognoza da bih znao što bi me moglo zadesiti. Sve ovisi o sposobnostima kajakaša, što se tiče uvjeta u kojima može veslati a da se osjeća sigurno. Nažalost ne postoje propisi sigurnosti za kajakaše u Hrvatskoj, tako da se smije ići veslati u svim uvjetima, ali riskirate svoj život i onih koji će vas možda spašavati. Jedini propis za kajak je da ne smije ići 500 metara dalje od obale. Ako želite veslati izvan zone 500m od obale, treba tražiti dozvolu od nadležnih Lučkih kapetanija ili Ministarstva.

Foto: Marko Kovač


Što bi izdvojio kao pozitivne, a što kao negativne stvari morskog kajakarenja?

Istraživanje skrivenih i kopnom nedostupnih kutaka obale, oblik rekreacije koji nije vezan za dob. Kajak za više osoba nudi mogućnost veslanja s kućnim ljubimcem, djecom, te ljudima s određenim poteškoćama. Kombinacija više aktivnosti, jer osim veslanja možete se kupati, pješačiti, penjati unutar istog izleta. Kajak je kombinacija bicikliranja i planinarenja, iako se generalno koristi samo gornji dio tijela.

Foto: Marko Kovač


Koja je razlika između morskog i „slatkovodnog“ kajakarenja?

Razlika je u vrsti, odnosno tipu kajaka. Morsko kajakarenje je prije svega rekreativna vrsta kajakarenje, iako s kajakom za more može se veslati po jezerima i manje divljim rijekama. Kajak za more ima karakteristike uskog i dugačkog čamca koji probija površinu vode svojim uskim oblikom a zadržava određenu brzinu zbog svoje dužine. Kajak za more se ne koristi za divlje rijeke gdje su plitki brzaci sa stjenovitim preprekama u toku rijeke. Velika je vjerojatnost udaranja i oštećivanja kajaka, pa su zato kajaci za divlje vode upola kraći od kajaka za more. Za divlje vode bitnija je karakteristika okretnosti kajaka nego brzine.


Kako se pripremaš za svoje ekspedicije, što sve nosiš sa sobom u kajaku, reci nam nešto malo više o tome

Za ekspedicijsko kajakarenje nosim skoro sve što mi treba za tjedan dana življenja. S iskustvom shvatite da je to sve što vam treba za život. U kajaku imam „montažnu kućicu“, odnosno šator, zračni madrac, vreću za spavanje, šatorsko krilo, sklopivi stol i stolicu, prijenosno kuhalo i plin, posuđe za kuhanje, te pribor za jelo. Dok veslam imam opremu za zimsko veslanje: neoprenske čarape i cipele, vodonepropusne hlače, funkcionalnu i neoprensku majicu, jaknu s kapuljačom i rukavice. Kada ne veslam imam vodonepropusnu vjetrovku, dva para majice s dugim rukavom, 2-3 pamučne majice, nekoliko čarapa i gaća, dvoje dugih hlača  i osnovni higijenski pribor (četkica i pasta, grickalica za nokte, šampon, dezinfekcijsko sredstvo za ruke, maramice). Uz sve to imam hrane i pića za tjedan ili više dana, a nađem još mjesta za laptop, fotoaparat, dron i sitnu elektroniku. Jedino mi fali veš mašina i struja, ali to nađem na putu.

Foto: Marko Kovač


Čime se trenutno baviš, koji su ti planovi za budućnost? Imaš li u planu neku novu avanturu?

Pa u najbližoj budućnosti planiram odveslati do Palagruže i završiti veslački dio ekspedicije po svjetionicima. Spremam nekoliko meni novih avantura: napisati i objaviti svoju prvu knjigu, osnovati i organizirati morsko kajakarenje na državnoj razini, po uzoru na visoko razvijene zemalje u svijetu. Što se tiče jednostavnijih avantura, postoji nekoliko kajakaških i planinarskih ekspedicija u planu, ali sve u svoje vrijeme i prema prioritetnoj listi će doći na svoje.

Marko Kovač se kroz nekoliko dana sprema na nastavak svoje ekspedicije Otočna Odiseja – Svjetionici u Hrvatskoj, na slici možete vidjeti njegov plan puta:

Foto: Marko Kovač

Pogledajte i prvu fazu njegove Otočne Odiseje po svjetionicima ovdje.

Nastavak Markove avanture možete pratiti na Facebook stranici Marko Kovač – Putnik (Lik)

 

 

Razgovarali smo s avanturistom Markom Kovačem, magistrom geografije koji najveći dio svoga vremena posvećuje kajakarenju.

Marko se osim kajakarenja bavi i planinarenjem, turistički je pratitelj i vodič u pustolovnom turizmu.

2010. godine je propješačio i planinario od Zagreba do Splita za 30 dana. Iako od Zagreba do Splita ima otprilike 400 km, prehodao je oko 750 km, zbog toga što je njegova ruta išla preko Sljemena, Samoborskog gorja, Delnica, Čabra, Risnjaka, Velebita, Dinare i Mosora.

2012. godine je odveslao svoju ekspediciju Otočna Odiseja 2012, tokom koje je kajakom obišao sve naseljene otoke Hrvatske – 47 otoka za 47 dana!

Posljednja Markova ekspedicija je bila prošle godine, pod nazivom Otočna Odiseja – Svjetionici u Hrvatskoj, kada je u 57 dana obišao 32 svjetionika na našoj obali. Cilj te ekspedicije je bio promovirati hrvatske svjetionike i morsko kajakarenje.

Foto: Marko Kovač

 

Pročitajte što nam je Marko rekao:

Marko, reci nam ukratko nešto o sebi – kako si se počeo baviti morskim kajakarenjem i otkud ljubav prema toj vrsti sporta?

Prijatelj Šime Sušić i ja smo išli istražiti Elafite u ljeto 2011. godine, pa smo odlučili iznajmiti kajak za dvije osobe i odveslati oko Koločepa. Prvi put smo sjeli u kajak zbog ljubavi prema istraživanja prirode, u ovom slučaju obale Koločepa. Nakon 4 sata veslanja i kupanja kod Modre špilje na Koločepu, zaljubili smo se u morsko kajakarenje. Nakon tog dana odlučili smo u ljeto 2012. odveslati kajakom do svih naseljenih otoka.

Možeš li nam reći nešto više o svojoj zadnjoj ekspediciji kada si obilazio svjetionike na obali? Koji je bio glavni motiv te ekspedicije, kako si se odlučio na to?

U proljeće 2013. godine, počeo sam raditi kao vodič u pustolovnom turizmu. U agenciji Raftrek Travel sam većinom radio na izletima raftinga, planinarenja, biciklizma i nešto morskog kajakarenja. Dolaskom u Split, te radom za agenciju RED Adventures počeo sam većinom voditi izlete kajaka na moru. Tijekom višednevnog veslanja kajakom po moru u razgovoru s gostima sam se prisjetio avanture iz ljeta 2012. kada smo Šime i ja odveslali do svih 47 naseljenih otoka u Hrvatskoj. Kada sam radio listu i plan veslanja, na pameti su mi bili određeni svjetionici koji tijekom cijele godine imaju prisutnu osobu na otoku. Zbog toga što su ljudi tamo na poslu, svjetionici nemaju status stalno naseljenog otoka. Upravo sam u jesen 2015. godine, veslanjem kroz Splitska vrata, kraj svjetionika Ražanj, došao do ideje kako bi jedne zime mogao odveslati do svih svjetionika iz 19. stoljeća na području današnje Hrvatske. Glavni motiv je bila nostalgija za ekspedicijskim veslanjem kajakom po moru.

Foto: Marko Kovač


Plan te ekspedicije je prvotno bio obići 57 svjetionika, budući da si ih obišao 32 planiraš li jednog dana dovršiti tu ekspediciju?

Prvotni plan je bio odveslati u jednoj zimi do svih 57 svjetionika. Nažalost sam krenuo tek krajem siječnja, što je značilo da bi prema planu završio s veslanjem krajem travnja. Trebalo je odveslati preko 2000 kilometara za obići svih 57 svjetionika. Imao sam obavezu prema poslu biti gotov početkom travnja, tako da sam tijekom ekspedicije odlučio usporiti i kvalitetnije provesti ovaj jedinstveni pothvat. Na otoku Sušac, donio sam odluku da ću podijeliti ekspediciju na tri djela: Dalmacija, Istra i Kvarner, te Palagruža. Ove zime sam u siječnju i veljači odveslao do svih 24 svjetionika na području Istre i Kvarnera, tako da je preostalo još samo do Palagruže odveslati, što planiram napraviti krajem svibnja 2020.

Ispričaj nam neki događaj s mora koji ti je posebno ostao u sjećanju

Prvo sam pomislio na opasne situacije na moru, zatim sam se sjetio kako sam skoro dobio batina u Cavtatu zbog dvije najpopularnije navijačke skupine u Hrvatskoj, ali realno mi je teško izdvojiti jedan događaj jer su mi najljepše uspomene bile od strane gostoprimstva svjetioničara i meni tada nepoznatih ljudi u nekim malim naseljima, gdje sam dobio krov nad glavom i ugodan krevet a nisu tražili zauzvrat ništa.


Jesi li se koji put našao u nekoj opasnoj situaciji tijekom kajakarenja? Ako jesi, ispričaj nam nešto o tome

Najgora situacija je bila veslanje kod Cavtata na buri od 30 s udarima do 60 čvorova. Ja sam tada trebao veslati samo oko rt-a Sustjepan, što je bilo oko 5-10 minuta, nakon čega sam nastavio veslati prema Molunatu u zavjetrini od Konavoskih stijena. Tih 5-10 minuta bilo je izuzetno teško, a nekih 2-3 minute je bilo baš grozno na kajaku tako da sam samo čekao da odem u zavjetrinu i najviše sam se koncentrirao na održavanje ravnoteže da me vjetar ne bi prevrnuo, pošto nemam pojma koliko dugo i komplicirano bi bilo spašavanje na takvim uvjetima. Kada sam vidio snimku, što me HRT-ov novinar snimio, rekao sam da to ne bi napravio. More s kopna uvijek izgleda manje opasno nego što ustvari je. To se nažalost osjeti kada ste na moru, a onda nema brzog povratka nego morate se boriti i biti uporni dok ne uspijete pobjeći u mirnije more. Druga opasna situacija je bila na sjeveru Dugog otoka u blizini uvale Sakarun gdje se stvaraju ogromni valovi dok puše jugo. Iako je bilo samo 10 čvorova juga, strme stijene obale poluotoka Veli rat stvaraju povratne valove, a sudarom povratnog vala i normalnog vala se stvaraju rupe od dva metra što je izuzetno neugodno iskustvo. Taj neugodan osjećaj i borba sa strahom je trajala oko pola sata, dok nisam došao bliže svjetioniku Veli rat gdje se ne stvaraju povratni valovi. Treća situacija je bila prelaskom Virskog mora od Rivnja do otoka Vir. Da ne bih ostao na otočiću Mala Rivanjska sestrica, na 3 dana bure, morao sam preveslati Virski kanal na 15 do 20 čvorova juga. Ta avantura trajala je 2 sata, a najgore je bilo veslati niz vjetar jer su valovi bili malo više od metar visine. Bilo je dosta neugodnih situacija kada se val lomi i udara vas u bočnu stranu trbuha, a morate održavati ravnotežu jer prevrtanje u toj situaciji može ozbiljno ugroziti život.


Kakav je osjećaj veslati kajakom, potpuno sam na moru?

Biti potpuno sam u prirodi, odnosno veslati sam na moru, s mojim iskustvom znači trening i meditacija u jednom. Kvalitetnom tehnikom veslanja imam dojam da mogu veslati cijeli dan a da ne osjetim umor. Zbog toga imam nekakvu vrstu aktivne meditacije jer sam opušten, razmišljam o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, pjevam pjesme u glavi ili na glas jer me nitko ne čuje i tako. Ne želim poticati ljude da idu sami u prirodu, ali ja sam krenuo to raditi iz razloga što se ne mogu uvijek dogovoriti s prijateljima da idemo kuda ja želim i kada meni paše. Kada dođem na neko fantastično mjesto ili kada završim neki odličan dan veslanja, često pomislim kako bi bilo super da je netko bio sa mnom tako da imam s kim dijeliti sve te divne uspomene i trenutke koje sam doživio.


Kako možeš procijeniti kada je sigurno izaći kajakom na more, a kada ne? Jesi li se ikada prevario u procjeni ili te iznevjerila vremenska prognoza?

Prije svega pratim vremensku prognozu, što se najviše odnosi na jačinu i smjer vjetra. Kroz iskustvo sam saznao na koju jačinu i smjer vjetra mogu ići veslati a na koju mi nema smisla ili je životno opasno. Vremenska prognoza je samo jedan alat koji nam daje približno stanje atmosfere, odnosno uvjeta na moru, koje možemo očekivati dok veslamo. Uz vremensku prognozu treba znati određene zakone fizike i mikroklimatske uvjete koje možemo očekivati na području kojim idemo veslati. Takve vještine mogu se razviti samo iskustvom boravka na moru. Nekada vremenska prognoza bude netočna, zato uvijek gledam minimalno dva različita izvora vremenskih prognoza da bih znao što bi me moglo zadesiti. Sve ovisi o sposobnostima kajakaša, što se tiče uvjeta u kojima može veslati a da se osjeća sigurno. Nažalost ne postoje propisi sigurnosti za kajakaše u Hrvatskoj, tako da se smije ići veslati u svim uvjetima, ali riskirate svoj život i onih koji će vas možda spašavati. Jedini propis za kajak je da ne smije ići 500 metara dalje od obale. Ako želite veslati izvan zone 500m od obale, treba tražiti dozvolu od nadležnih Lučkih kapetanija ili Ministarstva.

Foto: Marko Kovač


Što bi izdvojio kao pozitivne, a što kao negativne stvari morskog kajakarenja?

Istraživanje skrivenih i kopnom nedostupnih kutaka obale, oblik rekreacije koji nije vezan za dob. Kajak za više osoba nudi mogućnost veslanja s kućnim ljubimcem, djecom, te ljudima s određenim poteškoćama. Kombinacija više aktivnosti, jer osim veslanja možete se kupati, pješačiti, penjati unutar istog izleta. Kajak je kombinacija bicikliranja i planinarenja, iako se generalno koristi samo gornji dio tijela.

Foto: Marko Kovač


Koja je razlika između morskog i „slatkovodnog“ kajakarenja?

Razlika je u vrsti, odnosno tipu kajaka. Morsko kajakarenje je prije svega rekreativna vrsta kajakarenje, iako s kajakom za more može se veslati po jezerima i manje divljim rijekama. Kajak za more ima karakteristike uskog i dugačkog čamca koji probija površinu vode svojim uskim oblikom a zadržava određenu brzinu zbog svoje dužine. Kajak za more se ne koristi za divlje rijeke gdje su plitki brzaci sa stjenovitim preprekama u toku rijeke. Velika je vjerojatnost udaranja i oštećivanja kajaka, pa su zato kajaci za divlje vode upola kraći od kajaka za more. Za divlje vode bitnija je karakteristika okretnosti kajaka nego brzine.


Kako se pripremaš za svoje ekspedicije, što sve nosiš sa sobom u kajaku, reci nam nešto malo više o tome

Za ekspedicijsko kajakarenje nosim skoro sve što mi treba za tjedan dana življenja. S iskustvom shvatite da je to sve što vam treba za život. U kajaku imam „montažnu kućicu“, odnosno šator, zračni madrac, vreću za spavanje, šatorsko krilo, sklopivi stol i stolicu, prijenosno kuhalo i plin, posuđe za kuhanje, te pribor za jelo. Dok veslam imam opremu za zimsko veslanje: neoprenske čarape i cipele, vodonepropusne hlače, funkcionalnu i neoprensku majicu, jaknu s kapuljačom i rukavice. Kada ne veslam imam vodonepropusnu vjetrovku, dva para majice s dugim rukavom, 2-3 pamučne majice, nekoliko čarapa i gaća, dvoje dugih hlača  i osnovni higijenski pribor (četkica i pasta, grickalica za nokte, šampon, dezinfekcijsko sredstvo za ruke, maramice). Uz sve to imam hrane i pića za tjedan ili više dana, a nađem još mjesta za laptop, fotoaparat, dron i sitnu elektroniku. Jedino mi fali veš mašina i struja, ali to nađem na putu.

Foto: Marko Kovač


Čime se trenutno baviš, koji su ti planovi za budućnost? Imaš li u planu neku novu avanturu?

Pa u najbližoj budućnosti planiram odveslati do Palagruže i završiti veslački dio ekspedicije po svjetionicima. Spremam nekoliko meni novih avantura: napisati i objaviti svoju prvu knjigu, osnovati i organizirati morsko kajakarenje na državnoj razini, po uzoru na visoko razvijene zemalje u svijetu. Što se tiče jednostavnijih avantura, postoji nekoliko kajakaških i planinarskih ekspedicija u planu, ali sve u svoje vrijeme i prema prioritetnoj listi će doći na svoje.

Marko Kovač se kroz nekoliko dana sprema na nastavak svoje ekspedicije Otočna Odiseja – Svjetionici u Hrvatskoj, na slici možete vidjeti njegov plan puta:

Foto: Marko Kovač

Pogledajte i prvu fazu njegove Otočne Odiseje po svjetionicima ovdje.

Nastavak Markove avanture možete pratiti na Facebook stranici Marko Kovač – Putnik (Lik)

 

 

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video