O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Agonija na dnu mora: Mornari su umirali u metalnom grobu, nitko nije mogao izaći van

Indonezijska podmornica, koja je nestala s radara u srijedu, vrlo vjerojatno je, prema mišljenju stručnjaka, doživjela sudbinu ruske podmornice Kursk, koja je 2000. potonula nakon eksplozije torpeda; piše 24sata. Tragedija Kurska smatra se jednom od najvećih pomorskih tragedija o kojoj i danas postoje razne teorije.

U Seizmološkom zavodu na Aljasci igla je neočekivano skakala.

Na prvi pogled, znanstvenici su mislili da se radi o prirodno nastalom potresu. Bilo je očito da je potres negdje daleko. Bio je jak: 4,2 stupnja po Richteru. Prava je istina, međutim, bila daleko brutalnija.

Stotinama kilometara dalje tijekom vojne vježbe dogodile su se dvije ogromne eksplozije na ruskoj podmornici Kursk. Podmornica je plovila uz obalu Rusije i Finske i u sekundi je eksplodirala, te potunula s kompletnom posadom od 118 ljudi.

Što se točno dogodilo tog 12. kolovoza 2000. ostalo je nepoznato. Vjerovalo se da je podmornica nosila bojeve glave što je dalo dosta prostora teorijama zavjere. Najveći broj mračnih misterija Kurska povezano je s pokušajem zataškavanja prave istine.

U to su vrijeme ruske vlasti optužile SAD i Veliku Britaniju da su špijunirale njihove vojne vježbe, toliko blizu da su se oni zabili u podmornicu. Amerikanci su, pak, uzvratili kako mora da Rusi taje neko novo smrtonosno oružje koje je izazvalo takvu eksploziju.

Danas ipak prevladava mišljenje da podmornica Kursk ipak nije prevozila najmodernije oružje, nego stare podvodne rakete punjene HTP-om, supstancom koja je još od 50-ih godina prošloga stoljeća bila zabranjena. Dogodi li se da HTP procuri na druge dijelove raketa dolazi do brze kemijske reakcije koja uzrokuje smrtonosnu eksploziju.

To se prema rezultatima službene vladine istrage najvjerojatnije dogodilo i tijekom prve eksplozije na Kursku, koja je podmornicu i poslala na morsko dno. Sljedeća eksplozija, ona koju je registrirao seizmograf na Aljasci, dogodila se kada je podmornica udarila o morsko dno čime je pokrenula preostale rakete. Većina posade umrla je u roku od nekoliko minuta. Njih 23 preživjelo je gotovo četiri sata, ali nisu se mogli spasiti jer su bili zarobljeni.

Vjeruje se da je dio mornara mogao biti spašen da su Rusi odmah prihvatili pomoć iz drugih zemalja. Rusija je u prvom trenutku odbila ponuđenu spasilačku pomoć Britanaca, Norvežana, te naposljetku i Amerikanaca.

Dana 21. kolovoza norveški su ronioci nakon samo 30 sati uspjeli ući u podmornicu, no bilo je prekasno. Unutrašnjost je bila potpuno potopljena. Svi ljudi na Kursku bili su zarobljeni u vodenom grobu, a ronioci su pronašli samo mrtva tijela. Prema riječima stručnjaka životi su mogli biti spašeni da su operacije spašavanja počele ranije.

Putin je bio taj koji je nakon tragedije odlučio ne tražiti pomoć međunarodnih vlasti i koji se u tom trenutku nalazio na odmoru u Sočiju. Mnogi smatraju kako je upravo ta odluka obilježila smjer njegove vladavine. U to vrijeme Putin, iako je bilo poznato da je on bivši KGB agent, još uvijek nije imao moć kakvu ima danas.

Međutim, nisu Rusi bezrazložno odbijali pomoć ostalih država pri izvlačenju podmornice. Tijekom Hladnog rata naučili su koliko su daleko Amerikanci spremni ići da bi zgrabili sovjetsku tehnologiju, a s druge strane, činjenica da je podmornica prevozila zastarjele rakete narušio bi imidž Rusije koja uvijek slovi kao napredna tehnološka velesila.

Obitelj i prijatelji mornara s Kurska čekali su vijest o sudbini svojih najmilijih, ali je bilo jasno da je Vlada otpočetka znala da na podmornici nema preživjelih. Podmornica je potonula prebrzo, a ruskoj je mornarici trebalo previše vremena da počne tražiti Kursk.

Članak u cijelosti pročitajte ovdje.

Indonezijska podmornica, koja je nestala s radara u srijedu, vrlo vjerojatno je, prema mišljenju stručnjaka, doživjela sudbinu ruske podmornice Kursk, koja je 2000. potonula nakon eksplozije torpeda; piše 24sata. Tragedija Kurska smatra se jednom od najvećih pomorskih tragedija o kojoj i danas postoje razne teorije.

U Seizmološkom zavodu na Aljasci igla je neočekivano skakala.

Na prvi pogled, znanstvenici su mislili da se radi o prirodno nastalom potresu. Bilo je očito da je potres negdje daleko. Bio je jak: 4,2 stupnja po Richteru. Prava je istina, međutim, bila daleko brutalnija.

Stotinama kilometara dalje tijekom vojne vježbe dogodile su se dvije ogromne eksplozije na ruskoj podmornici Kursk. Podmornica je plovila uz obalu Rusije i Finske i u sekundi je eksplodirala, te potunula s kompletnom posadom od 118 ljudi.

Što se točno dogodilo tog 12. kolovoza 2000. ostalo je nepoznato. Vjerovalo se da je podmornica nosila bojeve glave što je dalo dosta prostora teorijama zavjere. Najveći broj mračnih misterija Kurska povezano je s pokušajem zataškavanja prave istine.

U to su vrijeme ruske vlasti optužile SAD i Veliku Britaniju da su špijunirale njihove vojne vježbe, toliko blizu da su se oni zabili u podmornicu. Amerikanci su, pak, uzvratili kako mora da Rusi taje neko novo smrtonosno oružje koje je izazvalo takvu eksploziju.

Danas ipak prevladava mišljenje da podmornica Kursk ipak nije prevozila najmodernije oružje, nego stare podvodne rakete punjene HTP-om, supstancom koja je još od 50-ih godina prošloga stoljeća bila zabranjena. Dogodi li se da HTP procuri na druge dijelove raketa dolazi do brze kemijske reakcije koja uzrokuje smrtonosnu eksploziju.

To se prema rezultatima službene vladine istrage najvjerojatnije dogodilo i tijekom prve eksplozije na Kursku, koja je podmornicu i poslala na morsko dno. Sljedeća eksplozija, ona koju je registrirao seizmograf na Aljasci, dogodila se kada je podmornica udarila o morsko dno čime je pokrenula preostale rakete. Većina posade umrla je u roku od nekoliko minuta. Njih 23 preživjelo je gotovo četiri sata, ali nisu se mogli spasiti jer su bili zarobljeni.

Vjeruje se da je dio mornara mogao biti spašen da su Rusi odmah prihvatili pomoć iz drugih zemalja. Rusija je u prvom trenutku odbila ponuđenu spasilačku pomoć Britanaca, Norvežana, te naposljetku i Amerikanaca.

Dana 21. kolovoza norveški su ronioci nakon samo 30 sati uspjeli ući u podmornicu, no bilo je prekasno. Unutrašnjost je bila potpuno potopljena. Svi ljudi na Kursku bili su zarobljeni u vodenom grobu, a ronioci su pronašli samo mrtva tijela. Prema riječima stručnjaka životi su mogli biti spašeni da su operacije spašavanja počele ranije.

Putin je bio taj koji je nakon tragedije odlučio ne tražiti pomoć međunarodnih vlasti i koji se u tom trenutku nalazio na odmoru u Sočiju. Mnogi smatraju kako je upravo ta odluka obilježila smjer njegove vladavine. U to vrijeme Putin, iako je bilo poznato da je on bivši KGB agent, još uvijek nije imao moć kakvu ima danas.

Međutim, nisu Rusi bezrazložno odbijali pomoć ostalih država pri izvlačenju podmornice. Tijekom Hladnog rata naučili su koliko su daleko Amerikanci spremni ići da bi zgrabili sovjetsku tehnologiju, a s druge strane, činjenica da je podmornica prevozila zastarjele rakete narušio bi imidž Rusije koja uvijek slovi kao napredna tehnološka velesila.

Obitelj i prijatelji mornara s Kurska čekali su vijest o sudbini svojih najmilijih, ali je bilo jasno da je Vlada otpočetka znala da na podmornici nema preživjelih. Podmornica je potonula prebrzo, a ruskoj je mornarici trebalo previše vremena da počne tražiti Kursk.

Članak u cijelosti pročitajte ovdje.

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video