”Znam da je vrlo popularno pljuvati po hrvatskoj administraciji i ministarstvima, ali mi smo tijekom najteže krize imali sugovornike koji su se trudili pomoći i koji su se trudili riješiti problem. Sjetimo se repatrijacije s cruising brodova u Dubrovniku kada su Italija, Francuska, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo doslovce odbili prihvatiti svoje pomorce – svoje građane.” – Neven Melvan, glavni tajnik SPH za Novi List
– Poremećaj ritma ukrcaja i iskrcaja te nemogućnost dolaska na brod, odnosno povratka kući, bio je problem broj jedan u 2020. godini. U dosta slučajeva pomorci su doslovno bili zarobljeni bez mogućnosti povratka i duže od godinu dana. To je posljedično kreiralo niz dodatnih problema za pomorce. Nesigurnost primanja, administrativni problemi, odnos s kompanijama, strah i nerazumijevanje raznih državnih administracija je do srži potreslo svjetsku brodarsku industriju i one najizloženije – pomorce. Tretman pomoraca u nekim svjetskim lukama je bio ispod svake razine. Uobičajeno je da velike svjetske tragedije i problemi pobude ono najbolje u državama, ljudima i administraciji. Svijet nam je dokazao suprotno. Samoizolacija, zatvaranje i sebičnost je isplivala u punom sjaju pri pretužnom tretmanu pomoraca.
Koji su segmenti pomorstva bili najpogođeniji, gdje je najviše ljudi ostalo bez posla ili su im smanjena primanja? Jesu li to cruiseri, off shore ili nešto treće?
– Cruising industrija je skoro u potpunosti kolabirala. Sreća u nesreći da je u tu granu pomorstva investirana ogromna količina svjetskog kapitala te si jednostavno nisu mogli, niti smjeli, priuštiti bankrot. Pomorci se pomalo vraćaju na cruising brodove pa se nadamo da će se uskoro stabilizirati sve velike svjetske cruising kompanije. Kabotaže u svim zemljama, pa tako i Hrvatskoj su također pretrpjele velike gubitke. Ostali segmenti nisu bili pogođeni u toj mjeri, a neki su dodatno zaradili u ovoj situaciji.
Poseban problem dugo su vremena bile smjene posada na brodovima pa je tako bilo slučajeva da su neki naši pomorci na brodovima ostajali i po više od deset mjeseci, dok istodobno, oni koji su bili kod kuće, nisu mogli na ukrcaj. Je li taj problem sada riješen?
– Recimo da je stanje mnogo bolje nego je to bilo u proljeće i ljeto 2020. godine kada su pojedini pomorci bili zarobljeni, ali još uvijek nije kao u vrijeme prije COVID-krize. Teško je kazati kome je bilo teže: onima koji su ostali zarobljeni na brodu bez mogućnosti povratka ili onima koji su ostali zarobljeni kod kuće bez mogućnosti da zarade svoje plaće. Ne zaboravimo da je većina pomoraca plaćena samo kada su ukrcani. Pojedine kompanije pokušavaju produžiti ugovore pomorcima, tobože, radi COVID-krize. Ne smatramo da je to korektno i potrebno sada kada su se mogućnosti prijevoza pomoraca stabilizirale. Nedopustivo je da se u takvoj situaciji traži mogućnost za ekstra profit pod geslom »otežanih smjena«.
Cijeli intervju možete pročitati >>ovdje<<
