O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

‘Za dlaku sam ostao bez ukrcaja, na Zavodu mi nisu htjeli potpisati potvrdu jer je na stranom jeziku!‘

Od izbijanja epidemije koronavirusa priče pomoraca izvor su pregršt predložaka za dramolete. Njihove muke pri odlascima i dolascima sa stranih brodova nešto su se nakon godinu dana već ublažile, ali i dalje će vam mnogi od njih prvo s putovanja ispričati sve o testiranju na COVID-19, piše Slobodna Dalmacija, Otvoreno More

Sindikat pomoraca Hrvatske zabilježio je našeg rekordera po broju testiranja prilikom ukrcaja, i to na brod na Dalekom istoku.

– Čovjek se za vrijeme puta do broda testirao osam puta, čujete li vi to, osam puta – govori Neven Melvan, glavni sindikalni povjerenik. Testirao se najprije doma, potom na aerodromima, u hotelima, pa neposredno prije ukrcaja…

Jedan splitski pomorac (podaci poznati redakciji SD) umalo je nekidan s avionskom kartom u džepu ostao doma, i to samo zato što mu, kako nam je ispričao, u splitskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo nisu htjeli potpisati obrazac japanske ambasade koji je, osim na engleskom, i na japanskom pismu.

Foto: Faksimil potvrde izdane u japanskom veleposlanstvu na engleskom i japanskom pismu/SDOtvorenomore

Da stvar bude zanimljivija, to uredno rade na zadarskom i šibenskom zavodu, no njemu je bilo kasno trčati okolo, pa su Splićani jedva pristali tek nakon upornosti posredničke agencije iz Rijeke.

Za dlaku sam ostao bez ukrcaja, a vrijeme mi je curilo. Inače me u Japanu čekalo ponovno testiranje nakon dolaska u zemlju i izolacija u hotelu. Na sreću, nisam morao više od četiri dana čekati na ukrcaj, inače bih u toj sobi proveo i dulje. Donosili su mi, doduše, tri obroka dnevno na vrata sobe i zatim su me testirali jutro prije ukrcaja. Zanimljivo je da je u njih PCR test gotovo za sat i po vremena – govori pomorac za SD.

Letio je preko Pariza za Japan pa je izbjegao još više testiranja i zadovoljan je što je uopće uspio naći brod. Dva su mu, kaže, već propala jer nisu mogli obaviti smjenu pomoraca zbog propisa država u čijim vodama su se nalazili.

– Sad je još dobro kako je pomorcima bilo prije godinu dana. Praksa u Europskoj uniji donekle se ujednačila, ali svaki odlazak u ostale zemlje za pomorce je zavrzlama. Jedni traže jedno, drugi drugo i tako unedogled. Upravo Japan, čuli smo i mi, zasad dosta komplicira. Ali to je tako, svaka država u COVID krizi ima pravo na vlastiti suverenitet – govori Melvan.

Prisjeća se kako je bilo nereda s propisima i kod nas.

– Imali smo slučaj da su nam dvojica pomoraca s istog broda sletjela istim avionom na zagrebački aerodrom, ali su stali na različite šaltere. Jednome je bila propisana samoizolacija, a drugome – nije!?

Pomorci, inače, svako testiranje plaćaju, ali to im ne bi trebao biti problem jer im firme refundiraju troškove.

– Ako ima koji da mu firma to nije učinila, neka nam se javi, krvi ćemo im se napit – oštar je sindikalni povjerenik.

Naime, prijevod potvrde o negativnom PCR testu na engleski jezik na splitskome se Zavodu plaća dodatnih 50 kuna.

– A što se tu ima prevesti? Jedna riječ, negativan… – govori sestra jednog pomorca koji radi u Italiji.

Silvana Uzinić

Cijeli članak možete pročitati >>ovdje<<

Od izbijanja epidemije koronavirusa priče pomoraca izvor su pregršt predložaka za dramolete. Njihove muke pri odlascima i dolascima sa stranih brodova nešto su se nakon godinu dana već ublažile, ali i dalje će vam mnogi od njih prvo s putovanja ispričati sve o testiranju na COVID-19, piše Slobodna Dalmacija, Otvoreno More

Sindikat pomoraca Hrvatske zabilježio je našeg rekordera po broju testiranja prilikom ukrcaja, i to na brod na Dalekom istoku.

– Čovjek se za vrijeme puta do broda testirao osam puta, čujete li vi to, osam puta – govori Neven Melvan, glavni sindikalni povjerenik. Testirao se najprije doma, potom na aerodromima, u hotelima, pa neposredno prije ukrcaja…

Jedan splitski pomorac (podaci poznati redakciji SD) umalo je nekidan s avionskom kartom u džepu ostao doma, i to samo zato što mu, kako nam je ispričao, u splitskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo nisu htjeli potpisati obrazac japanske ambasade koji je, osim na engleskom, i na japanskom pismu.

Foto: Faksimil potvrde izdane u japanskom veleposlanstvu na engleskom i japanskom pismu/SDOtvorenomore

Da stvar bude zanimljivija, to uredno rade na zadarskom i šibenskom zavodu, no njemu je bilo kasno trčati okolo, pa su Splićani jedva pristali tek nakon upornosti posredničke agencije iz Rijeke.

Za dlaku sam ostao bez ukrcaja, a vrijeme mi je curilo. Inače me u Japanu čekalo ponovno testiranje nakon dolaska u zemlju i izolacija u hotelu. Na sreću, nisam morao više od četiri dana čekati na ukrcaj, inače bih u toj sobi proveo i dulje. Donosili su mi, doduše, tri obroka dnevno na vrata sobe i zatim su me testirali jutro prije ukrcaja. Zanimljivo je da je u njih PCR test gotovo za sat i po vremena – govori pomorac za SD.

Letio je preko Pariza za Japan pa je izbjegao još više testiranja i zadovoljan je što je uopće uspio naći brod. Dva su mu, kaže, već propala jer nisu mogli obaviti smjenu pomoraca zbog propisa država u čijim vodama su se nalazili.

– Sad je još dobro kako je pomorcima bilo prije godinu dana. Praksa u Europskoj uniji donekle se ujednačila, ali svaki odlazak u ostale zemlje za pomorce je zavrzlama. Jedni traže jedno, drugi drugo i tako unedogled. Upravo Japan, čuli smo i mi, zasad dosta komplicira. Ali to je tako, svaka država u COVID krizi ima pravo na vlastiti suverenitet – govori Melvan.

Prisjeća se kako je bilo nereda s propisima i kod nas.

– Imali smo slučaj da su nam dvojica pomoraca s istog broda sletjela istim avionom na zagrebački aerodrom, ali su stali na različite šaltere. Jednome je bila propisana samoizolacija, a drugome – nije!?

Pomorci, inače, svako testiranje plaćaju, ali to im ne bi trebao biti problem jer im firme refundiraju troškove.

– Ako ima koji da mu firma to nije učinila, neka nam se javi, krvi ćemo im se napit – oštar je sindikalni povjerenik.

Naime, prijevod potvrde o negativnom PCR testu na engleski jezik na splitskome se Zavodu plaća dodatnih 50 kuna.

– A što se tu ima prevesti? Jedna riječ, negativan… – govori sestra jednog pomorca koji radi u Italiji.

Silvana Uzinić

Cijeli članak možete pročitati >>ovdje<<

Intervju

Kolumna

Lifestyle

Foto / video