O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Pomorci ili referenti?

IZVORSPH

Kad je država vlasnik…

U Republici Hrvatskoj postoji određeni broj ustanova i društava, uglavnom u potpunom ili većinskom vlasništvu države, u kojima su brodovi i pomorci samo jedan manji segment poslovanja te njihova prava i obveze nisu kvalitetno riješeni, piše SPH.

Obzirom da ostali zaposlenici čine veliku većinu, ne postoji niti interes za rješavanjem nagomilanih problema. Stanje dodatno komplicira činjenica da su te ustanove/društva pod direktnim nadzorom različitih ministarstava (turizma, uprave, znanosti…).

Primjenjuju se različiti kolektivni ugovori, različite sistematizacije radnih mjesta, tarifni pravilnici i različiti pravilnici koji u pravilu svrstavaju pomoračka zanimanja u okvire službenika i namještenika te čak i nazivi radnih mjesta ukazuju na potpuno nerazumijevanje tematike (npr. radno mjesto Upravitelj stroja- mornar). Kvalifikacije i ovlaštenja koja se traže za zapošljavanje pomoraca su također raznolike i nerazumljive.

Radi lakšeg razumijevanja nabrojat ćemo neke: Javne ustanove NP Brijuni i Rezervat Lokrum, Nautički centar Komiža, Hrvatski hidrografski institut, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Institut Ruđer Bošković, školski brod u vlasništvu Ministarstva znanosti i tehnologije itd.

Prema obavljenim inspekcijama i analizi najlošije stanje je u Nacionalnom parku Brijuni. Isplaćuju se najniže plaće, ne isplaćuje im se pomorski dodatak niti dnevnice, nije im organizirana prehrana, a radno vrijeme je organizirano kroz turnuse. Koeficijenti radnog mjesta su u najnižim grupama tarife, ali odgovornost i kvalifikacije koja se traže u obavljanju poslova su prave „pomoračke“. Niti MLC se ne primjenjuje u potpunosti.

Sindikat pomoraca Hrvatske je u razgovoru s predstavnicima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture naglasio ovaj problem i ponudio rješenje na način da se ujednače standardi i provedu pregovori u svim navedenim ustanovama i društvima pod okriljem MMPI. Presudno je da predstavnici ostalih ministarstava pokažu razumijevanje za rješenje ovog problema.

Zajednički cilj bi trebao biti očuvanje radnih mjesta. Hrvatski  pomorci gube interes i odlaze u kompanije koje nude bolje uvjete rada i normalna primanja. Hoće li se dogoditi da, i pored velikog broja hrvatskih pomoraca, država kao vlasnik uskoro krene zapošljavati pomorce s dalekog istoka pod izlikom da nema interesa u RH? Uz normalne radne uvjete i normalna primanja interesa će zasigurno biti.

Kad je država vlasnik…

U Republici Hrvatskoj postoji određeni broj ustanova i društava, uglavnom u potpunom ili većinskom vlasništvu države, u kojima su brodovi i pomorci samo jedan manji segment poslovanja te njihova prava i obveze nisu kvalitetno riješeni, piše SPH.

Obzirom da ostali zaposlenici čine veliku većinu, ne postoji niti interes za rješavanjem nagomilanih problema. Stanje dodatno komplicira činjenica da su te ustanove/društva pod direktnim nadzorom različitih ministarstava (turizma, uprave, znanosti…).

Primjenjuju se različiti kolektivni ugovori, različite sistematizacije radnih mjesta, tarifni pravilnici i različiti pravilnici koji u pravilu svrstavaju pomoračka zanimanja u okvire službenika i namještenika te čak i nazivi radnih mjesta ukazuju na potpuno nerazumijevanje tematike (npr. radno mjesto Upravitelj stroja- mornar). Kvalifikacije i ovlaštenja koja se traže za zapošljavanje pomoraca su također raznolike i nerazumljive.

Radi lakšeg razumijevanja nabrojat ćemo neke: Javne ustanove NP Brijuni i Rezervat Lokrum, Nautički centar Komiža, Hrvatski hidrografski institut, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Institut Ruđer Bošković, školski brod u vlasništvu Ministarstva znanosti i tehnologije itd.

Prema obavljenim inspekcijama i analizi najlošije stanje je u Nacionalnom parku Brijuni. Isplaćuju se najniže plaće, ne isplaćuje im se pomorski dodatak niti dnevnice, nije im organizirana prehrana, a radno vrijeme je organizirano kroz turnuse. Koeficijenti radnog mjesta su u najnižim grupama tarife, ali odgovornost i kvalifikacije koja se traže u obavljanju poslova su prave „pomoračke“. Niti MLC se ne primjenjuje u potpunosti.

Sindikat pomoraca Hrvatske je u razgovoru s predstavnicima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture naglasio ovaj problem i ponudio rješenje na način da se ujednače standardi i provedu pregovori u svim navedenim ustanovama i društvima pod okriljem MMPI. Presudno je da predstavnici ostalih ministarstava pokažu razumijevanje za rješenje ovog problema.

Zajednički cilj bi trebao biti očuvanje radnih mjesta. Hrvatski  pomorci gube interes i odlaze u kompanije koje nude bolje uvjete rada i normalna primanja. Hoće li se dogoditi da, i pored velikog broja hrvatskih pomoraca, država kao vlasnik uskoro krene zapošljavati pomorce s dalekog istoka pod izlikom da nema interesa u RH? Uz normalne radne uvjete i normalna primanja interesa će zasigurno biti.

Što nas pokreće