Veliko ekološki prihvatljivo jedro postavljeno na moru mogli bismo vidjeti u bliskoj budućnosti. Izumitelj Asbjørn Nes, došao je na ideju takozvanog “hvatača vjetra.” Radi se o ogromnom “jedru” na moru koje bi moglo promijeniti proizvodnju energije vjetra. A kada kažemo ogroman, mislimo veći i od Eiffelovog tornja, piše RTL.hr.
Jedna posebna vrsta turbine dominirala je u industriji iskorištavanja energije vjetra: horizontalna osovina vjetroturbine. To je visoki stup koji podupire ogromne oštrice koje se okreću, ostavljajući dojam svojevrsne svemirske vjetrenjače. Nes je, zajedno s kolegama poduzetnicima Arthurom Kordtom i Oleom Heggheimom, želio ustanoviti je li ova tisućljetna tehnologija zaista najbolji i najučinkovitiji način stvaranja energije u 21. stoljeću.
“Hvatač vjetra” bio bi velika struktura postavljena na moru, objasnio je Karlsen, gdje su i konvencionalne vjetroelektrane postigle nevjerojatan uspjeh. No, umjesto da jednostavno reproduciraju nacrte koji se već nalaze na oceanima, utemeljitelji sustava za hvatanje vjetra umjesto toga su se oslanjali na svoje iskustvo u pomorskoj i naftnoj industriji.
“Tehnologija stvaranja plutajuće strukture na moru dobro je poznata, posebno u industriji nafte i plina”, objašnjava Karlsen. “Imate naftne platforme koje su fiksirane za morsko dno i nepokretne. Iako turbine nisu novost, inovativni dio je dizajn – način na koji sve to spajate u jedan sustav koji se razlikuje od svega ostalog na tržištu.”
Iako je vjetar svijetu 2019. opskrbio više od pet posto svjetske energije, obnovljivi izvori energije ipak imaju svoje negativne strane. Jedan od glavnih problema vjetroelektrana na moru su troškovi održavanja – rad i održavanje obično mogu činiti 25-30 posto ukupnih troškova životnog ciklusa vjetroelektrane. U ovom pogledu “hvatač vjetra” je u prednosti, objašnjava Karlsen.
“Trenutačno s vjetrovima na moru potrebno vam je mnogo specijaliziranih plovila s dizalicama da biste došli do turbina”, objasnio je za IFLS. „Ono što ćemo učiniti je izgraditi sustav dizala kako bi smanjili operativne troškove.”
Još jedna briga za obnovljivu energiju u budućnosti je kako maksimizirati potencijalnu proizvodnju. Iako su u tom smjeru učinjeni značajni pomaci u pogledu energije vjetra, Karlsen je objasnio IFLS -u da još uvijek postoje neke prepreke koje je potrebno prevladati.
“S konvencionalnim turbinama kad brzina vjetra dosegne 12 metara u sekundi, počet će naginjanje oštrica”, objasnio je. “Električna energija će se i dalje proizvoditi, ali se neće povećavati one koja se dobiva pri snazi vjetra od 12 m/s. To se događa kako ne bi došlo do prebrzog okretanja oštrica.” Oštrice u “hvataču vjetra” mogu se vrtjeti mnogo brže, i do brzine vjetra od 17 ili 18 m/s.
Iako su dizajni vrlo impresivni, “hvatača vjetra” nećemo gledati u oceanima tako brzo. Za sada tvrtka u kolaboraciji s inžinjerima u Politecnico di Milano se fokusira na razvoju tehnologije koja se nalazi iza inovacije.
Ako će sve ići po planu, Karlsen objašnjava kako bi “hvatač vjetra” trebao biti spreman za izgradnju sljedeće godine, a samu konstrukciju na vodi možemo očekivati do 2023. ili 2024. godine.
Cijeli članak možete pročitati <<ovdje>>.
