U kolovozu 2001. godine, bulk carrier Windoc nalazio se u blizini mosta Welland Canal’s Bridge 11 u kanadskom Ontariju. Nakon što je zatreptalo žuto svjetlo za prilaz, koje pokazuje da je operater mosta primijetio plovilo, kapetan je prestrojio brod na sredinu i održavao brzinu od 5 čvorova. Nekoliko minuta kasnije, dok je plovilo bilo na pola puta, most se počeo spuštati, piše gCaptain.
Kad je plovilo bilo otprilike na pola puta u prolasku ispod mosta, treći časnik primijetio je da su signalna svjetla mosta crvena i da se most spušta. U 20:53 sati, kapetan se nekoliko puta oglasio zvučnim signalom. Ne identificirajući sebe ni dotični most, kapetan je nazvao TCC na VHF kanalu 14 kako bi ih obavijestio o spuštanja mosta.
Zapovjednik je brzo ugasio motore i naredio evakuaciju kormilarnice. Zapovjednik i treći časnik napustili su kormilarnicu uz desno krilo navigacijskog mosta. Dok su se spuštali vanjskim ljestvama za pristup mostu, most je udario u plovilo, točnije u prednje prozore kormilarnice, uslijed čega je ona uništena.
Kormilar je ostao na svom mjestu u kormilarnici i legao na pod dok mu je spušteni most prelazio iznad glave. Oslobodio se iz krhotina i živ se spustio niz stepenice na palubi.
Čudom u ovom događaju nitko nije poginuo.
Kratka povijest broda
MS Windoc bio je teretnjak, točnije “laker”, prvotno konstruiran kao bulk carrier u Zapadnoj Njemačkoj 1959. godine. Prvotno se zvao Rhine Rine, a 1977. godine preimenovan je u Steelcliffe Hall i prenamijenjen. Ime po kojemu je poznat dobio je 1988. godine, kada je preimenovan u Windoc.
Kao bulk carrier, brod je imao bruto tonažu od 8 202 tona i 19.918 dwt. Brod je bio dug ukupno 166,4 metra, a širok 22,6 metara. Pokretao ga je jedan dizelski motor, a postizao je maksimalnu brzinu od 14,5 čvorova.
Nakon pretvaranja plovila u laker, bruto tonaža porasla je na 18.531 tonu, a dwt na 29 050. Ukupna duljina broda povećana je na 222,5 metara, a dužina na 23,1 metar.
