Prošle godine u rujnu, pisali smo o otkriću antičkog rariteta svjetskih razmjera, za Poreč najvećem u posljednjih 30 godina. Osim kao pomorski simbol, barka se može sagledavati i u mnogo širem kontekstu, kako kulturnom, turističkom, ali i kao vrhunska atrakcija za stanovnike Poreča i turiste“ -rekao je prošle godine gradonačelnik Peršurić.
Jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića Zavičajnog muzeja Poreštine, Museo del territorio parentino, posljednjih desetljeća, rimsko plovilo popularno nazvano “Porečanka”, u rujnu je odvezeno u centar ARC-Nucléart u Grenobleu, specijaliziran za konzervaciju i restauraciju ovakvih vrsta arheoloških nalaza. Vrhunska oprema ovoga centra, čija se vrijednost procjenjuje na 20 milijuna eura, omogućit će detaljno istraživanje u cilju što kvalitetnije konzervacije i restauracije plovila. Prema njihovim procjenama, ovaj postupak u francuskom centru mogao bi trajati oko dvije godine, kako bi se napravile sve potrebne istraživačke i konzervatorsko-restauratorske radnje, javljaju iz porečkog muzeja, a prenosi Jadranski.hr
“Porečanka” je otkrivena početkom 2020. godine prilikom radova na uređenju rive, a odmah je zbog svoje specifičnosti gradnje, datacije i samog mjesta pronalaska izazvala interes javnosti i stručnjaka iz cijele Europe, a i šire. Plovilo je sačuvano u dužini 5 metara i širini 1,70 metara te je imalo i jedro. Sam brod je izrađen tehnikom šivanja, što je karakteristično za područje sjevernoga Jadrana.
Početkom studenoga francuskim istraživačima su se pridružili Klaudia Bartolić Sirotić, voditeljica arheološkog istraživanja tijekom kojeg je pronađeno plovilo te stručnjaci iz Centra Camille Jullian (Aix-Marseille), ustanove koja je po svom radu i postignućima izuzetno poznata i priznata na svjetskoj razini, a koja je prepoznala veliku arheološku vrijednost ovoga nalaza te ga stavila u svoj radni zadatak.
“U centru će se najprije pristupiti vađenju dijelova i ponovnom čišćenju, a nakon toga će provjeriti salinitet i tek onda, kada se sve utvrdi i sastave svi dijelovi i napravi sken kako su dijelovi vađeni, kreće se u postupak hlađenja na niskim temperaturama. Onda se kroz nekoliko mjeseci diže temperatura, što dovodi do toga da voda iz mokrog drva isparava, i na taj način se čuva oblik”, pojasnila je Bartolić Sirotić.
Zatim slijedi još sušenje, čišćenje i liofilizacija drva – postupno i u ciklusima, te opremanje i vraćanje u Poreč. Završni dio uključuje montažu na stalak za ‘reprodukciju’ originalnog plovila u prvobitnom obliku.
“Već prvi rezultati istraživanja pokazali su da je rimski šivani brod, za koji se pretpostavlja da potječe iz 1. stoljeća, recikliran dijelom starijega broda, napravljenog metodom jezičca i utora. Taj popravak je stavljen na sam zapadni krmeni dio broda. Ovaj podatak dodatno potvrđuje da je riječ o iznimno vrijednom i atraktivnom arheološkom nalazu, koji će u budućnosti biti primjereno valoriziran i prezentiran javnosti”, javljaju iz Zavičajnog muzeja Poreštine.
