Uljanik postoji već 165 godina i iz njegove “utrobe” su tekle rijeke stručnjaka i majstora svih vrsta, ne samo brodograditelja. Osim što je hranio i gradio grad, Uljanik je bio i njegov darežljivi sportski mecena. Iz njegovih brojnih radničkih sportskih društava nastala je i skromna udruga DSR Maraton Uljanik. Zbog toga je bilo prigodno pa i nužno odati mu bar malo počasti na njegov 165. rođendan. Usprkos pandemiji, financijskim teškoćama i problemima koje oni nameću tradicija je održana i organizirana je 39. utrka “Dan Uljanika”. Utrka koja je nekad okupljala tisuće posjetitelja trkača i djece; javlja Glas Istre
Sva najpoznatija imena hrvatskog trčanja su nastupala na toj utrci. Tako je i prvi pobjednik bio najbolji srednjeprugaš Milovan Savić koji je na ovom izdanju utrke kao počasni gost dodijelio skromnu nagradu najstarijem članu Mati Tomiću koji je istrčao sve do sada održane utrke. Nažalost, najdugovječniji i najpopularniji član i “uljanikovac” Josip Bepo Nadinić više nije među nama pa je i ova utrka bila posvećena njemu.
Zahvaljujući pomoći, razumijevanju i trudu uprave brodogradilišta, zaštitarskoj tvrtki i svima koji su bili uključeni, utrka je održana uz sudjelovanje tridesetak trkača. Uz članove udruge, a njih četvero je iz susjedne Slovenije, došli su i naši prijatelji iz Rovinja, Labina te drugi prijatelji iz Pule. Staza je bila duljine 6,4 km sa startom kod uljanikove masline na otoku. Prvi trkači su ciljem prošli za oko 30 minuta, mada ovaj put nije bilo službenog mjerenja vremena i proglašenja pobjednika već je bilo važno druženje i pokušaj da se i na ovaj način povežu malo pokidane društvene veze i prijateljstva koja je do ne tako davno stvarao i Uljanik.
Zato se nadamo da će sljedeća, jubilarna 40. utrka okupiti veći broj trkača i djece. Isto tako se nadamo da će neki novi klinci opet trčati Uljanikom, crtati i pisati “Moj tata ili mama je brodograditelj” kao što su to činili moji klinci. – I. Milošev
