Dok u parlamentarnoj Republici Hrvatskoj nema broda koji bi prebacio konstrukciju mosta iz Splita u Ston, Narodna Republika Kina pobrinula se za novu senzaciju. Uz postojeće “liftove” za brodove diljem zemlje, Kina je još jednom probila granice infrastrukture.
Do sada najveća senzacija bio je sustav “liftova” na rijeci Yangtze i to kod brane “Tri klanca”. Riječ je o sustavu koji se proteže na 5 nivoa te brodove podiže i spušta postepeno sa jedne na drugu etažu u visinskoj razlici od ukupno 185 metara, odnosno svaki lift podiže brod za 37 metara.
Osim što je bio veliki infrastrukturni projekt važan za promet roba i tereta, ovo tehnološko dostignuće je i prava turistička atrakcija. Uz taj, postoji još jedan lift visok 113 metara koji operira na dvije, odnosno tri etaže.
Pošto Kinezi nemaju vremena čekati nekoliko liftova, najnoviji lift je visok 100 metara i spušta brodove iz rijeke Wuijang u rijeku Yangtze. Zbog velike razlike u visinama, napravljen je i akvedukt duljine 2,3 kilometra kojim brodovi plove iz Wuijang-a do samoga lifta, nakon čega se jednostavno spuste u Yangtze.
Foto: China Focus Facebook Foto: China Focus Facebook
Kinezi ovo smatraju izvrsnom investicijom jer su se i prethodne investicije ovakvog tipa pokazale kao vrlo unosne. No, do sada su većinom ovakvi veliki infrastrukturni projekti rađeni neposredno uz hidroelektrane iz kojih Narodna Republika Kina napaja mnogobrojna kućanstva.
Cijelu tehnologiju podizanja i spuštanja brodova ogromnim liftovima Kinezi razrađuju već deset godina, pa je ovaj lift svojevrsna kruna dosadašnjega rada. Kinezi rijeku Yangtze smatraju svojim najvećim blagom, a tome ide u prilog i činjenica da u poriječju Yangtzea postoji preko 56 000 kilometara plovnih puteva. Sama rijeka Yangtze je dugačka 6300 kilometara i sliv je enormne površine od 1,8 milijuna kilometara četvornih, što je oko 32 površine Republike Hrvatske.
Rijekom Yangtze se godišnje preveze preko 3 milijarde tona tereta. Zanimljivi su podaci iz 2018. godine kada je rijekom Yangtze prevezeno 2,7 milijardi tona tereta, a u toj brojci je i 17,5 milijuna kontejnera (TEU). Na rijeci Yangtze se proizvode i dvije trećine riže na globalnom nivou.
Ovo je samo jedna vlas trave na livadi impresivnih kineskih brojki, pa se tako čini da je Kina napravila pun pogodak s politikom jednog djeteta, a zatim i politikom dva djeteta. Kina je planski išla u svoj napredak, iz svijeta pokupila ono najbolje i stvorila novo moderno carstvo kojem se oči svijeta dive, ali ga se i plaše.
Ostavljajući geopolitička, a s njima i ekonomska pitanja po strani, Kini se može, reklo bi se u puku, samo skinuti kapa, iako u jednoj kalendarskoj godini u atmosferu ispuste 11 milijardi tona ugljikovog dioksida, što je recimo Hrvatskoj, kao ekološki osviještenoj zemlji koja je pogasila većinu proizvodnih pogona, apsolutno nedopustivo.
Petar Zuanović
