Tek dvadesetak žena iz Hrvatske aktivno plovi na brodovima u međunarodnoj plovidbi, odnosno na brodovima trgovačke mornarice. Pet godina članica posade kontejneraša bila je i Zadranka Nina Kostović, koju je u programu HRT Radija i emisiji Pomorska večer u ugostio Umberto Piasevoli.
Nakon što je završila gimnaziju u Zadru, Nina se odlučila za sasvim drukčiji smjer – Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu. Kaže kako je to za nju bio prirodan nastavak obrazovanja, jer ju je pomorstvo oduvijek zanimalo. Dodaje kako u tom trenutku nije razmišljala o tome hoće li ploviti ili ne, ali je znala da želi završiti taj fakultet. I u obitelji je imala pomoraca.
Moj pokojni dida je bio pomorac, a i brat mi je pomorske struke, s time da se on kraće vrijeme zadržavao na brodovima trgovačke mornarice, a nešto malo više na jahtama, tako da su i geni odigrali ulogu u cijeloj priči, kaže Nina.
No njezin put od završetka fakulteta do ukrcaja i kadeture je potrajao dulje nego što je to uobičajeno. Nina objašnjava i zašto.
Molbe i aplikacije slala sam ubrzo nakon završetka fakulteta, a većina njih je ostala neodgovorena. Doduše, otpočetka sam više ciljala na strane kompanije znajući da je njima činjenica da sam žena manji problem nego domaćima. Tako sam spletom okolnosti dobila informaciju da jedna francuska kompanija koja ima svoju podružnicu u Hrvatskoj traži kadete. Kako su im u tom trenutku izlazili novi brodovi, a već su imali dosta Hrvata i nisu imali nikakvih predrasuda prema ženama na moru, ubrzo je stigao pozitivan odgovor, kaže Nina.
Njezin prvi ukrcaj kao kadetkinje bio je u Singapuru u prosincu 2014. godine i sve joj je bilo potpuno novo, pa čak i let avionom.
Za taj prvi put nisam imala pojma o ničemu, tako da sam se samo vodila onim napucima koje sam dobila u uredu kompanije. I baš sam imala neku sreću da me na brodu dočekala kolegica koja se ukrcala otprilike dva mjeseca prije mene. I ovaj put joj hvala što mi je taj prvi susret s brodom olakšala, kaže mlada Zadranka.
Dodaje kako se danas pomorstvo prilično promijenilo u odnosu na neka ranija vremena. Primjerice kratko se ostaje u lukama.
Ja sam bila na brodovima za prijevoz kontejnera, tako da smo u lukama ostajali u prosjeku 24 sata. A u ta 24 sata vas hvataju dvije gvardije, dolazak, polazak. Rijetki su ti porti gdje si možete priuštiti izlazak s broda, a osim toga ste poprilično i umorni. A ako je baš velika želja za izlaskom, onda se to svede na dva-tri sata, kaže Nina.
Brod je jedan vrlo specifičan kolektiv. Bez obzira slažemo li se ili ne, moramo funkcionirati jer brod kao cjelina mora funkcionirati. Upravo zato što jesmo specifičan kolektiv, uvijek se nekako držimo skupa – što je u konačnici najbitnije, naglašava Nina.
Nakon petogodišnje plovidbe i odlaska na Sveučilište u Zadru, gdje je sada asistentica, kaže kako je najviše nedostaju zapovjedni most i navigacija.
Posao na Sveučilištu je jedan veliki preokret u životu i karijeri, ali nije mi žao. Sviđa mi se moj posao i prenošenje znanja te kvalitetna interakcija sa studentima. Studentima savjetujem da svakako pođu na brod jer bolje je da vide kako je to nego da im poslije bude žao. Pogotovo ženama, kaže Nina.
Što je još Nina Kostović ispričala Umbertu Piasevoliju u emisiji Pomorska večer, možete poslušati <<ovdje>>.
Pročitajte i naš intervju s Ninom Kostović:
Nina Kostović: Iskustvo je ono što vas čini pouzdanim časnikom
