O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

45. godina od potonuća MB SIGRID pred riječkim lukobranom

Orkansko jugo potopilo MB Sigrid

Ciparski brod MB Sigrid, nosivosti 1.063 T, prevozio je strojeve za tvornicu papira i celuloze u Sremskoj Mitrovici. Dana 15. siječnja 1977. godine nalazio se na sidrištu ispred riječke luke.
U četiri sata ujutro zbog jakog juga došlo je do pucanja sidrenog lanca. Pokušaj dvaju remorkera da ga stave u tegalj nije uspio  zbog nemirnog mora. Nošen velikim valovima i snažnim vjetrom, brod je krmom udario u riječki lukobran i ostao nasukan, a prova mu se našla pod vodom. Brod je polako počeo tonuti.

Osam članova posade okupilo se na krmi. Spasioci su im dobacili jedan kraj vatrogasnog samoizbavnog užeta, te ga je posada zavezala za debelo brodsko uže, koje su spasioci potom povukli i vezali za kopno. Posada se preko tog užeta prebacila na kopno. Prilikom prelaska, jedan je mornar izgubio snagu i pao u more, ali je brzo izvučen i spašen. Nakon toga, za svega nekoliko minuta, točno u 8 sati, brod je potonuo.
U intervenciji spašavanja posade sudjelovali su: komandir vatrogasnog odjeljenja Juraj Paska, vatrogasci Cvetko Buha i Slavko Suzić, te vatrogasni vozač Đorđe Randić.

MB SIGRID

VRSTA: motorni trgovački brod
IME: SIGRID (ex MARIANN) PRIPADNOST: Cipar
IZGRAĐEN: porinut 4.kolovoza. 1956., Unterweser, Bremerhaven, Njemačka
DIMENZIJE: 72,3 x 10,8 m, 1.063 T, 1.625 DWT POGON: dizelski stroj
POTONUO: 15. siječnja 1977.
UZROK POTONUĆA: nevrijeme

Foto: MB Sigrid, 19.03.1975./Lanterna

Vatrogasci na riječkom lukobranu

Tog kobnog jutra, približavao se kraj noćne smjene 3. vatrogasnog voda PVJ-a Rijeka centar. Nešto poslije 6 sati zazvonilo je za uzbunu, a na semaforu se upalio broj vozila 5 – izlaz za autoljestve.
Kada je ušao u vozilo, komandir Paska rekao nam je da na riječkom lukobranu tone brod i da je Lučka kapetanija zatražila pomoć vatrogasaca, kako bi autoljestvom s kopna pokušali napraviti most na brod i tako omogućiti pomorcima koji su se našli u pogibelji prijelaz preko ljestve na kopno.

Dok smo se kretali po rivi, od udara valova o lukobran i vodenih lepeza vidljivost je bila toliko loša da gotovo ništa nismo vidjeli, ali smo po položaju dvaju remorkera, koji su se nalazili s unutrašnje strane lukobrana, mogli zaključiti da je lokacija tonućeg broda na tom mjestu, samo s vanjske, morske strane; nedaleko od skladišta Dezinsekcije.
Zapovjednik Paska, inače dobar poznavatelj riječke luke, rekao nam je: “Ne znam kako su zamislili da ljestvom dođemo do broda, kad lukobran ima visoki zid prema moru. ” Naša autoljestva, naime, imala je mogućnost spašavanja na visini,  ali ne i prema dolje (za razliku od današnjih ljestvi, koje imaju pregibni zglob, te su takva spašavanja moguća).

Spašeni svi članovi posade

Prolaskom kroz Brodogradilište “Viktor Lenac”, postalo nam je jasno da je Paskina procjena bila ispravna. Kako se lukobran počeo sužavati, Paska je rekao da dovodi u opasnost autoljestvu, te nam je naložio da uzmemo opremu i krenemo dalje pješke.
Istodobno, u ispomoć je pozvao malo tehničko vozilo, koje ima adekvatniju opremu za takva spašavanja. Dok su snažni valovi svom silinom udarali o lukobran, mi smo se kretali držeći se lijeve strane lukobrana, ispod zida. Približivši se mjestu nesreće, zatekli smo vrlo kaotičnu situaciju.

Iako brod koji je doživio havariju nije bio velik, u tom nam se trenutku učinio golem, onako nasukan na grotama s vanjske strane lukobrana. Zbog položaja nasukanog broda, vidljiv je bio i brodski propeler, čije su lopatice bile iskrivljene od udaranja o kopno. Prednji dio broda, prova, bio je pod vodom. Preko glavne palube, preljevajući se preko brodske konstrukcije, valovi su dopirali sve do nadgrađa. Brod se opasno ljuljao, oslonjen krmom na kopno.

Foto: JVP Rijeka, autoljestva/Lanterna

Zajednička akcija spašavanja

Kad smo došli iza broda, vidjeli smo grupu pomoraca okupljenih na krmi, uglavnom u donjem rublju i pidžamama. Na sebi su imali spasilačke prsluke. Komandir Paska otišao je izvidjeti i procijeniti situaciju, dok su uz lukobran, s unutarnje strane, bila vezana dva remorkera.
Na lukobranu se nalazila grupa ljudi, za koju se moglo pretpostaviti da su članovi posada remorkera, te pripadnici Lučke kapetanije. Paska nam je rekao da oni vode akciju spašavanja posade i da se nećemo uplitati u njihove odluke, jer se odmah vidjelo da su vrlo vješti. Priključili smo im se u spašavanju.

Preko spasilačkog užeta s ugroženog broda na kopno

Odlučeno je da se na krmu baci tanko uže i da se njime na kopno dovuče debelo brodsko uže. Dotadašnji pokušaji da se to napravi užetom s remorkera nisu bili uspješni. Skinuo sam oko ramena postavljeno osobno 20-metarsko samospasilačko uže, složeno u pletenicu, koje sam zavitlao prema ljudima na brodu. Težina pletenice vodila je uže dobrom putanjom, pa se ono odmotalo ravno u ruke mornara.

Iako smo stajali na zidu lukobrana, brodska krma i pomorci na njoj bili su nešto iznad nas, toliko se brod prilikom nasukavanja popeo na stijene. Čim su uhvatili naše uže, pomorci s tonućeg broda zavezali su ga za debelo brodsko uže, te smo ga mi hitro povukli na kopno i omčom učvrstili za najbližu bitvu.
Potom su se mornari, jedan po jedan, uspješno prebacili na kopno. Kada je došao red na posljednjeg člana posade, za kojega smo mislili da je kapetan (budući da je bio najstariji, a i zna se da kapetan uvijek posljednji napušta brod), čim se objesio o uže, odmah se vidjelo da neće uspjeti. Prvo su mu s užeta spale noge, a zatim su mu popustile i ruke, te je pao u more, između stijena i broda.

Brzo smo se spustili niz stijene i po njima napravili “živi zid”. Jedan od spasilaca ušao je u more do prsa, dohvatio pomorca i izvukao ga na stijene. Bio je potpuno iscrpljen, tako da smo ga morali nositi po stijenama, do sigurnog odredišta. Iako je na sebi imao spasilački prsluk, pitanje je kako bi završio, da ga nismo uspjeli tako brzo izvući iz hladnog i uzburkanog mora.

U zadnji čas

Dok smo izvlačili iscrpljenog pomorca, pogledao sam prema gore i shvatio da se nalazimo u sjeni brodske krme koja je bila visoko iznad nas i opasno se naginjala. U međuvremenu su stigla kola Hitne pomoći i naše malo tehničko vozilo, kombi IMV, pa smo stradalnike ukrcali u ta vozila i odvezli ih u bolnicu. Čim smo se s unesrećenim pomorcem popeli na zid lukobrana, netko iz spasilačke ekipe je povikao: “Sjekiru, brzo donesite sjekiru, moramo presjeći uže, brod tone, oštetit će lukobran!”.

Brod je uistinu tonuo, bacao se lijevo-desno, sav u moru i pjeni. Netko je s remorkera donio brodsku sjekiru i presjekao uže, odmah do bitve. Stajali smo na zidu lukobrana i promatrali kako brod tone. Vatrogasac Cvetko Buha, inače foto amater, imao je fotoaparat i uspio snimiti brod Sigrid, neposredno prije potonuća.

Fotografije: Cvetko Buha, arhiv Slavko Suzić

Orkansko jugo potopilo MB Sigrid

Ciparski brod MB Sigrid, nosivosti 1.063 T, prevozio je strojeve za tvornicu papira i celuloze u Sremskoj Mitrovici. Dana 15. siječnja 1977. godine nalazio se na sidrištu ispred riječke luke.
U četiri sata ujutro zbog jakog juga došlo je do pucanja sidrenog lanca. Pokušaj dvaju remorkera da ga stave u tegalj nije uspio  zbog nemirnog mora. Nošen velikim valovima i snažnim vjetrom, brod je krmom udario u riječki lukobran i ostao nasukan, a prova mu se našla pod vodom. Brod je polako počeo tonuti.

Osam članova posade okupilo se na krmi. Spasioci su im dobacili jedan kraj vatrogasnog samoizbavnog užeta, te ga je posada zavezala za debelo brodsko uže, koje su spasioci potom povukli i vezali za kopno. Posada se preko tog užeta prebacila na kopno. Prilikom prelaska, jedan je mornar izgubio snagu i pao u more, ali je brzo izvučen i spašen. Nakon toga, za svega nekoliko minuta, točno u 8 sati, brod je potonuo.
U intervenciji spašavanja posade sudjelovali su: komandir vatrogasnog odjeljenja Juraj Paska, vatrogasci Cvetko Buha i Slavko Suzić, te vatrogasni vozač Đorđe Randić.

MB SIGRID

VRSTA: motorni trgovački brod
IME: SIGRID (ex MARIANN) PRIPADNOST: Cipar
IZGRAĐEN: porinut 4.kolovoza. 1956., Unterweser, Bremerhaven, Njemačka
DIMENZIJE: 72,3 x 10,8 m, 1.063 T, 1.625 DWT POGON: dizelski stroj
POTONUO: 15. siječnja 1977.
UZROK POTONUĆA: nevrijeme

Foto: MB Sigrid, 19.03.1975./Lanterna

Vatrogasci na riječkom lukobranu

Tog kobnog jutra, približavao se kraj noćne smjene 3. vatrogasnog voda PVJ-a Rijeka centar. Nešto poslije 6 sati zazvonilo je za uzbunu, a na semaforu se upalio broj vozila 5 – izlaz za autoljestve.
Kada je ušao u vozilo, komandir Paska rekao nam je da na riječkom lukobranu tone brod i da je Lučka kapetanija zatražila pomoć vatrogasaca, kako bi autoljestvom s kopna pokušali napraviti most na brod i tako omogućiti pomorcima koji su se našli u pogibelji prijelaz preko ljestve na kopno.

Dok smo se kretali po rivi, od udara valova o lukobran i vodenih lepeza vidljivost je bila toliko loša da gotovo ništa nismo vidjeli, ali smo po položaju dvaju remorkera, koji su se nalazili s unutrašnje strane lukobrana, mogli zaključiti da je lokacija tonućeg broda na tom mjestu, samo s vanjske, morske strane; nedaleko od skladišta Dezinsekcije.
Zapovjednik Paska, inače dobar poznavatelj riječke luke, rekao nam je: “Ne znam kako su zamislili da ljestvom dođemo do broda, kad lukobran ima visoki zid prema moru. ” Naša autoljestva, naime, imala je mogućnost spašavanja na visini,  ali ne i prema dolje (za razliku od današnjih ljestvi, koje imaju pregibni zglob, te su takva spašavanja moguća).

Spašeni svi članovi posade

Prolaskom kroz Brodogradilište “Viktor Lenac”, postalo nam je jasno da je Paskina procjena bila ispravna. Kako se lukobran počeo sužavati, Paska je rekao da dovodi u opasnost autoljestvu, te nam je naložio da uzmemo opremu i krenemo dalje pješke.
Istodobno, u ispomoć je pozvao malo tehničko vozilo, koje ima adekvatniju opremu za takva spašavanja. Dok su snažni valovi svom silinom udarali o lukobran, mi smo se kretali držeći se lijeve strane lukobrana, ispod zida. Približivši se mjestu nesreće, zatekli smo vrlo kaotičnu situaciju.

Iako brod koji je doživio havariju nije bio velik, u tom nam se trenutku učinio golem, onako nasukan na grotama s vanjske strane lukobrana. Zbog položaja nasukanog broda, vidljiv je bio i brodski propeler, čije su lopatice bile iskrivljene od udaranja o kopno. Prednji dio broda, prova, bio je pod vodom. Preko glavne palube, preljevajući se preko brodske konstrukcije, valovi su dopirali sve do nadgrađa. Brod se opasno ljuljao, oslonjen krmom na kopno.

Foto: JVP Rijeka, autoljestva/Lanterna

Zajednička akcija spašavanja

Kad smo došli iza broda, vidjeli smo grupu pomoraca okupljenih na krmi, uglavnom u donjem rublju i pidžamama. Na sebi su imali spasilačke prsluke. Komandir Paska otišao je izvidjeti i procijeniti situaciju, dok su uz lukobran, s unutarnje strane, bila vezana dva remorkera.
Na lukobranu se nalazila grupa ljudi, za koju se moglo pretpostaviti da su članovi posada remorkera, te pripadnici Lučke kapetanije. Paska nam je rekao da oni vode akciju spašavanja posade i da se nećemo uplitati u njihove odluke, jer se odmah vidjelo da su vrlo vješti. Priključili smo im se u spašavanju.

Preko spasilačkog užeta s ugroženog broda na kopno

Odlučeno je da se na krmu baci tanko uže i da se njime na kopno dovuče debelo brodsko uže. Dotadašnji pokušaji da se to napravi užetom s remorkera nisu bili uspješni. Skinuo sam oko ramena postavljeno osobno 20-metarsko samospasilačko uže, složeno u pletenicu, koje sam zavitlao prema ljudima na brodu. Težina pletenice vodila je uže dobrom putanjom, pa se ono odmotalo ravno u ruke mornara.

Iako smo stajali na zidu lukobrana, brodska krma i pomorci na njoj bili su nešto iznad nas, toliko se brod prilikom nasukavanja popeo na stijene. Čim su uhvatili naše uže, pomorci s tonućeg broda zavezali su ga za debelo brodsko uže, te smo ga mi hitro povukli na kopno i omčom učvrstili za najbližu bitvu.
Potom su se mornari, jedan po jedan, uspješno prebacili na kopno. Kada je došao red na posljednjeg člana posade, za kojega smo mislili da je kapetan (budući da je bio najstariji, a i zna se da kapetan uvijek posljednji napušta brod), čim se objesio o uže, odmah se vidjelo da neće uspjeti. Prvo su mu s užeta spale noge, a zatim su mu popustile i ruke, te je pao u more, između stijena i broda.

Brzo smo se spustili niz stijene i po njima napravili “živi zid”. Jedan od spasilaca ušao je u more do prsa, dohvatio pomorca i izvukao ga na stijene. Bio je potpuno iscrpljen, tako da smo ga morali nositi po stijenama, do sigurnog odredišta. Iako je na sebi imao spasilački prsluk, pitanje je kako bi završio, da ga nismo uspjeli tako brzo izvući iz hladnog i uzburkanog mora.

U zadnji čas

Dok smo izvlačili iscrpljenog pomorca, pogledao sam prema gore i shvatio da se nalazimo u sjeni brodske krme koja je bila visoko iznad nas i opasno se naginjala. U međuvremenu su stigla kola Hitne pomoći i naše malo tehničko vozilo, kombi IMV, pa smo stradalnike ukrcali u ta vozila i odvezli ih u bolnicu. Čim smo se s unesrećenim pomorcem popeli na zid lukobrana, netko iz spasilačke ekipe je povikao: “Sjekiru, brzo donesite sjekiru, moramo presjeći uže, brod tone, oštetit će lukobran!”.

Brod je uistinu tonuo, bacao se lijevo-desno, sav u moru i pjeni. Netko je s remorkera donio brodsku sjekiru i presjekao uže, odmah do bitve. Stajali smo na zidu lukobrana i promatrali kako brod tone. Vatrogasac Cvetko Buha, inače foto amater, imao je fotoaparat i uspio snimiti brod Sigrid, neposredno prije potonuća.

Fotografije: Cvetko Buha, arhiv Slavko Suzić

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video