Samostalni sektor za financijske istrage Porezne uprave, u javnosti poznatiji kao Porezni USKOK, prije gotovo četiri godine kazneno je prijavio Tomislava Debeljaka, vlasnika DIV-a i splitskog brodogradilišta te Darka Pappu, člana Uprave obiju tvrtki, za dva kaznena djela zlouporabe u gospodarskom poslovanju, za što je predviđena kazna od jedne do deset godina zatvora i subvencijsku prijevaru za koje je djelo propisana istovjetna zatvorska sankcija.
Tim su makinacijama, smatrali su istražitelji, “Brodosplit” oštetili za gotovo osam milijuna kuna, dok su više od 18 i pol milijuna kuna državne subvencije Debeljak i Pappo upotrijebili protivno namjeni za koju su novac od države i dobili. Tako su barem smatrali financijski porezni inspektori koji su ih prijavili, piše Slobodna Dalmacija.
No, nedavno su svi njihovi napori “pali u vodu” jer je splitsko Županijsko državno odvjetništvo nakon više od tri godine istrage odbacilo kaznenu prijavu zbog nedostatka dokaza.
Prvo djelo zlouporabe, utvrdili su poreznici, odnosilo se na štetu pričinjenu razlikom kamata od 597 tisuća kuna na štetu BIS-a (Brodograđevna industrija Split), i to tako što je Debeljakov “DIV d.o.o.”, kako bi dobio gotovo osam i pol milijuna eura kredita od Erste banke od 5 posto kamata, založilo imovinu BIS-a i osiguralo taj kredit depozitima BIS-a u iznosu od oko 60 milijuna kuna. Odobreni su kredit potom kao pozajmicu prebacili BIS-u s kamatom od 7 posto.
Porezni su istražitelji smatrali da BIS, po tome, uopće nije trebao pozajmicu, odnosno da su mogli i sami uzeti kredit i založiti svoju imovinu da im je taj kredit zaista i trebao.
Debeljak i Pappo su u prosincu 2013. godine potpisali ugovor o pozajmici te su, posumnjali su u Poreznoj upravi, na razlici kamate oštetili BIS za 597 tisuća kuna. No, detaljni izvidi koje je po nalogu Županijskog državnog odvjetništva provela policija pokazali su da je, uz ostalo, kamata od 7 posto ugovarana i u situacijama kada je BIS davao pozajmice DIV-u te da iz dokumentacije proizlazi da je BIS bio u poslovnim poteškoćama i u procesu restrukturiranja pa kod banaka nisu samostalno mogli dobiti kredit.
Druga točka prijave se odnosila na sumnje da je usporedbom financijskog tijela, podataka iz knjigovodstva i izvještaja o trošenju potpora koje je BIS dostavio nadzornom tijelu “Hrvatskoj brodogradnji – Jadranbrod” utvrđeno da su se novcem od državne potpore plaćali ulazni računi DIV-a koji se odnose na troškove provođenja restrukturiranja, a radi se o svoti većoj od 15 i pol milijuna kuna, te da se daljnjih oko tri milijuna subvencija trošilo na plaćanje kredita DIV-a. Ništa od utrošenih ukupno oko 18 i pol milijuna državnih kuna nije prikazano u dostavljenim izvještajima državnim tijelima.
Istražitelji su smatrali da je tako prekršen Ugovor o prodaji i prijenosu dionica BIS-a iz veljače 2013. godine, a po njemu država kao davatelj potpore ima pravo ugovor raskinuti ako se potpora ne koristi u skladu s izvješćima. Po prijavi su Debeljak i Pappo zatajili informacije o korištenju novca iz potpore te su nadzornom tijelu prikazali neistine podatke o trošenju državnog novca. Naravno, to su napravili da država ne raskine ugovor jer bi onda ostali bez državnih kunica.
Izvidi su, stoji u odluci ŽDO-a, pokazali da šest računa koje je izdao DIV, a odnose se na troškove restrukturiranja, doista nisu prikazani u mjesečnim izvješćima koji su išli prema nadzornom tijelu. No, utvrđeno je po ŽDO-u da je BIS u dostavljenoj dokumentaciji prema nadzornom tijelu te račune prikazao u okviru tabelarnog prikaza za prosinac 2013. godine. Nadalje, što se tiče tri milijuna koja su otišla za plaćanje kredita DIV-a, ŽDO je prihvatio stav BIS-a da sporni računi za restrukturiranje i dio kredita nisu plaćeni državnim novcem pa da zato nisu niti prikazani u izvješćima.
Isto tako, Ministarstvo gospodarstva je ŽDO-u reklo da oni ne mogu govoriti o nenamjenskom trošenju novca jer je za to nadležno Ministarstvo financija. Iz ministarstva Zdravka Marića su, pak, odgovorili da je odredba čl. 7. Ugovora o prodaji i prijenosu dionica BIS-a nejasna jer se “iz iste ne može zaključiti za koje namjene s mogu koristiti sredstva državne potpore” te da oni nisu nadležni za tumačenje te odredbe. Vratili su “balun”, ustvrdivši da je baš ministarstvo Darka Horvata nadležno za nadzor i namjensko trošenje sredstava državne potpore. Budući da je i revizorska kuća koju je angažiralo Horvatovo ministarstvo utvrdila da sporna odredba ugovora “u suštini predstavlja razlog zbog kojeg se potpora daje i način na koji je izračunat ukupan iznos potpore, a ne namjenu za koju se dana sredstva potpore mogu trošiti”, splitskom ŽDO-u nije preostalo drugo nego zaključiti kako ugovorom nije jasna određena namjena korištenja novca državne potpore.
Treća točka kaznene prijave navodila je da su Debeljak i Pappo potpisali ugovor o izvršenju menadžerskih aktivnosti i protivno tom ugovoru za provedbu restrukturiranja BIS-a u periodu od kolovoza 2014. do kraja 2016. godine angažirali stručnjake koji nemaju uvjete i nisu kvalificirani te su ih plaćali puno više negoli je bila zaračunata cijena. Tako su, smatrali su “porezni uskoci”, BIS oštetili za više od 7 milijuna i 300 tisuća kuna.
U ugovoru je, naime, stajalo da angažirani stručnjaci moraju imati minimalno osam godina radnog staža i iskustvo u provedbi sličnih restruktuiranja. Ipak, u istom je ugovoru stajalo i da onaj koji pruža usluge može koristiti i dodatne konzultante i da za tako angažirane osobe nisu propisani neki posebni uvjeti.
No, izvidi su, obrazložio je ŽDO, pokazali da su stručnjaci navedeni u izvješćima priloženih uz ispostavljene račune stvarno bili angažirani od DIV-a za restruktuiranje BIS-a. Oni su imali naknadu od 3750 do 7500 kuna po danu s tim da su ove najviše naknade uzimali baš Debeljak i Pappo kao voditelji projekta.
NO, u ŽDO-u su uvažili mišljenje studije koju je za 2014. godinu za BIS napravila jedna odvjetnica, a po kojoj proizlazi da su cijene usluga formirane u skladu s cijenama istih ili sličnih usluga u RH. Zaključili su, na kraju, da ovdje nema kaznenog djela jer da to što angažirane osobe nisu ispunjavale uvjete nije dovoljno da bi se radilo o zlouporabi.
Za to djelo važno je jesu li ugovorene usluge i obavljene, jesu li osobe za koje su ispostavljeni računi zaista i radile te odstupaju li cijene od uobičajenih na tržištu za takve usluge. Usluge su, pokazali su izvidi, obavljene, radile su osobe navedene u računima, i to po uobičajenim cijenama.
I tako je propala kaznena prijava Poreznog USKOK-a, piše Slobodna Dalmacija.
