TT Seawise Giant, poznat i pod imenima Oppama, te kasnije Happy Giant, Jahre Viking, Knock Nevis i Mont, bio je ULCC sagrađen krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Sa svojih nevjerojatnih 458,45 metara dužine, drži rekord kao najduži brod ikad sagrađen.
Izgrađen u periodu od 1974. do 1979. godine u japanskom brodogradilištu Sumitomo Heavy Industries, ovaj gigant od 418.611 tona također je imao i najveću nosivost ikada zabilježenu, s čak 564.763 dwt.
Grčka kompanija koja je naručila brod odbila je preuzeti isporuku, navodno zbog problema utvrđenih tijekom testne plovidbe. U to vrijeme poznat samo po broju trupa 1016, brod je dugo bio dio arbitražnog postupka. Nakon nagodbe, brod je prodan osnivaču Orient Overseas Container Linea, C. Y. Tungu.
Ponovno je porinut 1981. godine pod imenom Seawise Giant (“Seawise” je igra riječima na “C. Y.’s”). Napravljene su neke preinake, a brod je produljen za nekoliko metara te mu je povećan kapacitet. Nakon remonta, brod je imao ukupnu duljinu od 458,45m, 564.763 DWT i gaz od 24,61m. Ukupno je imao 46 tankova i 31.541 m2 palubnog prostora.
Pod punim teretom nije mogao sigurno ploviti La Mancheom, Sueskim kanalom ni Panamskim kanalom. Kormilo je bilo teško 230 tona, a propeler 50 tona.
Stradao u ratu
Nedugo nakon što je počeo redovito ploviti između SAD-a i zemalja Bliskog istoka, ovaj morski gigant nastradao je kod obale Irana. Naime, 14. svibnja 1988. godine, tijekom iransko-iračkog rata, iračke zračne snage napale su i potopile Seawise Giant nedaleko od iranskog otoka Larak. Požar se brzo oteo kontroli, a brod je nedugo zatim potonuo i postao najveća olupina na svijetu.
Nakon što je iransko-irački rat završio, norveški konzorcij kupio je olupinu, izvukao Seawise Gianta vani i dao ga popraviti u brodogradilištu Keppel Corporation u Singapuru. Ponovno je zaplovio u listopadu 1991. pod imenom Happy Giant.
Jørgen Jahre kupio je tanker 1991. za 39 milijuna američkih dolara i preimenovao ga u Jahre Viking. Od 1991. do 2004. bio je u vlasništvu Loki Streama i plovio pod zastavom Norveške sljedećih 13 godina.
Seawise Giant zasigurno je bio inženjersko čudo, ali početkom novog tisućljeća postalo je jasno da to nije baš najpraktičniji. Brodom se nije moglo dovoljno dobro manevrirati, a njegova težina povećavala je rizik od nasukavanja. Mogao je postići brzinu od 16,5 čvorova, ali trebalo mu je više od 5 milja da uspori s maksimalne brzine.
Brod je 2004. godine kupila kompanija First Olsen Tankers. Preimenovan je u Knock Nevis i prenamijenjen u FSO. Pet godina proveo je trajno usidren u naftnom polju Al Shaheen u Perzijskom zaljevu kod obale Katara.
Seawise Giant je prodano u indijsko rezalište Alang Ship Breaking Yard i preimenovano u Mont. Posljednje putovanje Seawise Gianta bilo je u prosincu 2009. Zbog dužine i veličine broda, rastavljanje je završeno tek krajem 2010.
Prema Times of India, na rastavljanju broda radilo je oko 18.000 radnika.
Od Seawise Gianta ostalo je tek brodsko sidro teško 36 tona, koje je 2010. donirano Pomorskom muzeju Hong Konga.
Ukupnu dužinu broda za 30 metara premašio je 2013. FLNG Shell Prelude, dugačak 488 metara.
