„Kakvu ulogu u odnosima Zapada i Istoka ima Ukrajina?” – Zapitali smo se to prije dva mjeseca u prvom dijelu ovoga serijala u nastanku. U međuvremenu je Ukrajini na raspolaganju ostalo svega 300 kilometara obale od onih 2.700 kilometara kojih je držala prije pripajanja Krima Ruskoj Federaciji. Usporedbe radi, Hrvatska ima 1777 kilometara obale bez otoka.
Ruske snage možda ne napreduju strelovito, ali to niti nije njihov cilj. No, uspostaviti kontrolu nad više od 1.600 kilometara obale u dva mjeseca i nije mala stvar, napose imajući u vidu da je ta obala od izuzetne važnosti za vitalnost Ukrajine. Ovih preostalih 300 kilometara koji još uvijek nisu pod ruskom kontrolom, nekako su, u oku običnog promatrača, i najvažniji. Riječ je potezu Nikolajev – Odessa – Vylkove, odnosno do same granice sa Rumunjskom. Potez je to koji čini zapadni dio Južne Ukrajine, a zanimljivo je da se većina stanovnika oko Nikolajeva izjašnjava rusofonima, dok se od Yuzhne naniže gotovo svi izjašnjavaju kao građani koji pričaju ruskim jezikom, usprkos etničkoj pripadnosti koja je deklarirana kao ukrajinska. Prisutni su građani koji su izuzetno orijentirani Rusiji, a ne Europi, Moskvi, a ne Kijevu.
Promet robama u Odessi u vrevi oružanih sukoba pao je praktički na nulu. Rezultat je to upozorenja ruskog Ministarstva obrane koje je uputilo dana 24. veljače 2022. proglas o suspenziji prometa Azovskim morem, kako bi samo dan kasnije bila donijeta odluka da Ruska Federacija zabranjuje promet svim plovilima sjeverno od obratnice 45° 21′ zbog specijalnih antiterorističkih operacija koje provodi Ruska ratna mornarica, odnosno Crnomorska flota. Izvršna vojna tijela Rusije time su, tehnički, potpuno blokirala ukrajinsku obalu, uz naglasak da će sva plovila koja prijeđu spomenutu liniju biti smatrana terorističkom prijetnjom Ruskoj Federaciji. Bio je to ogroman udarac za Ukrajinu jer 70% svoga izvoza temelji na izvozu preko lučkih terminala koji su trenutno pod blokadom.
U godini prije rata, u 2021., glavna ukrajinska luka Odessa zabilježila je blagi pad prometa robama. Bilo je 3,4% transportnih operacija manje nego li u 2020. godini. Tijekom prošle godine, Odessa je operirala sa 22.565,5 tisuća tona tereta, od čega je 19.987,2 tisuća tona otpalo na suhi teret (-7,5%), a promet tekućim teretom iznosio je 2.578,3 tisuća tona (+47,1%). Najviše je izvezeno žitarica jer Ukrajina sa Ruskom Federacijom čini čak 29% svjetske opskrbe ovim dobrom, a Odessa je operirala 6.832 tisuće tona žitarica (-6,8% u odnosu na 2020. godinu). Tu je i jak kontejnerski terminal kroz kojeg je prošlo 671.532 TEU-a (+3%), a veliku ulogu igraju i teški metali te njihove legure kojih je iz Odesse otišlo 4.930,2 tisuće tona (-16,9%). Promet ostalim rasutim teretima je izuzetno rastao, čak 44,6% u odnosu na godinu prije, a tu je riječ o rukovanju sa 473,1 tisuća tona tereta.
U Odessi, do ruske blokade bilo je na raspolaganju 16 prekrcajnih točki, od čega je svih 16 bilo u privatnim rukama sa statusom lučkog operatera. Najveći porast prekrcaja u 2021. godini zabilježile su tvrtke Olimpex Coupe International (+45,7%) i NovoTech Terminal (+13,2%).
Iako svi pričaju o tome kako će ova kriza najviše pogoditi Rusiju, za primijetiti je i da pada globalna trgovina, pa je tako u veljači ove godine to bio pad od 5,6%, da bi se negativni trendovi nastavili i narednih mjeseci.
U jeku oružanih sukoba na području Ukrajine, stradali su izvozi i glavnih aktera globalne ekonomije, pa je tako Njemački izvoz u veljači pao za 3.8%, izvoz Europske Unije za 2,8%, izvoz Sjedinjenih Američkih Država za 3,9% te izvoz Ruske Federacije, onaj koji se najviše spominje, za 11,8%. Rastao je jedino izvoz Narodne Republike Kine, postotkom neznačajno (tek 0,3%), ali konkretnim brojkama zavidno.
Zbog sankcija Rusiji, Europska Unija je praktički sama sebi zadala udarac pa je njen uvoz pao u veljači za 1,6%. Postotkom i nije toliko enorman pad, ali ostaje za vidjeti koje će daljnje poteze čelnici iz Bruxellessa potegnuti kako bi, kako to oni kažu, „zaustavili rusku agresiju na Europu”. Prilikom ovih igrica, dirigentski ured Washington pak bilježi povećanje uvoza za 1,2% tijekom veljače. Sprema li SAD zimnicu dok se Europljani vesele ljetu i odlasku na plaže s gorivom koje nikada nije bilo skuplje?
Politička situacija na preostaloj ukrajinskoj obali
Kada je riječ o političkim pitanjima u ovih 300 kilometara još uvijek neokupirane, ali blokirane ukrajinske obale, za primijetiti je da Odessa svoj stav spram Majdanskih, proukrajinskih i zapadno orijeniranih prosvjeda pokazala Antimajdanskim prosvjedima 2014. godine kada su ruski orijentirani građani napravili takozvani kamp ispred Doma sindikata što je uzrokovalo nervozu u Kijevu. Gomilao se sve veći broj prosvjednika i kritizera nove, zapadnjački orijentirane vlasti, no Ukrajina nije imala vojnu moć za djelovanje na dva fronta pošto su njene snage bile još od veljače te godine fokusirane na Donbas. Ruski orijentirana gomila pali crno-crvene ukrajinske zastave, upravo one koje smo mogli vidjeti da vijore po Kijevu na Majdanskom prosvjedu kao simbol ukrajinskog nacionalizma, pa vlast iz Kijeva odlučuje ugasiti takve demonstracije po bilo koju cijenu. Ta cijena bila je 48 života i preko 200 ranjenih, od čega je 25 proruskih prosvjednika spaljeno u Domu sindikata, dok je njih 23 stradalo na ulicama Odesse. I dok ukrajinske desničarske partije ovaj događaj smatraju povijesnim za Ukrajinu, u Rusiji ga se prisjećaju uz paljenje svijeća.
Još je nekoliko suludih događaja obilježilo vrijeme oružanih sukoba u Ukrajini, pa je tako 30. svibnja 2015. godine guvernerom Odesse postao Mikheil Saakasvili, inače veliki prijatelj SAD-a, rođen i odrastao u Gruziji. On je bio stipendist američkog State Department-a, radio je za njujorški odvjetnički ured koji je zastupao Kmara-u i predvodio Revoluciju ruža 2003. godine gdje je, takoreći, svrgnuo legitimno izabranog predsjednika Eduarda Shevardnadzea. Gruzija je naglo postala zapadnjački orijentirana i sklona NATO-u, no sve eskalira 2007. kada nezadovoljni Gruzijci prosvjeduju, a Mikheil Saakashivili prosvjede guši, kako drugačije nego – silom. Zemlju napušta u listopadu 2013., a 2014. se odbija pojaviti kao svjedok kaznenih dijela na sudu, da bi u konačnici bio optužen za zloporabu položaja i ovlasti, te razne pronevjere. No, Mikheil zna kuda, zna gdje. Odlazi u SAD i kreće u novu misiju, ukazuje se na Majdanskim prosvjedima, odriče se gruzijskog državljanstva, postaje Ukrajinac. Dobiva mjesto savjetnika Predsjednika, a potom i titulu Guvernera Odesse za što mu SAD plaća 198.000 američkih dolara godišnje, te postaje najplaćeniji američki guverner (oni najplaćeniji na teritoriju SAD-a imaju oko 120.000 američkih dolara godišnje). Zanimljivo je i da je Viktor Yushchenko kum Mikheilovom sinu, te da Ukrajina odbija ekstradiciju svestranog Saakashvilija napaćenoj i ranjenoj Gruziji. Vladimir Putin u više navrata naglašava kako je postavljanje Saakasvilija na mjesto guvernera Odesse bila uvreda za čitav ukrajinski narod, a posebno građane spomenutog grada i šire regije koja je danas – u ruskoj blokadi.
Američka ratna mornarica u Hrvatskoj?
Do kada će trajati Putinova denacifikacija Ukrajine i koliko će vremena more iznad obratnice 45° 21′ biti blokirano, vidjet ćemo, nadamo se, u skoroj budućnosti.
Još jedna polemika savršeno oslikava naslov ovoga članka, a ta je da su Sjedinjene Američke Države htjele još tijekom ožujka u Odessu poslati USNS Trenton, nenaoružani brod Američke ratne mornarice za brza djelovanja koji je namijenjen za slanje humanitarne pomoći i prijevoz izbjeglica. No, USNS Trenton nije mogao do Odesse bez odobrenja Turske za prolaz Bosporom, što bi nekako i prebrodio, ali ruski sustav Bastion bi ga prepoznao kao prijetnju i vjerojatno potopio. Tako je to bio američki brod koji se zadnjih mjeseci najviše približio Rusiji, a dogurao je do Krete, nakon čega se zaputio ni manje ni više nego u Rijeku. No, svoju točnu poziciju već preko tri tjedna ne javlja, tako da ga možemo locirati jedino okom. Riječ je plovilu izuzetne brzine od 43 čvora koje je iz grčkih voda u Odessu moglo stići za manje od 48 sati.
Naredni dani bi također trebali biti zanimljivi jer je Hrvatska, navodno, zatražila izuzeće od embarga na rusku naftu jer svojim ekonomskim pokazateljima, očigledno, ne može parirati krizi, niti sama iznijeti vlastite sankcije drugoj državi.
UKRAJINSKA OBALA, RUSKO MORE, AMERIČKI VALOVI – 1. dio
Petar Zuanović
