O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Brodolomac iz Pule opisao što se događalo kada se prevrnula jedrilica iz koje je u subotu spašeno 5 ljudi

Zagrepčanin Saša Marinović jedan je od petero sudionika pomorske havarije pulske jedrilice koja se dogodila u subotu 15-ak milja od Pule, piše Glas Istre.

On je i jedini od pet članova posade koji nije završio u bolnici, ali i čovjek koji je, po svemu sudeći, spasio stvar jer mu je mobitel preživio pad u more.

Mobitelom su tako pozvali pomoć pa je došao prvo malteški brod, a potom i Lučka kapetanija s roniocem.

– Pao nam je bulb s kobilice i za 10 sekundi sve je otišlo naopako. Jer ako imate jedra gore a dolje nema kontra sile koja vas drži, isti čas ste naglavačke. Nas trojica smo bili na palubi a dvije žene u kabinama. Kad smo se prevrnili mi smo završili u moru, a one ispod broda, kaže Marinović.

Dodaje da su, čim su došli k sebi, krenuli okretati 112 i 195 (spašavanje na moru). Prvo su slali SMS poruke a potom su i zvali.

– Imali smo puno pokušaja zvanja i na kraju smo uspjeli. Nas trojica smo se popeli na okrenuti brod i zvali smo pomoć od tamo. Nažalost, one su bile u kabini i ostale su unutra. Sreća da je brod plutao, da nije potonuo. Bile su u mraku i kršu i u metar vode. Mi smo ih nagovarali da probaju izroniti, ali bile su u šoku i nisu se usudile. Komunicirali smo s njima i bodrili ih, kaže Marinović.

Dodaje da su službe traganja i spašavanja na moru uputile brod iz Malte na njih.

– Ali nije to bilo lako ni brzo jer se brod od 150 ili 200 metara trebao okrenuti i doći do nas. Trajalo je više od dva sata dok nas nisu pokupili, a brzo nakon toga došla je Kapetanija s roniocem. Kada smo s Obalnom stražom stigli na kopno, one su već bile u hitnoj pomoći, kaže Marinović.

Na pitanje je li se bojao za život, odgovara da u tom trenutku nije jer mu je na pameti bilo samo kako se spasiti.

– Ali sad kada vrtim što se dogodilo… Imali smo sreće u dvije stvari – da smo bili u dohvatu signala i da je mobitel preživio. Da nismo, možda bi nas netko vidio kad bi svanulo, s obzirom da je regata. Kao za inat, nije bilo niti jedne jedrilice iza nas, a veliki brodovi teško vas primijete. Treba ih netko uputiti, rekao je Marinović.

Uz njega su na brodu bili skiper Boris Radolović Šepo, njegov sin Ivan Radolović, ravnateljica Sajma knjige u Puli Magdalena Vodopija i još jedna žena, imenom Sandra, kojoj se nije mogao sjetiti prezimena.

Ivor Balen

Zagrepčanin Saša Marinović jedan je od petero sudionika pomorske havarije pulske jedrilice koja se dogodila u subotu 15-ak milja od Pule, piše Glas Istre.

On je i jedini od pet članova posade koji nije završio u bolnici, ali i čovjek koji je, po svemu sudeći, spasio stvar jer mu je mobitel preživio pad u more.

Mobitelom su tako pozvali pomoć pa je došao prvo malteški brod, a potom i Lučka kapetanija s roniocem.

– Pao nam je bulb s kobilice i za 10 sekundi sve je otišlo naopako. Jer ako imate jedra gore a dolje nema kontra sile koja vas drži, isti čas ste naglavačke. Nas trojica smo bili na palubi a dvije žene u kabinama. Kad smo se prevrnili mi smo završili u moru, a one ispod broda, kaže Marinović.

Dodaje da su, čim su došli k sebi, krenuli okretati 112 i 195 (spašavanje na moru). Prvo su slali SMS poruke a potom su i zvali.

– Imali smo puno pokušaja zvanja i na kraju smo uspjeli. Nas trojica smo se popeli na okrenuti brod i zvali smo pomoć od tamo. Nažalost, one su bile u kabini i ostale su unutra. Sreća da je brod plutao, da nije potonuo. Bile su u mraku i kršu i u metar vode. Mi smo ih nagovarali da probaju izroniti, ali bile su u šoku i nisu se usudile. Komunicirali smo s njima i bodrili ih, kaže Marinović.

Dodaje da su službe traganja i spašavanja na moru uputile brod iz Malte na njih.

– Ali nije to bilo lako ni brzo jer se brod od 150 ili 200 metara trebao okrenuti i doći do nas. Trajalo je više od dva sata dok nas nisu pokupili, a brzo nakon toga došla je Kapetanija s roniocem. Kada smo s Obalnom stražom stigli na kopno, one su već bile u hitnoj pomoći, kaže Marinović.

Na pitanje je li se bojao za život, odgovara da u tom trenutku nije jer mu je na pameti bilo samo kako se spasiti.

– Ali sad kada vrtim što se dogodilo… Imali smo sreće u dvije stvari – da smo bili u dohvatu signala i da je mobitel preživio. Da nismo, možda bi nas netko vidio kad bi svanulo, s obzirom da je regata. Kao za inat, nije bilo niti jedne jedrilice iza nas, a veliki brodovi teško vas primijete. Treba ih netko uputiti, rekao je Marinović.

Uz njega su na brodu bili skiper Boris Radolović Šepo, njegov sin Ivan Radolović, ravnateljica Sajma knjige u Puli Magdalena Vodopija i još jedna žena, imenom Sandra, kojoj se nije mogao sjetiti prezimena.

Ivor Balen

Intervju

Kolumna

Lifestyle

Foto / video