O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Iranska nafta ne smije u Omišalj: SAD neformalno zabranio iskrcaj

Jutros je sve uzbudila vijest da tanker s iranskom naftom već sedam dana vijuga Jadranom – i to ni manje ni više nego u hrvatskim vodama, tik do Krka, s pogledom na tako bliz, a tako dalek Omišalj. Za sve je zaslužan, a tko drugi nego Sjedinjene Američke Države, koje su ponovo počele sa uvođenjem sankcija Iranu.

Prvi paket restrikcija pojavio se u ožujku, no one su bile usmjerene na zabranu ulaska u SAD nekim ključnim osobama Irana, koje inače obožavaju ekskurzije u New York i na Havaje, pa ih je ta zabrana toliko potresla da su još uvijek u dosta teškom emocionalnom stanju. Tako shrvani nastavili su sa svojim naftnim biznisom kojeg su SAD ocijenile neprihvatljivim, pa je Iranu uveden ozbiljniji paket sankcija od onog na bazi turističke posjete rivalu sa zapada. Zabranjena je trgovina, prijevoz i skladištenje iranske nafte svima na teritoriju Sjedinjenih Država, a neformalno se to odnosilo i na sve američke partnere, pa tako i Europsku Uniju i Hrvatsku, kojima je NATO obrambeni štit pod kojim je živjeti sigurno, ali ponekad i skupo.

Hrvatska nije prva koja je pod nevidljivim pritiskom SAD-a zbog operiranja sa nepoželjnim momcima iz Perzijskog zaljeva. Tako su se na tepihu otvorenih kritika SAD-a već koncem prethodne godine našli Ujedinjeni Arapski Emirati koji su bili prisiljeni smanjiti trgovačku razmjenu sa Iranom koji im je, praktički, u dvorištu, te povećati razmjenu sa nekim zapadno orijentiranim država kako bi ekonomski pomogli svoje saveznike, a time i diktatore tempa globalnog ritma na zapadnoj hemisferi – Sjedinjene Američke Države. Čim se dogodi trgovina između neke tvrtke (bila ona državna ili privatna) i neke iranske kompanije, američko Ministarstvo financija, koje obožava i financije zemalja diljem svijeta, tu istu tvrtku stavlja na crnu listu. U rizik odmah dolaze i tvrtka i banka koja izvrši transakciju, tako da SAD jednim potezom ubija tri muhe – domaću tvrtku, iransku tvrtku i posrednika kapitala.

Tanker ARC 1 inače plovi pod panamskom zastavom, dugačak je 241 metar u kojih je ukalupljeno 106.360 DWT-a. U Omišalj je trebao uploviti još prije sedam dana, no da se to ne bi dogodilo pobrinuo se američki lobi pod nazivom Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana (ili engleska kratica UANI). UANI se više plaši nuklearnog programa Irana nego iznemogla srna gladnoga vuka, pa je, kako je jučer izvijestio Večernji, odmah po utvrđenju da ARC 1 plovi prema Omišlju poslano upozorenje Luci Rijeka, Janaf-u i Capris-u. Dakle, ne radi se o apeliranju, slanju prosvjednog pisma, obavijesti, vijesti, uputi ili slično, već se radi o upozorenju. Američka organizacija upozorava Hrvatsku da ne primi iransku naftu, a već je spomenuto da Europska Unija nema embargo na istu.

Janaf se odmah opravdao medijima kako nema pojma o čemu se radi, ali zato pojma imaju u UANI-ju gdje tvrde da je tanker nakrcao naftu kod Singapura prije mjesec dana, ali da je to zapravo iranska nafta kojom se manipulira u vodama nedaleko od tog međunarodnog pomorskog čvorišta kako bi ona nastavila svoj put prema Narodnoj Republici Kini. To se nije dogodilo u slučaju tankera ARC 1 koji, baš poput Europske Unije, Ukrajine i Ujedinjenih Arapskih Emirata naginje ka Zapadu pa se tako našao u jednoj nezavidnoj situaciji došavši u predivni Jadran pun nafte koju nema gdje iskrcati. Capris-u, lučkoj agenciji, trebalo je svega desetak minuta da eliminira ARC 1 sa liste dolazaka, pa je panamski tanker ostao pred vratima terminala poput Hrvatske na vratima Šengena prije nekoliko godina. Svi su joj govorili da će ući, no to se na kraju nije zbilo.

Foto: Lloyd’s List

Stanje u Iranu

Iran je, usput rečeno, sedam dana nakon što je ARC 1 nakrcan, uveo sankcije za 24 dužnosnika Sjedinjenih Američkih Država, među kojima i George W. Casey Jr., bivši načelnik Glavnog zbora američke vojske i zapovjednik multinacionalnih snaga u Iraku te Rudy Giuliani, bivši odvjetnik Donalda Trumpa. Uz njih dvojicu, za istaknuti je i američke veleposlanike koji su svoju dužnost obnašali u Palestini i Libanonu. Iran tvrdi kako je došlo do kršenja ljudskih prava iranskoga naroda od strane 24 dužnosnika koji su, prema Iranu, sustavno radili protiv njihove države. Da to ne bi bilo sve, iransko Ministarstvo obavještajnih službi danas je izvijestilo kako su te iste službe uhitile dvojicu državljana Europske Unije koje Iran sumnjiči za organiziranje nereda na teritoriju Irana i poticanje na nemire. U vrevi tih diplomatskih konflikata, sirijski predsjednik Bašar al-Asad iznenadno se uputio u Iran gdje su ga srdačno dočekali Ali Hamnei i Ebrahim Raisi koji su na tom opuštenom susretu izjavili da se građevine nakon rata mogu lako obnoviti, ali da je najvažnije da nije stradao sirijski duh.

Da ne bi stradale i europske građevine, koordinator Europske Unije za iranski nuklearni program, odmah je sjeo u avion i pohitao u Iran, a riječ je o svima dobro poznatom diplomatu imena Enrique Mora. Pošto Hamnei i Raisi imaju pametnijeg posla, Morau će u Iranu dočekati samo Ali Bagheri Kani, iranski pregovarač za nuklearna pitanja. No, nuklearna pitanja nisu ona koja iranski narod najviše muče.

Nakon velikog paketa američkih sankcija, dodatno je opao priljev novca u Iran, inflacija je otišla na 40%, a država mora namiriti subvencije kojima stanovnike drži na životu. Još jedna teška prilika za Iran jest ta da Odessa nije u pogonu, a Iran iz Ukrajine i Rusije uvozi 30% žitarica. Stoga se sada mora i s Putinom dogovoriti o slanju pšenice kako Iranci ne bi ostali bez kruha koji život znači, ali to tako doslovno i jest – jer Iran je smanjio dio subvencija na kruh, što je odmah izvali prosvjede u nekoliko gradova. Da bi stali na kraj poskupljenjima, Iran je državnim službenicima plaće digao do čak 60%!

SAD naglašava da će sankcije biti ukinute kada Iran prestane sa svojim nuklearnim programom, no izvršna vlast još uvijek vjeruje da se može izboriti sa sankcijama, pa je sada odlučila plasirati i digitalne kupone za namirnice.

Zanimljivo je kako SAD ovdje praktički izravno zabranjuje Hrvatskoj navodni tranzit iranske nafte prema Mađarskoj ili Srbiji, a ne zabranjuje Ukrajini tranzit ruskog plina u Europu, dok je navodno svima tako stalo da rat stane. No, Zapad nije spreman žrtvovati novac prije života.

Sjedinjene Američke Države još su krajem zime upozorile Iran da znaju kako Iran ima gotovo dovoljno goriva za nuklearnu bombu. U vojničkim se kuloarima priča kako nitko nema hrabrosti napasti zemlju koja posjeduje barem jednu nuklearnu bombu, pa zašto onda Iran ne bi imao pravo na jednu ako ih svjetske velesile imaju na tisuće? Zapad navodno strahuje od ekspanzije radikalnog islama, no u biti se povlače konci globalne premoći i u toj igri Iran ne smije postati toliko moćan da SAD-u težište spadne isključivo u zapadni dio južnog dijela Azije.


Petar Zuanović

Jutros je sve uzbudila vijest da tanker s iranskom naftom već sedam dana vijuga Jadranom – i to ni manje ni više nego u hrvatskim vodama, tik do Krka, s pogledom na tako bliz, a tako dalek Omišalj. Za sve je zaslužan, a tko drugi nego Sjedinjene Američke Države, koje su ponovo počele sa uvođenjem sankcija Iranu.

Prvi paket restrikcija pojavio se u ožujku, no one su bile usmjerene na zabranu ulaska u SAD nekim ključnim osobama Irana, koje inače obožavaju ekskurzije u New York i na Havaje, pa ih je ta zabrana toliko potresla da su još uvijek u dosta teškom emocionalnom stanju. Tako shrvani nastavili su sa svojim naftnim biznisom kojeg su SAD ocijenile neprihvatljivim, pa je Iranu uveden ozbiljniji paket sankcija od onog na bazi turističke posjete rivalu sa zapada. Zabranjena je trgovina, prijevoz i skladištenje iranske nafte svima na teritoriju Sjedinjenih Država, a neformalno se to odnosilo i na sve američke partnere, pa tako i Europsku Uniju i Hrvatsku, kojima je NATO obrambeni štit pod kojim je živjeti sigurno, ali ponekad i skupo.

Hrvatska nije prva koja je pod nevidljivim pritiskom SAD-a zbog operiranja sa nepoželjnim momcima iz Perzijskog zaljeva. Tako su se na tepihu otvorenih kritika SAD-a već koncem prethodne godine našli Ujedinjeni Arapski Emirati koji su bili prisiljeni smanjiti trgovačku razmjenu sa Iranom koji im je, praktički, u dvorištu, te povećati razmjenu sa nekim zapadno orijentiranim država kako bi ekonomski pomogli svoje saveznike, a time i diktatore tempa globalnog ritma na zapadnoj hemisferi – Sjedinjene Američke Države. Čim se dogodi trgovina između neke tvrtke (bila ona državna ili privatna) i neke iranske kompanije, američko Ministarstvo financija, koje obožava i financije zemalja diljem svijeta, tu istu tvrtku stavlja na crnu listu. U rizik odmah dolaze i tvrtka i banka koja izvrši transakciju, tako da SAD jednim potezom ubija tri muhe – domaću tvrtku, iransku tvrtku i posrednika kapitala.

Tanker ARC 1 inače plovi pod panamskom zastavom, dugačak je 241 metar u kojih je ukalupljeno 106.360 DWT-a. U Omišalj je trebao uploviti još prije sedam dana, no da se to ne bi dogodilo pobrinuo se američki lobi pod nazivom Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana (ili engleska kratica UANI). UANI se više plaši nuklearnog programa Irana nego iznemogla srna gladnoga vuka, pa je, kako je jučer izvijestio Večernji, odmah po utvrđenju da ARC 1 plovi prema Omišlju poslano upozorenje Luci Rijeka, Janaf-u i Capris-u. Dakle, ne radi se o apeliranju, slanju prosvjednog pisma, obavijesti, vijesti, uputi ili slično, već se radi o upozorenju. Američka organizacija upozorava Hrvatsku da ne primi iransku naftu, a već je spomenuto da Europska Unija nema embargo na istu.

Janaf se odmah opravdao medijima kako nema pojma o čemu se radi, ali zato pojma imaju u UANI-ju gdje tvrde da je tanker nakrcao naftu kod Singapura prije mjesec dana, ali da je to zapravo iranska nafta kojom se manipulira u vodama nedaleko od tog međunarodnog pomorskog čvorišta kako bi ona nastavila svoj put prema Narodnoj Republici Kini. To se nije dogodilo u slučaju tankera ARC 1 koji, baš poput Europske Unije, Ukrajine i Ujedinjenih Arapskih Emirata naginje ka Zapadu pa se tako našao u jednoj nezavidnoj situaciji došavši u predivni Jadran pun nafte koju nema gdje iskrcati. Capris-u, lučkoj agenciji, trebalo je svega desetak minuta da eliminira ARC 1 sa liste dolazaka, pa je panamski tanker ostao pred vratima terminala poput Hrvatske na vratima Šengena prije nekoliko godina. Svi su joj govorili da će ući, no to se na kraju nije zbilo.

Foto: Lloyd’s List

Stanje u Iranu

Iran je, usput rečeno, sedam dana nakon što je ARC 1 nakrcan, uveo sankcije za 24 dužnosnika Sjedinjenih Američkih Država, među kojima i George W. Casey Jr., bivši načelnik Glavnog zbora američke vojske i zapovjednik multinacionalnih snaga u Iraku te Rudy Giuliani, bivši odvjetnik Donalda Trumpa. Uz njih dvojicu, za istaknuti je i američke veleposlanike koji su svoju dužnost obnašali u Palestini i Libanonu. Iran tvrdi kako je došlo do kršenja ljudskih prava iranskoga naroda od strane 24 dužnosnika koji su, prema Iranu, sustavno radili protiv njihove države. Da to ne bi bilo sve, iransko Ministarstvo obavještajnih službi danas je izvijestilo kako su te iste službe uhitile dvojicu državljana Europske Unije koje Iran sumnjiči za organiziranje nereda na teritoriju Irana i poticanje na nemire. U vrevi tih diplomatskih konflikata, sirijski predsjednik Bašar al-Asad iznenadno se uputio u Iran gdje su ga srdačno dočekali Ali Hamnei i Ebrahim Raisi koji su na tom opuštenom susretu izjavili da se građevine nakon rata mogu lako obnoviti, ali da je najvažnije da nije stradao sirijski duh.

Da ne bi stradale i europske građevine, koordinator Europske Unije za iranski nuklearni program, odmah je sjeo u avion i pohitao u Iran, a riječ je o svima dobro poznatom diplomatu imena Enrique Mora. Pošto Hamnei i Raisi imaju pametnijeg posla, Morau će u Iranu dočekati samo Ali Bagheri Kani, iranski pregovarač za nuklearna pitanja. No, nuklearna pitanja nisu ona koja iranski narod najviše muče.

Nakon velikog paketa američkih sankcija, dodatno je opao priljev novca u Iran, inflacija je otišla na 40%, a država mora namiriti subvencije kojima stanovnike drži na životu. Još jedna teška prilika za Iran jest ta da Odessa nije u pogonu, a Iran iz Ukrajine i Rusije uvozi 30% žitarica. Stoga se sada mora i s Putinom dogovoriti o slanju pšenice kako Iranci ne bi ostali bez kruha koji život znači, ali to tako doslovno i jest – jer Iran je smanjio dio subvencija na kruh, što je odmah izvali prosvjede u nekoliko gradova. Da bi stali na kraj poskupljenjima, Iran je državnim službenicima plaće digao do čak 60%!

SAD naglašava da će sankcije biti ukinute kada Iran prestane sa svojim nuklearnim programom, no izvršna vlast još uvijek vjeruje da se može izboriti sa sankcijama, pa je sada odlučila plasirati i digitalne kupone za namirnice.

Zanimljivo je kako SAD ovdje praktički izravno zabranjuje Hrvatskoj navodni tranzit iranske nafte prema Mađarskoj ili Srbiji, a ne zabranjuje Ukrajini tranzit ruskog plina u Europu, dok je navodno svima tako stalo da rat stane. No, Zapad nije spreman žrtvovati novac prije života.

Sjedinjene Američke Države još su krajem zime upozorile Iran da znaju kako Iran ima gotovo dovoljno goriva za nuklearnu bombu. U vojničkim se kuloarima priča kako nitko nema hrabrosti napasti zemlju koja posjeduje barem jednu nuklearnu bombu, pa zašto onda Iran ne bi imao pravo na jednu ako ih svjetske velesile imaju na tisuće? Zapad navodno strahuje od ekspanzije radikalnog islama, no u biti se povlače konci globalne premoći i u toj igri Iran ne smije postati toliko moćan da SAD-u težište spadne isključivo u zapadni dio južnog dijela Azije.


Petar Zuanović

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video