Danas, 18. svibnja, obilježava se prvi Međunarodni dan žena u pomorstvu!
Odluku o obilježavanju Međunarodnog dana žena u pomorstvu krajem prošle godine donijelo je Vijeće Međunarodne pomorske organizacije (IMO) kako bi se promicalo zapošljavanje i zadržavanje žena u pomorskom sektoru, industriji kojom su povijesno oduvijek dominirali muškarci.
Žene predstavljaju tek 1,2% ukupnog broja pomoraca diljem svijeta. Ipak, iako se radi o malom postotku, posljednjih godina bilježi se pozitivan trend ka većoj ravnoteži spolova u pomorskoj industriji. Prema BIMCO/ICS Izvješću o pomorskoj radnoj snazi za 2021. godinu, broj žena u pomorstvu povećao se za 45,8% u odnosu na podatke iz 2015. godine.
Povijest žena u pomorstvu
Iako se ulozi žena u pomorstvu često ne pridaje dovoljan značaj, povijest žena u pomorskoj industriji je bogata. Naširoko su poznate brojne inspirativne priče o odvažnim i znamenitim mornarima iz davnina. No, iako ih nema puno, ništa manje važne nisu priče o slavnim ženama pomorkinjama.
Kroz povijest, žene su se odlučivale za pomorsku karijeru iz različitih razloga: zbrinjavanja obitelji, ratova, hitnih situacija, pronalaska boljeg života ili pak zbog promjene okruženja. Bez obzira na razloge, svakako su ostavile trag u pomorskoj industriji.
Nekad davno, prije no što su uopće prihvaćene u pomorskoj industriji, postoje priče o opasnostima i hitnim slučajevima na brodovima u kojima su junakinje spremno preuzele zapovjedništvo nad brodom. Jedan takav slučaj dogodio se i 1846. godine kada se na kitolovcu kapetana Williama Mayhewa pojavila epidemija velikih boginja. Bolest je teško pogodila kapetana i brojne druge članove posade, ali Caroline Mayhew, supruga kapetana koja se također nalazila na brodu, preuzela je dužnost kapetanice i spasila živote cijele posade.
Nekoliko se žena tijekom 19. stoljeća na sličan način proslavilo kao prave junakinje pomorstva. Mary Patten je 1856. godine isplovila na jedrenjaku iz New Yorka prema San Franciscu zajedno sa svojim suprugom, kapetanom Joshuom Pattenom. Nakon što je smijenio prvog časnika s dužnosti, kapetan se razbolio, a treći časnik koji je preuzeo zapovjedništvo bio je nepismen i nije znao ploviti. Tada trudna 19-godišnja Mary preuzela je zapovjedništvo nad plovilom i sigurno odvela brod u luku, dok se istovremeno brinula za bolesnog supruga.
Još jedan primjer je Eliza Thorrold, supruga kapetana Charlesa Thorrolda. Nakon što joj je suprug preminuo od sepse 1893. godine, ostala je sama s petero djece. S obzirom da je znala upravljati tegljačima koje je posjedovao njezin suprug, položila je sve potrebne certifikate i postala kapetanica, rušeći tako predrasude i nejednakosti.
Ana Ivanovna Šćetinina prva je žena koja je kao kapetanica preplovila ocean. Bilo je to 1935., kada je u Hamburgu preuzela za SSSR netom kupljeni brod Čaviša i dovela ga oko Europe, Afrike i Azije na ruski daleki istok. Proglašena je Herojem socijalističkog rada. Svoje pomorske zgode i nezgode opisala je u knjizi Na moru i iza mora, pa je primljena i u Društvo ruskih pisaca. Rt u zaljevu Amur u Japanskom moru je 2006. godine nazvan Rt Šćetinina, a jedan od dotad neimenovanih kurilskih otoka također je 2017. dobio njezino ime.
Tijekom 20. stoljeća i dva svjetska rata, velik broj muškaraca otišao je u rat i napustio svoja radna mjesta. Države nisu mogle priuštiti financijske gubitke, a mnoge žene počele su dokazivati kako su jednako sposobne za poslove u kojima su dotad dominirali muškarci. Ni brodogradnja nije bila iznimka. Godine 1943., na vrhuncu procvata brodogradnje, gotovo 65% radnika u brodogradnji na zapadnoj obali SAD-a bile su žene.
Kako je vrijeme prolazilo, žene su počele učvršćivati svoj položaj u pomorskoj industriji. Godine 1974., prva grupa žena primljena je u Merchant Marine Akademiju u New Yorku. Jedna od tih žena, kapetanica Wagner, postala je prva žena koja je stekla Master Unlimited Certificate of Competency. Kasnije je postala lučki peljar u San Franciscu, a i danas je jedina žena koja obavlja tu funkciju u tom području.
Žene u pomorstvu danas i u budućnosti
U međuvremenu vremena su se drastično promijenila. Iako još uvijek čine mali postotak ukupnog broja pomoraca, ženama više nije nemoguće ući u pomorsku industriju. S rastom pomorske industrije i nedostatkom radne snage, brodari se okreću slabije zastupljenim demografskim skupinama. Na sastanku pod nazivom National Dialogue focused on Women in Blue Collar Transportation Careers održanom 2011. godine u SAD-u, istaknuti su neki od razloga za slabiju zastupljenost žena u takvim industrijama. Prije svega tu je nedovoljna osviještenost o ženama na ovim radnim mjestima. Tu je i uvjerenje da je pomorstvo posao za muškarce, što često odvraća žene od ideje da se odvaže na takvu karijeru.
Nikad nije bilo bolje vrijeme za ulazak žena u pomorstvo. Kako napreduje tehnologija, obrazovani i kvalificirani radnici sve su potrebniji. Žene koje napreduju i ostvaruju vrhunske rezultate ključne su kako bi se inspirirale buduće generacije.
Brojni su dokazi koji pokazuju kako ulaganje u žene izuzetno pozitivno utječe na razvoj zajednica, korporacija i država. Istraživanja pokazuju kako tvrtke u kojima se žene također nalaze na vodećim pozicijama bolje posluju, zemlje koje promiču ravnopravnost spolova imaju veći stupanj ekonomskog rasta, a vlade u kojima su žene zastupljenije donose više zakona o ključnim društvenim pitanjima kao što su zdravstvo, obrazovanje i prava djece. Zaključak je jasan: veća prisutnost i angažman žena omogućuje napredak za cjelokupnu zajednicu.
Pročitajte i: Tri generacije, isti cilj: Časnice Jadrolinije ruše stereotipe o “muškom” zanimanju
Sarah Smajilhodžić: kapetanica duge plovidbe na francuskim brodovima
Riječanka Vera Zec Dešković upravlja luksuznom jahtom Aristotela Onassisa
