Nakon osnutka Jadranske linijske plovidbe (kasnije imenom Jadrolinija) 20. siječnja 1947., iste godine započinje prva putničko – teretna pruga u međunarodnoj plovidbi iz Sušaka prema Draču i Valoni (Vlora) s među-lukama na našoj obali. One su u početku trajale 14, a kasnije 7 dana, a ukrcani putnik je mogao putovati do nekog grada na obali ili kao putnik na kružnom putovanju te se morao prilagoditi potrebitom stajanju broda u luci kako je diktirao ukrcaj i iskrcaj tereta, ali ipak je dovoljno stajao da se može razgledati grad, piše Dubrovački dnevnik.
Ova pruga je ukinuta u ljeto 1948. Od 1953. godine Istra (prva) je u paru s parobrodom Lastovo započela održavati međunarodnu stalnu tjednu prugu broj 101 koja je imala svoj red plovidbe i točno se unaprijed znalo kad u koju luku brod dolazi, a kada isplovljava što je bilo dovoljno putnicima za ugodno razgledavanje grada.
Polazak je bio iz Trsta srijedom u 13:00, a dolazak u Pirej utorkom ujutro u 08:00, tičući luke: Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik, Kotor, Krf, Patras i Itea s uvjetnim pristajanjem (ako bi bilo robe ili putnika) u lukama Ravnice, Dugi Rat, Zelenika, Risan, Preveza, Messalonghi, Eleusis i Isthmia. Iz Pireja bi povratno isplovio srijedom u 21:00 s dolaskom u Trst u utorak ujutro u 07:00 sati. Tako su plovili do 1960. godine kad su ih zamijenili motorni brodovi-blizanci, novogradnje Opatija i Orebić. Njihova pruga broj 101 je ticala luke: Trst, Kopar, Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik, Bar, Brindisi, Krf, Patras, Pirej te povratno Pirej, Itea, Patras, Krf, Bari, Bar, Kotor, Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar, Rijeka, Kopar, Trst.
Dvije novogradnje
Novogradnja Dalmacija na novoj putničko – teretnoj pruzi prema Bliskom istoku je zaplovila 11. travnja 1965., a od 1. srpnja iste godine i Istra. Tjednik “Dubrovački vjesnik” u svojem je izdanju zabilježio kako je Dalmacija prvi put uplovila u luku Gruž već 16. travnja. Plovili su u pruzi od Rijeke do Aleksandrije, tičući luke Veneciju, Trst, Split, Dubrovnik, Pirej, Heraklion, Bejrut i Limasol. Brodovi su mogli ukrcati 1700 tona tereta u tri skladišta koje su ukrcavali / iskrcavali s brodskim samaricama – derićima, a 217 putnika je imalo dovoljno vremena za razgledavanje grada. Zbog ubrzanog razvoja zračnog prijevoza šezdesetih godina i konkurentnih talijanskih putničko-teretnih brodova na istoj liniji, Jadrolinija od 13. ožujka 1967. povlači Istru koja preuzima prugu Jadran – Istanbul, a onda i Dalmaciju u sezoni 1968. Krajem godine zbog pomanjkanja putnika i tereta Jadrolinija povlači oba broda te ih šalje u talijansko brodogradilište u Monfalconeu gdje ih preuređuju u kruzere.
Povlačenjem Istre i Dalmacije prestala je putničko-teretna veza jedinog hrvatskog putničkog brodara s Grčkom i zemljama Bliskog istoka, s tim da je Jadrolinija nastavila ploviti na tim prugama s njihovim teretnim brodovima: Orebić, Lastovo, Sloboda, Bratstvo, Lun i Rad do 1985. godine kada se pruga u potpunosti ukinula.
M/B Dalmacija
Dalmacija je za Jadroliniju izgrađena u brodogradilištu Uljanik u Puli te je predana naručitelju 13. travnja 1965. Sama gradnja broda nije prošla baš dobro jer su 27. kolovoza 1964. nakon eksplozije pri uređenju pramčanog balastnog tanka poginula tri radnika. Brod je imao 5651 bruto registarskih tona, duljinu 117 i širinu 16,5 metara. Dva dizel motora Sulzer, proizvedena u tvornici “Jugoturbina” iz Karlovca ukupne snage 5166 Kw preko dvije propele su mu omogućavale brzinu od 18 čvorova.
Imao je bočne stabilizatore koji su smanjivali ljuljanje broda, a prilikom dolasku u luku bi ih uvlačio. U prugu prema Dalekom istoku kao putničko – teretni brod je ušao u travnju 1965. odmah nakon primopredaje broda. Zbog nedostatka tereta i putnika Jadrolinija je krajem 1968. povukla brod iz pruge te ga je poslala u talijansko brodogradilište Cantieri Riunti dell”Adriatico (CRDA) – Cantiere San Marco u Monfalconeu na preuređenje kao brod za kružna putovanja. Teretni prostor su preuredili za potrebe putnika, a teretne samarice – deriće su zamijenili s teretnom dizalicom manje nosivosti. Od 1969. godine počinje ploviti kao brod za kružna putovanja s 316 putnika i plovi uglavnom ustaljenim programom, ljeti u vodama Sjeverne Europe sve do 79. stupnja sjeverne zemljopisne širine, zimi obalama Južne Amerike i zapadne Afrike, a u proljeće i jesen Sredozemljem.
Gospar Drago Korda je plovio kao časnik na brodu Dalmacija od studenog 1969. do travnja 1970. kada su i Dalmacija i Istra plovili po Antilima. Kako je ispričao, oba su naša broda na sedmodnevnim krstarenjima tada ticali luke: Guadeloupe, Curacao, La Guaira (Venezuela), Port au Prince (Trinidad i Tobago), Bridgetown (Barbados) i Santa Lucia.
Dalmacija je 1973. godine plovila 280 dana, 1974. godine 244 dana, 1975. godine 259 dana itd. Nakon svjetskog uspona u kruzing turizmu 1975. godine, pomalo je došlo do laganog pada broja putnika i broja ukupnih dana plovidbe zbog velike konkurencije novoizgrađenih brodova koji su imali i veći kapacitet, međutim i dalje se plovilo.
Iz matrikule kapetana Nadramije
Dalmacija je pod zapovjedništvom Dubrovčanina kapetana Paska Nadramije otplovila u daleke vode Australije. Pred desetak godina kap. Nadramija mi je iz svoje matrikule pročitao: “Na Dalmaciju sam se ukrcao u Malom Lošinju 7. studenog 1981. te sljedeći dan odveo brod u Veneciju gdje smo ukrcali skupinu australskih putnika. Plovidba nas je vodila preko Port Saida, Sueza, Djiboutija, Colomba i Singaporea do australske luke Fremantle, zapravo luke grada Pertha. S novim skupinama putnika učinili smo dva krstarenja od po 25 dana na ruti Perth – Singapore Hongkong – Manila- Surabaya (Java) te dva putovanja od po 20 dana oko Australije: Perth – Port Hedland- Darwin – Brisbane Sydney – Melbourne – Adelaide. Povratak u Jadran nas je vodio smjerom Singapore – Colombo – Port Said- Mali Lošinj. Tu sam se i iskrcao s broda 24. svibnja 1982.”
Ovo je bilo prvo i do sada jedino kružno putovanje nekog hrvatskog putničkog broda u vodama oko australskog kontinenta. Pred sami Domovinski rat Dalmaciju upisuju u tvrtku Adriatic General Shipping Corp. Kingstown te vije zastavu Sveti Vincent i Grenadini, a već sljedeće godine vlasništvo broda upisuju u Jadrolinija Cruises Ltd. Rijeka. Godine 1997. Dalmacija je prodana tvrtki Intercruise d.o.o. Zagreb i upisana je na Intercruise Ltd. Nassau, a i dalje vije hrvatsku zastavu, luka upisa je Rijeka. Godine 2001. je ponovo prodana tvrtki United Shipping Servisces Two Inc. Monrovia, luka upisa Pula (Uljanik Plovidba d.d. Pula). Njen zadnji vlasnik od 2006. je bila tvrtka Adriatic Cruises d.o.o. Rijeka (Autotrans d.d.). Od tada je Dalmacija zimi bila bez posla i u raspremi, a ljeti je svakim danom imala sve manje i manje putovanja tako da su je mogli napuniti svako drugo putovanje, i to s pola kapaciteta. Dalmacija je krajem 2009. prodana u rezalište za 770,000 US dolara, te preko tvrtke Sollyshim Shipping Ltd. Charlestown i pod zastavom Sveti Kristofor i Nevis je nasukana 2. siječnja 2010. u rezalištu Alang u Indiji.
M/B Istra
Istra je za Jadroliniju izgrađena u brodogradilištu Uljanik u Puli te je predana naručitelju 10. srpnja 1965. Brod je imao 5635 bruto registarskih tona, duljinu 117 i širinu 16,5 metara. Dva dizel motora Sulzer, proizvedena u tvornici “Jugoturbina” iz Karlovca ukupne snage 5166 Kw preko dvije propele su mu omogućavale brzinu od 18 čvorova. Baš kao i Dalmacija, imao je bočne stabilizatore, plovio je prema Dalekom istoku kao putničko – teretni brod te je iste godine u Italiji preuređen za kružna putovanja, nakon čega je od 1969. plovio na istim putovanjima s 314 putnika.
Istra je 1973. godine ukupno plovila 231 dan, u 1974. godini 282. dana, u 1975. godini 291 dan, kada dolazi do postupnog pada broja putnika i smanjenih dana plovidbe u godini, ali i dalje se plovilo. Tri Jadrolinijina kruzera duge plovidbe: Dalmacija, Istra i Adriana su svakim danom bila sve starija, trebalo je svaku godinu uložiti sve više i više novaca u njihovo održavanje da bi se zadovoljili svjetski standardi i uvjeti konvencije SOLAS (Safety of Life at Sea). Njihov kapacitet putnika je bio malen u usporedbi s novogradnjama ostalih svjetskih brodarskih kompanija tako da je 1991. godine ISTRA prodana tvrtki Techimex Moskva s lukom upisa Jalta i zastave Rusije. Mijenjaju joj ime u Astra te plovi između Odese i Haife u Izraelu. Od 1993. mijenja više vlasnika i imena te se od 1966. zove Astra I, a od 1999. Nautilus 2000. Kada ga je 1999. kupila Arcalia Shipping Lisbon, u matičnoj luci Madeira ga je upisala pod novim imenom Arion pod kojim je često posjećivao jadransku obalu.
U rujnu 2012. Arion je zaplijenjen u crnogorskoj luci Bar zbog financijskih problema u koje je upao Arcalia Shipping te njenog kasnijeg stečaja. Na dražbi ga je 2013., zajedno s ostalim brodovima iste kompanije kupio portugalski Portuscale Cruises i preimenovao u Porto. Dulje vremena je ležao raspremljen u Lisabonu, a onda je obnovljen i nastavlja s kružnim putovanjima da bi 2017. bio prodan u rezalište za 1,5 milijuna eura, i konačno izrezan u rezalištu brodova Aliaga u Turskoj dana 5. studenog 2018.
Ljubitelji Jadrolinije u svijetu
Tijekom mojeg dugogodišnjeg kolekcionarstva (kartofilija) na temu brodova posjedujem 6000 original brodskih kartolina putničkih i trajekata te veliki broj fotografija slikanih u Gružu i pored Lokruma. U tom mojem hobiju tijekom zadnjih 25 godina sam imao jako puno kontakata s ljubiteljima brodova i otkrio sam da isti cijene Jadroliniju i obožavaju njene brodove. Spomenut ću samo njezina dva obožavatelja, gosp. Ian Boyle iz Istočnog Sussexa pored Londona koji ima jedan od najvećih sajtova na svijetu “Simplonpc.uk” s temom kartolina i fotografija kruzera i trajekata. Bilo mu je posebno drago kada smo zajedno na sajtu obradili Jadroliniju od njenog osnutka do današnjih dana te smo zato tražili i dobili dopuštenje od Uprave Jadrolinije za javno objavljivanje.
Ian Boyle je u prestižnom Londonskom klubu Ocean Liner Society u dva navrata držao predavanje uz pokazivanje slajdova s dijaprojektora sa svim brodovima Jadrolinije, a glavna tema su bili putničko – teretni brodovi Dalmacija i Istra. On, kao veliki obožavatelj ljepote i elegancije naših brodova je mnogobrojnom članstvu tog prestižnog kluba prezentirao kako su naši brodovi bili daleko ljepši od talijanskih koji su isto kao i naša dva plovili u pruzi prema Dalekom istoku. Ian Boyle je tri puta posjetio Dubrovnik, i to samo da slika brodove Jadrolinije. Tako je i gosp. Anton Heuff sa sajta Fleet File Rotterdam bio više puta u Dubrovniku i boravio je u hotelu Petka u Gružu po cijelu sedmicu s namjerom da slika sve Jadrolinijine brodove. Plovio je na svim brodovima u lokalnoj pruzi, a onda bi se dužobalnom linijom otputovao do Rijeke i autom do Rotterdama. Anton Heuff je puno fotografija Jadrolinijinih brodova postavio na sajtu “Shipspotting.com”.
U prilogu ovog teksta je više kartolina i fotografija te jedna unikatna fotografija koju sam slikao iz Jedriličarskog kluba Orsan 20. rujna 2007. gdje vidimo ponovni susret dva broda blizanca u luci Gruž nakon punih 17 godina. Bila je to iznimna prigoda vidjeti ih ponovo zajedno s tim da je Dalmacija bila u vlasništvu Adriatic Cruisesa, a bivša Istra je bila pod imenom Arion u vlasništvu Classic Internationala iz Portugala.
Dio ovog teksta je preuzet iz monografije Jadrolinija po odobrenju gosp. Marijana Žuvića i gospodina Slavka Lončara.
Ivo Batričević
