Dvije Plave Vjesnikove vrpce, samo jedno ime – novljanski kapetan Miljenko Žanić. Obje vrpce dobio je – za iznimnu hrabrost i odvažnost u Velebitskom kanalu, piše HRT.
– Nije bilo čekanja, nego njega na kraj i dalje i tako cijelu noć. Noći i noći. I plivanje u moru i izvlačenje ljudi iz mora na brod, davanje umjetnog disanja, oživljavanje, itd. To je nešto što izaziva izuzetnu fizičku snagu i jednostavno nije lako. Međutim, kad spašavaš ljudski život, čovjek dobije nadprirodnu snagu, kaže kapetan Žanić.
Nakon što je prestao ploviti svjetskim morima postao je lučkim kapetanom u Novom Vinodolskom i 40 mu je godina Kapetanija bila drugi dom. Ne želi, kaže – od sebe stvarati heroja. Ali je ponosan da je služba u Novome spasila gotovo 500 ljudi iz mora.
– Što sam stariji, sve sam više emotivno vezan uz te nagrade, jer nema veće sreće nego spasiti nečji život! U toj muci rođena su i brojna neraskidiva prijateljstva sa zaljubljenicima u more diljem Europe.
Osim okrutnog i olujnog mora, zaljubljen je i u ono more u kojemu se uživa. Punim jedrima. I tu je jedan od najtrofejnijih novljanskih sportaša. Voli slikati, voli pisati. Objavio je nekoliko knjiga. Svestran je poput svojega oca Drage, koji je bio posljednji izrađivač sopila u Novom, slikar, brodograditelj, zaljubljenik u jedrilice i jedrenje.
Sredinom prošloga stoljeća osnovao je Jedriličarski klub Burin u Novom Vinodolskom, koji je i danas najtrofejniji novljanski klub. Otac Drago ljubav je prenio na sina Miljenka, a on na svoju kćer i sina. Tako danas jedri i njegov unuk Lukas.
– Moj najmlađi unuk je svaki dan na treningu, svaki vikend na regati. Ovaj tjedan ide jedriti u Split, tako da mi je srce puno. Jer smo četiri generacije u klubu koji još uvijek postoji i funkcionira, kaže kapetan.
Obiteljska se tradicija nastavlja. To je ono što puni hrabro Miljenkovo srce!
Željka Lopac Purković
