O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Jedna od najmračnijih tajni pomorstva: Samoubojstva na moru pošast su o kojoj se nedovoljno govori, a podaci se skrivaju!

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva objavila je izvješće od 30 stranica koje se bavi jednom od najmračnijih tajni pomorstva – samoubojstvima na moru. Izvješće sadrži brojne preporuke kako bi se stalo na kraj ovoj pošasti koja hara pomorskom industrijom – pošasti o kojoj se ne govori niti izvještava dovoljno.

Britansko Ministarstvo prometa (DfT) i Agencija za pomorstvo i obalnu stražu (MCA), u suradnji s Ipsos agencijom za istraživanje tržišta i javnog mijenja, proveli su istraživanje vezano uz mentalno zdravlje pomoraca i, posebno, samoubojstva među populacijom pomoraca, piše Safety4Sea.

Cilj istraživanja je prikupiti saznanja o ovom važnom pitanju i potaknuti raspravu o prijedlogu obveznog prijavljivanja i bilježenja slučajeva samoubojstava na moru.

Ukupno 20 dubinskih kvalitativnih intervjua provedeno je između 7. ožujka 2022. i 1. travnja 2022. S obzirom na osjetljivu prirodu projekta, istraživači su odlučili da se sami pomorci neće sudjelovati u intervjuima. Sva potrebna odobrenja etičkih povjerenstava teško bi bilo dobiti na vrijeme, ali primaran razlog bio je što bi za neke pomorce moglo biti uznemirujuće raspravljati o pitanju samoubojstva među kolegama.

Umjesto pomoraca, u istraživanju su sudjelovali predstavnici kompanija ili brodovlasnika, tvrtke za upravljanje brodovima, osiguravatelji, pomorske dobrotvorne organizacije, sindikati i akademici.

Razni dionici pomorske industrije, između ostalog, pozivaju i na adekvatno bilježenje slučajeva samoubojstava, a mnogi smatraju da bi izvještavanje trebalo biti obvezno, ali povjerljivo. Izvješće posebno govori o takozvanim „kaubojskim“ državama i organizacijama koje skrivaju stvarne podatke o samoubojstvima, navodi Splash247.

Ostali prijedlozi uključuju centraliziranu bazu podataka u kojoj bi bili dostupni podaci o samoubojstvima među pomorcima, dok je druga ideja da brodarske kompanije imaju jedinstveno tijelo koje daje smjernice o tome kako se slučajevi samoubojstava trebaju bilježiti i što se smatra samoubojstvom.

“Bolji podaci o broju slučajeva samoubojstava mogu pomoći u rješavanju prethodnih uzroka lošeg mentalnog zdravlja”, navodi se u izvješću.

Ključni nalazi istraživanja

Mentalno zdravlje pomoraca

Svi ispitanici složili su se kako je zanimanje pomoraca izuzetno izazovno, a posebno jer se nalazi u jedinstvenom društvenom okruženju. Niz strukturnih problema ostavlja trag na psihičko stanje pomorca, uključujući dugo radno vrijeme, izolaciju, umor i financijsku nestabilnost.

Nadalje, naširoko se smatra da je pandemija doprinijela dodatnom stresu za pomorce. Problemi mentalnog zdravlja nedovoljno su shvaćeni, kako među pomorcima, tako i u cijeloj pomorskoj industriji.

Psihološka podrška

Ispitanici smatraju da veće brodarske tvrtke nude sveobuhvatnije interne usluge u cilju pružanja psihološke podrške od manjih tvrtki – usluge su uključivale programe pomoći zaposlenicima, telefonske linije za pomoć i dane/tjedne dobrobiti.

Sudionici su rekli kako često kapelani pružaju psihološku podršku, nudeći pomorcima priliku za razgovor dok se nalaze na moru ili kada su u lukama. Sindikati pružaju obrazovne programe o mentalnoj dobrobiti pomoraca, često objavljuju usluge te podižu svijest o važnosti mentalnog zdravlja. Sudionici su opisali kako dobrotvorne organizacije pružaju online, telefonsku i osobnu podršku pomorcima.

Ne osjećaju se svi pomorci ugodno u pristupu uslugama podrške mentalnom zdravlju, dijelom zbog kulturološke stigme oko mentalnog zdravlja, ali i zbog zabrinutosti oko povjerljivosti. Međutim, potpora mentalnom zdravlju nije dosljedna u cijeloj pomorskoj industriji.

Samoubojstva

Sudionici kažu da se radi o očito ozbiljnom problemu, oko kojeg industrija može i treba učiniti više. Vjeruju da je riječ o problemu koji je inherentno ukorijenjen u problematiku mentalnog zdravlja i izazova s kojima se pomorci suočavaju, a ne izolirani fenomen.

Konkretno, samoubojstvo na brodu traumatično je iskustvo za ostale članove posade, koji često krive sebe, što dodatno pridonosi pogoršanju mentalnog zdravlja. Međutim, u izvješću se navodi da je to pitanje slabo shvaćeno, a pomorci često nevoljko raspravljaju o tom pitanju, uglavnom iz kulturnih i vjerskih razloga.

Što se tiče organizacija i poslodavaca, oni navode da je za njih smrt člana posade na brodu „skupa“, kako financijski (zbog promjena u rasporedu i potrebe za smjenom posade), tako i što se tiče reputacije (jer bi mogla smanjiti vjerojatnost da će pomorci htjeti raditi za tog poslodavca).

Unatoč tome, sudionici su istaknuli značajan “problem nesigurnosti”, jer su doveli u pitanje mogućnost provjeravanja je li određeni smrtni slučaj definitivno samoubojstvo, ili je posrijedi nešto drugo.

Bilježenje slučajeva samoubojstava

Sudionici su opisali kako postoji niz nestandardiziranih načina bilježenja incidenata samoubojstava, koji često nisu isti na razini cijele industrije.

Identificirali su nekoliko ključnih izazova, posebno postavljajući pitanja o tome kako najbolje definirati populaciju pomoraca (tj. uključiti samo one na brodu, ili uključiti i umirovljene pomorce, itd.).

Sudionici navode da se o samoubojstvima vjerojatno premalo izvještava iz nekoliko razloga. Prvenstveno, to je problem definiranja je li određeni smrtni slučaj zaista samoubojstvo, ali i sa željom da se zaštiti obitelj unesrećenog, kako emocionalno, tako i financijski.

Percepcije o tome kako osiguranje funkcionira – ili ne funkcionira – kada su u pitanju samoubojstva, tjera pomorce da učine sve što mogu kako bi obiteljima osigurali isplate od osiguranja.

“U slučaju smrti na brodu, obitelj dobiva oko 150.000 dolara odštete od osiguranja. Ako osoba počini samoubojstvo, obitelj ne dobiva ništa. Dakle, to također mora biti faktor u tome da pomorci ne žele pričati o samoubojstvima kako bi bili sigurni da je obitelj preminulog zaista zbrinuta”, rekao je jedan upravitelj, sudionik istraživanja.

Sudionici ankete smatraju da postoje značajne razlike u tome kako se određeni uvjeti primjenjuju u životnom osiguranju i P&I osiguranju. „Uključite samoubojstva kao osigurani rizik i podaci će se vrlo brzo razjasniti“, tvrdi jedan ispitanik.

Što bi se moglo učiniti drugačije

Pomorska industrija mora se uhvatiti u koštac s problemima i mentalnim zdravljem pomoraca na holistički i preventivni način. To se naširoko smatra ključnim za konkretno rješavanje pitanja samoubojstva među pomorcima.

Osim toga, ispitanici smatraju da ono što je ključno za rješavanje ovog problema je održavanje mentalnog zdravlja unutar hijerarhije, i to od ‘vrha prema dolje’ – kroz organizacijsku i on-board kulturu, ali i ‘odozdo prema gore’ – kroz obuku kadeta i pristupe zapošljavanju.

Ispitanici također vjeruju da bi se mogle uvesti promjene pri samom prikupljanju podataka o samoubojstvu – kako u smislu same kvalitete podataka, tako i u širem smislu, odnosno utjecaju kojeg bi ti podaci mogli imati u normalizaciji rasprave o mentalnom zdravlju.

Koliko je to važno govori i podatak da je u sklopu istraživanja Sveučilišta Yale, koje je prije dvije godine provedeno u suradnji s ITF Seafarers’ Trust, pokazalo je da 20% ispitanih pomoraca razmišljalo o samoubojstvu.

„Iako ima malo komparativnih podataka, ova analiza sugerira da je među pomorcima veća stopa depresije od ostalih populacija radnika, što naglašava potrebu za odgovarajućim politikama koje se bave mentalnim zdravljem te strategijama upravljanja u ovoj izoliranoj, ranjivoj i globalno ključnoj radnoj snazi“, navodi se u studiji.

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva objavila je izvješće od 30 stranica koje se bavi jednom od najmračnijih tajni pomorstva – samoubojstvima na moru. Izvješće sadrži brojne preporuke kako bi se stalo na kraj ovoj pošasti koja hara pomorskom industrijom – pošasti o kojoj se ne govori niti izvještava dovoljno.

Britansko Ministarstvo prometa (DfT) i Agencija za pomorstvo i obalnu stražu (MCA), u suradnji s Ipsos agencijom za istraživanje tržišta i javnog mijenja, proveli su istraživanje vezano uz mentalno zdravlje pomoraca i, posebno, samoubojstva među populacijom pomoraca, piše Safety4Sea.

Cilj istraživanja je prikupiti saznanja o ovom važnom pitanju i potaknuti raspravu o prijedlogu obveznog prijavljivanja i bilježenja slučajeva samoubojstava na moru.

Ukupno 20 dubinskih kvalitativnih intervjua provedeno je između 7. ožujka 2022. i 1. travnja 2022. S obzirom na osjetljivu prirodu projekta, istraživači su odlučili da se sami pomorci neće sudjelovati u intervjuima. Sva potrebna odobrenja etičkih povjerenstava teško bi bilo dobiti na vrijeme, ali primaran razlog bio je što bi za neke pomorce moglo biti uznemirujuće raspravljati o pitanju samoubojstva među kolegama.

Umjesto pomoraca, u istraživanju su sudjelovali predstavnici kompanija ili brodovlasnika, tvrtke za upravljanje brodovima, osiguravatelji, pomorske dobrotvorne organizacije, sindikati i akademici.

Razni dionici pomorske industrije, između ostalog, pozivaju i na adekvatno bilježenje slučajeva samoubojstava, a mnogi smatraju da bi izvještavanje trebalo biti obvezno, ali povjerljivo. Izvješće posebno govori o takozvanim „kaubojskim“ državama i organizacijama koje skrivaju stvarne podatke o samoubojstvima, navodi Splash247.

Ostali prijedlozi uključuju centraliziranu bazu podataka u kojoj bi bili dostupni podaci o samoubojstvima među pomorcima, dok je druga ideja da brodarske kompanije imaju jedinstveno tijelo koje daje smjernice o tome kako se slučajevi samoubojstava trebaju bilježiti i što se smatra samoubojstvom.

“Bolji podaci o broju slučajeva samoubojstava mogu pomoći u rješavanju prethodnih uzroka lošeg mentalnog zdravlja”, navodi se u izvješću.

Ključni nalazi istraživanja

Mentalno zdravlje pomoraca

Svi ispitanici složili su se kako je zanimanje pomoraca izuzetno izazovno, a posebno jer se nalazi u jedinstvenom društvenom okruženju. Niz strukturnih problema ostavlja trag na psihičko stanje pomorca, uključujući dugo radno vrijeme, izolaciju, umor i financijsku nestabilnost.

Nadalje, naširoko se smatra da je pandemija doprinijela dodatnom stresu za pomorce. Problemi mentalnog zdravlja nedovoljno su shvaćeni, kako među pomorcima, tako i u cijeloj pomorskoj industriji.

Psihološka podrška

Ispitanici smatraju da veće brodarske tvrtke nude sveobuhvatnije interne usluge u cilju pružanja psihološke podrške od manjih tvrtki – usluge su uključivale programe pomoći zaposlenicima, telefonske linije za pomoć i dane/tjedne dobrobiti.

Sudionici su rekli kako često kapelani pružaju psihološku podršku, nudeći pomorcima priliku za razgovor dok se nalaze na moru ili kada su u lukama. Sindikati pružaju obrazovne programe o mentalnoj dobrobiti pomoraca, često objavljuju usluge te podižu svijest o važnosti mentalnog zdravlja. Sudionici su opisali kako dobrotvorne organizacije pružaju online, telefonsku i osobnu podršku pomorcima.

Ne osjećaju se svi pomorci ugodno u pristupu uslugama podrške mentalnom zdravlju, dijelom zbog kulturološke stigme oko mentalnog zdravlja, ali i zbog zabrinutosti oko povjerljivosti. Međutim, potpora mentalnom zdravlju nije dosljedna u cijeloj pomorskoj industriji.

Samoubojstva

Sudionici kažu da se radi o očito ozbiljnom problemu, oko kojeg industrija može i treba učiniti više. Vjeruju da je riječ o problemu koji je inherentno ukorijenjen u problematiku mentalnog zdravlja i izazova s kojima se pomorci suočavaju, a ne izolirani fenomen.

Konkretno, samoubojstvo na brodu traumatično je iskustvo za ostale članove posade, koji često krive sebe, što dodatno pridonosi pogoršanju mentalnog zdravlja. Međutim, u izvješću se navodi da je to pitanje slabo shvaćeno, a pomorci često nevoljko raspravljaju o tom pitanju, uglavnom iz kulturnih i vjerskih razloga.

Što se tiče organizacija i poslodavaca, oni navode da je za njih smrt člana posade na brodu „skupa“, kako financijski (zbog promjena u rasporedu i potrebe za smjenom posade), tako i što se tiče reputacije (jer bi mogla smanjiti vjerojatnost da će pomorci htjeti raditi za tog poslodavca).

Unatoč tome, sudionici su istaknuli značajan “problem nesigurnosti”, jer su doveli u pitanje mogućnost provjeravanja je li određeni smrtni slučaj definitivno samoubojstvo, ili je posrijedi nešto drugo.

Bilježenje slučajeva samoubojstava

Sudionici su opisali kako postoji niz nestandardiziranih načina bilježenja incidenata samoubojstava, koji često nisu isti na razini cijele industrije.

Identificirali su nekoliko ključnih izazova, posebno postavljajući pitanja o tome kako najbolje definirati populaciju pomoraca (tj. uključiti samo one na brodu, ili uključiti i umirovljene pomorce, itd.).

Sudionici navode da se o samoubojstvima vjerojatno premalo izvještava iz nekoliko razloga. Prvenstveno, to je problem definiranja je li određeni smrtni slučaj zaista samoubojstvo, ali i sa željom da se zaštiti obitelj unesrećenog, kako emocionalno, tako i financijski.

Percepcije o tome kako osiguranje funkcionira – ili ne funkcionira – kada su u pitanju samoubojstva, tjera pomorce da učine sve što mogu kako bi obiteljima osigurali isplate od osiguranja.

“U slučaju smrti na brodu, obitelj dobiva oko 150.000 dolara odštete od osiguranja. Ako osoba počini samoubojstvo, obitelj ne dobiva ništa. Dakle, to također mora biti faktor u tome da pomorci ne žele pričati o samoubojstvima kako bi bili sigurni da je obitelj preminulog zaista zbrinuta”, rekao je jedan upravitelj, sudionik istraživanja.

Sudionici ankete smatraju da postoje značajne razlike u tome kako se određeni uvjeti primjenjuju u životnom osiguranju i P&I osiguranju. „Uključite samoubojstva kao osigurani rizik i podaci će se vrlo brzo razjasniti“, tvrdi jedan ispitanik.

Što bi se moglo učiniti drugačije

Pomorska industrija mora se uhvatiti u koštac s problemima i mentalnim zdravljem pomoraca na holistički i preventivni način. To se naširoko smatra ključnim za konkretno rješavanje pitanja samoubojstva među pomorcima.

Osim toga, ispitanici smatraju da ono što je ključno za rješavanje ovog problema je održavanje mentalnog zdravlja unutar hijerarhije, i to od ‘vrha prema dolje’ – kroz organizacijsku i on-board kulturu, ali i ‘odozdo prema gore’ – kroz obuku kadeta i pristupe zapošljavanju.

Ispitanici također vjeruju da bi se mogle uvesti promjene pri samom prikupljanju podataka o samoubojstvu – kako u smislu same kvalitete podataka, tako i u širem smislu, odnosno utjecaju kojeg bi ti podaci mogli imati u normalizaciji rasprave o mentalnom zdravlju.

Koliko je to važno govori i podatak da je u sklopu istraživanja Sveučilišta Yale, koje je prije dvije godine provedeno u suradnji s ITF Seafarers’ Trust, pokazalo je da 20% ispitanih pomoraca razmišljalo o samoubojstvu.

„Iako ima malo komparativnih podataka, ova analiza sugerira da je među pomorcima veća stopa depresije od ostalih populacija radnika, što naglašava potrebu za odgovarajućim politikama koje se bave mentalnim zdravljem te strategijama upravljanja u ovoj izoliranoj, ranjivoj i globalno ključnoj radnoj snazi“, navodi se u studiji.

Intervju

Kolumna

Lifestyle

Foto / video

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva objavila je izvješće od 30 stranica koje se bavi jednom od najmračnijih tajni pomorstva – samoubojstvima na moru. Izvješće sadrži brojne preporuke kako bi se stalo na kraj ovoj pošasti koja hara pomorskom industrijom – pošasti o kojoj se ne govori niti izvještava dovoljno.

Britansko Ministarstvo prometa (DfT) i Agencija za pomorstvo i obalnu stražu (MCA), u suradnji s Ipsos agencijom za istraživanje tržišta i javnog mijenja, proveli su istraživanje vezano uz mentalno zdravlje pomoraca i, posebno, samoubojstva među populacijom pomoraca, piše Safety4Sea.

Cilj istraživanja je prikupiti saznanja o ovom važnom pitanju i potaknuti raspravu o prijedlogu obveznog prijavljivanja i bilježenja slučajeva samoubojstava na moru.

Ukupno 20 dubinskih kvalitativnih intervjua provedeno je između 7. ožujka 2022. i 1. travnja 2022. S obzirom na osjetljivu prirodu projekta, istraživači su odlučili da se sami pomorci neće sudjelovati u intervjuima. Sva potrebna odobrenja etičkih povjerenstava teško bi bilo dobiti na vrijeme, ali primaran razlog bio je što bi za neke pomorce moglo biti uznemirujuće raspravljati o pitanju samoubojstva među kolegama.

Umjesto pomoraca, u istraživanju su sudjelovali predstavnici kompanija ili brodovlasnika, tvrtke za upravljanje brodovima, osiguravatelji, pomorske dobrotvorne organizacije, sindikati i akademici.

Razni dionici pomorske industrije, između ostalog, pozivaju i na adekvatno bilježenje slučajeva samoubojstava, a mnogi smatraju da bi izvještavanje trebalo biti obvezno, ali povjerljivo. Izvješće posebno govori o takozvanim „kaubojskim“ državama i organizacijama koje skrivaju stvarne podatke o samoubojstvima, navodi Splash247.

Ostali prijedlozi uključuju centraliziranu bazu podataka u kojoj bi bili dostupni podaci o samoubojstvima među pomorcima, dok je druga ideja da brodarske kompanije imaju jedinstveno tijelo koje daje smjernice o tome kako se slučajevi samoubojstava trebaju bilježiti i što se smatra samoubojstvom.

“Bolji podaci o broju slučajeva samoubojstava mogu pomoći u rješavanju prethodnih uzroka lošeg mentalnog zdravlja”, navodi se u izvješću.

Ključni nalazi istraživanja

Mentalno zdravlje pomoraca

Svi ispitanici složili su se kako je zanimanje pomoraca izuzetno izazovno, a posebno jer se nalazi u jedinstvenom društvenom okruženju. Niz strukturnih problema ostavlja trag na psihičko stanje pomorca, uključujući dugo radno vrijeme, izolaciju, umor i financijsku nestabilnost.

Nadalje, naširoko se smatra da je pandemija doprinijela dodatnom stresu za pomorce. Problemi mentalnog zdravlja nedovoljno su shvaćeni, kako među pomorcima, tako i u cijeloj pomorskoj industriji.

Psihološka podrška

Ispitanici smatraju da veće brodarske tvrtke nude sveobuhvatnije interne usluge u cilju pružanja psihološke podrške od manjih tvrtki – usluge su uključivale programe pomoći zaposlenicima, telefonske linije za pomoć i dane/tjedne dobrobiti.

Sudionici su rekli kako često kapelani pružaju psihološku podršku, nudeći pomorcima priliku za razgovor dok se nalaze na moru ili kada su u lukama. Sindikati pružaju obrazovne programe o mentalnoj dobrobiti pomoraca, često objavljuju usluge te podižu svijest o važnosti mentalnog zdravlja. Sudionici su opisali kako dobrotvorne organizacije pružaju online, telefonsku i osobnu podršku pomorcima.

Ne osjećaju se svi pomorci ugodno u pristupu uslugama podrške mentalnom zdravlju, dijelom zbog kulturološke stigme oko mentalnog zdravlja, ali i zbog zabrinutosti oko povjerljivosti. Međutim, potpora mentalnom zdravlju nije dosljedna u cijeloj pomorskoj industriji.

Samoubojstva

Sudionici kažu da se radi o očito ozbiljnom problemu, oko kojeg industrija može i treba učiniti više. Vjeruju da je riječ o problemu koji je inherentno ukorijenjen u problematiku mentalnog zdravlja i izazova s kojima se pomorci suočavaju, a ne izolirani fenomen.

Konkretno, samoubojstvo na brodu traumatično je iskustvo za ostale članove posade, koji često krive sebe, što dodatno pridonosi pogoršanju mentalnog zdravlja. Međutim, u izvješću se navodi da je to pitanje slabo shvaćeno, a pomorci često nevoljko raspravljaju o tom pitanju, uglavnom iz kulturnih i vjerskih razloga.

Što se tiče organizacija i poslodavaca, oni navode da je za njih smrt člana posade na brodu „skupa“, kako financijski (zbog promjena u rasporedu i potrebe za smjenom posade), tako i što se tiče reputacije (jer bi mogla smanjiti vjerojatnost da će pomorci htjeti raditi za tog poslodavca).

Unatoč tome, sudionici su istaknuli značajan “problem nesigurnosti”, jer su doveli u pitanje mogućnost provjeravanja je li određeni smrtni slučaj definitivno samoubojstvo, ili je posrijedi nešto drugo.

Bilježenje slučajeva samoubojstava

Sudionici su opisali kako postoji niz nestandardiziranih načina bilježenja incidenata samoubojstava, koji često nisu isti na razini cijele industrije.

Identificirali su nekoliko ključnih izazova, posebno postavljajući pitanja o tome kako najbolje definirati populaciju pomoraca (tj. uključiti samo one na brodu, ili uključiti i umirovljene pomorce, itd.).

Sudionici navode da se o samoubojstvima vjerojatno premalo izvještava iz nekoliko razloga. Prvenstveno, to je problem definiranja je li određeni smrtni slučaj zaista samoubojstvo, ali i sa željom da se zaštiti obitelj unesrećenog, kako emocionalno, tako i financijski.

Percepcije o tome kako osiguranje funkcionira – ili ne funkcionira – kada su u pitanju samoubojstva, tjera pomorce da učine sve što mogu kako bi obiteljima osigurali isplate od osiguranja.

“U slučaju smrti na brodu, obitelj dobiva oko 150.000 dolara odštete od osiguranja. Ako osoba počini samoubojstvo, obitelj ne dobiva ništa. Dakle, to također mora biti faktor u tome da pomorci ne žele pričati o samoubojstvima kako bi bili sigurni da je obitelj preminulog zaista zbrinuta”, rekao je jedan upravitelj, sudionik istraživanja.

Sudionici ankete smatraju da postoje značajne razlike u tome kako se određeni uvjeti primjenjuju u životnom osiguranju i P&I osiguranju. „Uključite samoubojstva kao osigurani rizik i podaci će se vrlo brzo razjasniti“, tvrdi jedan ispitanik.

Što bi se moglo učiniti drugačije

Pomorska industrija mora se uhvatiti u koštac s problemima i mentalnim zdravljem pomoraca na holistički i preventivni način. To se naširoko smatra ključnim za konkretno rješavanje pitanja samoubojstva među pomorcima.

Osim toga, ispitanici smatraju da ono što je ključno za rješavanje ovog problema je održavanje mentalnog zdravlja unutar hijerarhije, i to od ‘vrha prema dolje’ – kroz organizacijsku i on-board kulturu, ali i ‘odozdo prema gore’ – kroz obuku kadeta i pristupe zapošljavanju.

Ispitanici također vjeruju da bi se mogle uvesti promjene pri samom prikupljanju podataka o samoubojstvu – kako u smislu same kvalitete podataka, tako i u širem smislu, odnosno utjecaju kojeg bi ti podaci mogli imati u normalizaciji rasprave o mentalnom zdravlju.

Koliko je to važno govori i podatak da je u sklopu istraživanja Sveučilišta Yale, koje je prije dvije godine provedeno u suradnji s ITF Seafarers’ Trust, pokazalo je da 20% ispitanih pomoraca razmišljalo o samoubojstvu.

„Iako ima malo komparativnih podataka, ova analiza sugerira da je među pomorcima veća stopa depresije od ostalih populacija radnika, što naglašava potrebu za odgovarajućim politikama koje se bave mentalnim zdravljem te strategijama upravljanja u ovoj izoliranoj, ranjivoj i globalno ključnoj radnoj snazi“, navodi se u studiji.