O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Majstor Franjo izradio je drvenu lađu prilagođenu za osobe s invaliditetom

IZVORHRT.hr
IZVORHRT.hr

Puna tri mjeseca bilo je potrebno vrsnom majstoru Franji Ilijaševiću iz Štitara za izradu lađe za osobe s invaliditetom kojom će se moći koristiti sve udruge i škole na području Vinkovaca, ali i najistočnije županije. Lađa za invalide razlikuje se po tome što ima most preko kojeg kolicima u lađu mogu ući i osobe s cerebralnom paralizom, donosi HRT.hr.

Da čamac ne bi potonuo nasred Dunava i Save, za kostur Franjo bira samo najbolje drvo.

– Ne valja livadnjak, on je pretežak, on tone. Ako bi se napunio vodom, on bi potonuo. Znači, biram hrast lužnjak iz naših slavonskih šuma, objasnio je.

Svaki njegov čamac je unikat i može izdržati riječne valove, kaže, i do 15 godina.

– Mora svako čelo biti na svom mjestu, svaka egija na svom mjestu, sve gdje su spojevi, dodao je.

Zavidna flota čamaca kroz njegove je ruke prošla. Desna ruka u montaži njegova je supruga.

– Rodila sam se maltene u čamcu, pa sam naučila to raditi. I to sam zavoljela, rekla je Ruža Ilijašević.

Drveni čamci danas su, kažu, prava rijetkost. Posljednji je u selu majstor toga zanata.

– Neki dan su bili unuci tu da nam pomognu. Kažem im da gledaju što djed radi pa da nauče jer to neće nitko raditi, nisu baš zainteresirani, dodala je.

A sjetno se prisjećaju vremena kada se tražio čamac više.

– Uglavnom su ribari naručivali, ribiči za Dunav, za Opatovac, Vukovar, Osijek. Nema gdje nisam prije radio čamce. Sada se uzimaju uglavnom aluminijski, smanjena je potražnja ovakvih drvenih čamaca, rekao je Franjo.

U sedam metara dugačku barku prilagođenu osobama s invaliditetom utkao je mnogo ljubavi i truda.

– Baš smo sretni. Većini će to jako dobro doći, rekao je Stjepan Sertić iz Udruge lađara grada Vinkovaca.

No posljednja je to barka koja će, kažu, izaći iz njihove radionice.

– Ovo je najveći čamac koji sam izradio i da nije za ovu djecu i invalide, mislim da je ovo zadnji koji sam izradio, rekao je Franjo.

Čamci, drvo, daske, alat i radionica bili su njegov život. Žao mu je, kaže, što tajne zanata neće nitko naslijediti.  

Puna tri mjeseca bilo je potrebno vrsnom majstoru Franji Ilijaševiću iz Štitara za izradu lađe za osobe s invaliditetom kojom će se moći koristiti sve udruge i škole na području Vinkovaca, ali i najistočnije županije. Lađa za invalide razlikuje se po tome što ima most preko kojeg kolicima u lađu mogu ući i osobe s cerebralnom paralizom, donosi HRT.hr.

Da čamac ne bi potonuo nasred Dunava i Save, za kostur Franjo bira samo najbolje drvo.

– Ne valja livadnjak, on je pretežak, on tone. Ako bi se napunio vodom, on bi potonuo. Znači, biram hrast lužnjak iz naših slavonskih šuma, objasnio je.

Svaki njegov čamac je unikat i može izdržati riječne valove, kaže, i do 15 godina.

– Mora svako čelo biti na svom mjestu, svaka egija na svom mjestu, sve gdje su spojevi, dodao je.

Zavidna flota čamaca kroz njegove je ruke prošla. Desna ruka u montaži njegova je supruga.

– Rodila sam se maltene u čamcu, pa sam naučila to raditi. I to sam zavoljela, rekla je Ruža Ilijašević.

Drveni čamci danas su, kažu, prava rijetkost. Posljednji je u selu majstor toga zanata.

– Neki dan su bili unuci tu da nam pomognu. Kažem im da gledaju što djed radi pa da nauče jer to neće nitko raditi, nisu baš zainteresirani, dodala je.

A sjetno se prisjećaju vremena kada se tražio čamac više.

– Uglavnom su ribari naručivali, ribiči za Dunav, za Opatovac, Vukovar, Osijek. Nema gdje nisam prije radio čamce. Sada se uzimaju uglavnom aluminijski, smanjena je potražnja ovakvih drvenih čamaca, rekao je Franjo.

U sedam metara dugačku barku prilagođenu osobama s invaliditetom utkao je mnogo ljubavi i truda.

– Baš smo sretni. Većini će to jako dobro doći, rekao je Stjepan Sertić iz Udruge lađara grada Vinkovaca.

No posljednja je to barka koja će, kažu, izaći iz njihove radionice.

– Ovo je najveći čamac koji sam izradio i da nije za ovu djecu i invalide, mislim da je ovo zadnji koji sam izradio, rekao je Franjo.

Čamci, drvo, daske, alat i radionica bili su njegov život. Žao mu je, kaže, što tajne zanata neće nitko naslijediti.  

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video