O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Nevjerojatni projekt moćne Austro-Ugarske: Pulski lukobran

Priča o lukobranu počinje duboko u vodama pulskog zaljeva. Kolosalan projekt priča nam priču o povijesti, o moru, brodovima i ljudima koji su ga gradili. No kako bismo shvatili tu priču, prvo se moramo vratiti na površinu. Točnije, u centar grada. 

Početkom 20. stoljeća, posebno u jesen za vrijeme jakog juga, more bi u Puli dopiralo sve do zidina stare jezgre. Sve do Portarate. More bi ulazilo čak i u podrum pulskog kazališta. Da bi stoga zaštitila rastući grad i svoju ratnu luku, Austro-Ugarska je poduzela jedan od najvećih projekata na Sredozemlju u to vrijeme, piše Magazin HRT.

Pripreme za gradnju započele su 1903., a cijeli je projekt dovršen 1914., na početku kod Muzila dubina je 21 metar, izgrađen je u dužini od 1200 metara, a na glavi lukobrana dubina je 36 metara. Sve to izgraditi bez tehnologije kakvu danas poznajemo, čini se kao nemoguć zadatak. 

– Međusobno se spajalo sa šinama, od betona koji se uranjao u more, u redu, nije rađeno s aluminantnim betonom nego obični cement iz onog vremena, a svaki cement u vodi veže i tako je stvoren monolit tog zida, rekao je Marko Martinčić, projektant sanacije lukobrana.

Originalna dokumentacija nedostupna

Kamen je dolazio iz kamenoloma na Muzilu, Monumentima i na otoku Sv. Jerolim. 

– Utrošeno je približno 80 tisuća metara kubnih betona i blokova. Današnja vrijednost, kad smo procjenjivali koliko to košta, Austro-Ugarska nam je ostavila približno 80 milijuna eura, ako ne i više, rekao je Martinčić. 

Originalna dokumentacija je nedostupna, jer lukobran je bio vojni objekt. Građen je kao fortifikacija koja štiti moćnu usidrenu austrougarsku flotu. 

– Kad pogledate odande od kraja pa do Punta Christa, nekada se to zatvaralo s baržama, festonima, to su balvani na kojima su visili čelična užad s velikim kuglama koje su bile prepreka ulasku podmornica. Uostalom, podmornica Curie se 1914. ulovila baš ovdje, dodao je.

Dio lukobrana pak ostao je namjerno nedovršen. 

Lukobran je danas zapušten i nestabilan

– Ako je bila potreba da njihove laganije jedinice izlaze na otvoreno more, onda su izlazili preko tog neizgrađenog dijela, rekao je Martinčić. 

No, ni sav trud graditelja ne može odoljeti zubu mora i vremena. Lukobran je danas zapušten i nestabilan. Zadnja dokumentacija za obnovu rađena je 2005., a procijenjeno je da bi sanacija koštala 15-ak milijuna eura. 

– Vidi se s vanjske strane, normalno da ima devastacije, toliko godina more udara i štiti grad od havarije. Bila bi šteta ne sanirati takav veliki velebni objekt koji je potreban Puli, naglasio je Branislav Danevski, instruktor ronjenja. 

Za izgradnju lukobrana, mornarica je dovela radnu snagu iz Bosne i to putem tvrtke Turn und Taxis. Te su radnike Puljani zato nazivali “turuntašima”. Bili su to vrijedni radnici koji su naporno radili u kamenolomima. 

No ti su radnici imali zabranu ulaska u grad, zato su preseljeni u blizinu mjesta Šikići gdje i danas u spomen na njih postoji jedan toponim koji se zove – Monte Turco.

Tvrtka Turn und Taxis iz Regensburga koja je gradila lukobran i koju je vodila istoimena plemićka obitelj, postoji od 15. stoljeća, a zaslužna je za pokretanje poštanske službe u Europi. Tvrtka je imala i posjede u Istri i Bosni, a kasnije i velik udio u industriji Europe. Na čelu te plemićke obitelji danas je bavarski princ Albert von Turn und Taxis s bogatstvom koje se procjenjuje na milijardu i pol dolara.  

Priča o lukobranu počinje duboko u vodama pulskog zaljeva. Kolosalan projekt priča nam priču o povijesti, o moru, brodovima i ljudima koji su ga gradili. No kako bismo shvatili tu priču, prvo se moramo vratiti na površinu. Točnije, u centar grada. 

Početkom 20. stoljeća, posebno u jesen za vrijeme jakog juga, more bi u Puli dopiralo sve do zidina stare jezgre. Sve do Portarate. More bi ulazilo čak i u podrum pulskog kazališta. Da bi stoga zaštitila rastući grad i svoju ratnu luku, Austro-Ugarska je poduzela jedan od najvećih projekata na Sredozemlju u to vrijeme, piše Magazin HRT.

Pripreme za gradnju započele su 1903., a cijeli je projekt dovršen 1914., na početku kod Muzila dubina je 21 metar, izgrađen je u dužini od 1200 metara, a na glavi lukobrana dubina je 36 metara. Sve to izgraditi bez tehnologije kakvu danas poznajemo, čini se kao nemoguć zadatak. 

– Međusobno se spajalo sa šinama, od betona koji se uranjao u more, u redu, nije rađeno s aluminantnim betonom nego obični cement iz onog vremena, a svaki cement u vodi veže i tako je stvoren monolit tog zida, rekao je Marko Martinčić, projektant sanacije lukobrana.

Originalna dokumentacija nedostupna

Kamen je dolazio iz kamenoloma na Muzilu, Monumentima i na otoku Sv. Jerolim. 

– Utrošeno je približno 80 tisuća metara kubnih betona i blokova. Današnja vrijednost, kad smo procjenjivali koliko to košta, Austro-Ugarska nam je ostavila približno 80 milijuna eura, ako ne i više, rekao je Martinčić. 

Originalna dokumentacija je nedostupna, jer lukobran je bio vojni objekt. Građen je kao fortifikacija koja štiti moćnu usidrenu austrougarsku flotu. 

– Kad pogledate odande od kraja pa do Punta Christa, nekada se to zatvaralo s baržama, festonima, to su balvani na kojima su visili čelična užad s velikim kuglama koje su bile prepreka ulasku podmornica. Uostalom, podmornica Curie se 1914. ulovila baš ovdje, dodao je.

Dio lukobrana pak ostao je namjerno nedovršen. 

Lukobran je danas zapušten i nestabilan

– Ako je bila potreba da njihove laganije jedinice izlaze na otvoreno more, onda su izlazili preko tog neizgrađenog dijela, rekao je Martinčić. 

No, ni sav trud graditelja ne može odoljeti zubu mora i vremena. Lukobran je danas zapušten i nestabilan. Zadnja dokumentacija za obnovu rađena je 2005., a procijenjeno je da bi sanacija koštala 15-ak milijuna eura. 

– Vidi se s vanjske strane, normalno da ima devastacije, toliko godina more udara i štiti grad od havarije. Bila bi šteta ne sanirati takav veliki velebni objekt koji je potreban Puli, naglasio je Branislav Danevski, instruktor ronjenja. 

Za izgradnju lukobrana, mornarica je dovela radnu snagu iz Bosne i to putem tvrtke Turn und Taxis. Te su radnike Puljani zato nazivali “turuntašima”. Bili su to vrijedni radnici koji su naporno radili u kamenolomima. 

No ti su radnici imali zabranu ulaska u grad, zato su preseljeni u blizinu mjesta Šikići gdje i danas u spomen na njih postoji jedan toponim koji se zove – Monte Turco.

Tvrtka Turn und Taxis iz Regensburga koja je gradila lukobran i koju je vodila istoimena plemićka obitelj, postoji od 15. stoljeća, a zaslužna je za pokretanje poštanske službe u Europi. Tvrtka je imala i posjede u Istri i Bosni, a kasnije i velik udio u industriji Europe. Na čelu te plemićke obitelji danas je bavarski princ Albert von Turn und Taxis s bogatstvom koje se procjenjuje na milijardu i pol dolara.  

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video